Rukomet: Blijeda obrana, blijedi napad, blijedi protivnik i blijedi suci
1
[slika2]Petstotinjak gledatelja bilo je nezadovoljno prikazanom igrom u utakmici između RK «Poreč» i RK «Umag» (32:29). Suđenje je bilo nepristrano, ali što se kvalitete tiče – katastrofalno loše.
Samo je u nekoliko skromnih minuta igra ličila na igru prvaka kojeg ove godine poznajemo kao RK «Poreč». Bezvoljnost i bezidejnost inače lepršave obrane i napada osnovna su značajka večerašnje igre našeg rukometnog ponosa. Vjerojatno takva nonšalantna igra ima nekakvo opravdanje, no promatrači su složni da si igrači takvog nivoa ne bi smjeli dozvoliti ispoljavanje slabosti kakve smo vidjeli večeras.
Da je «Umag» imao samo malo ideje kako da iskoristi nemoć domaćina, rezultat bi bio kudikamo drugačiji. Međutim, ni gosti se ne mogu pohvaliti kvalitetom tako da je rezultat otprilike ispravan prikaz odnosa na terenu tokom cijele utakmice.
Domaćini su iskoristili polovicu sedmeraca (3 od 6) a gostima je jedan jedini dosuđeni u 32. minuti «skinuo» raspoloženi Popović.
Umageži ni u jednom trenutku nisu vodili ali su u nekoliko navrata izjednačavali nakon čega bi Porečani krenuli, napravili 2-3 razlike (samo je u jednom trenutku bilo +4) pa onda opet stali.
Osim golmana (Šimunović – 11 obrana, Popović 10) te mladog i vatrenog Vedrana Mataije, samo je Božić odigrao koliko-toliko dobro. Ilić, Borotić, Lisica i Špehar su se napromašivali toliko koliko vjerojatno nisu tijekom cijele prve polovice prvenstva. Bezbrojni zapucani ziceri, pogrešno dodane lopte, nonšalantno spuštanje lopte prema krilu i nadasve brzopletost (nebrojeni su bili pokušaji vanjskih napadača da preko obrane u kojoj se nalaze visoki Ivušić i Ipša postignu gol) glavni su razlog zašto kvalitativno puno bolji domaćin nije «nabio» barem desetak golova prednosti te zašto su nam i napad i obrana djelovali poput usporenog filma.
Suđenje je priča za sebe: zagrebački je par Dražen Jurišić – Siniša Ostoić odradio lošije nego bi to odradio neki početnik. Da li radi impresioniranosti (čime?!) da li radi neznanja, ispromašivali su se svojim odlukama baš kao i obrane i napadi na parketu.
Strijelci:
RK «Poreč»: Borotić i Lisica po 8, Mataija 6, Ilić 4, Božić 3, Špehar 2, Kovačić 1.
RK «Umag»: Ivuščić 9, Ipša i Špehar po 7, Bajić i Dizdar po 2 te Sever i Žutić po 1 pogodak.
Najviše želje od domaćih igrača večeras je pokazao najmlađi Vedran Mataija koji iz utakmice u utakmicu sve sigurnije prezentira svoj potencijal te ga ovom prilikom posebno pohvaljujemo i želimo mu još puno dobrih predstava.
Samo je u nekoliko skromnih minuta igra ličila na igru prvaka kojeg ove godine poznajemo kao RK «Poreč». Bezvoljnost i bezidejnost inače lepršave obrane i napada osnovna su značajka večerašnje igre našeg rukometnog ponosa. Vjerojatno takva nonšalantna igra ima nekakvo opravdanje, no promatrači su složni da si igrači takvog nivoa ne bi smjeli dozvoliti ispoljavanje slabosti kakve smo vidjeli večeras.
Da je «Umag» imao samo malo ideje kako da iskoristi nemoć domaćina, rezultat bi bio kudikamo drugačiji. Međutim, ni gosti se ne mogu pohvaliti kvalitetom tako da je rezultat otprilike ispravan prikaz odnosa na terenu tokom cijele utakmice.
Domaćini su iskoristili polovicu sedmeraca (3 od 6) a gostima je jedan jedini dosuđeni u 32. minuti «skinuo» raspoloženi Popović.
Umageži ni u jednom trenutku nisu vodili ali su u nekoliko navrata izjednačavali nakon čega bi Porečani krenuli, napravili 2-3 razlike (samo je u jednom trenutku bilo +4) pa onda opet stali.
Osim golmana (Šimunović – 11 obrana, Popović 10) te mladog i vatrenog Vedrana Mataije, samo je Božić odigrao koliko-toliko dobro. Ilić, Borotić, Lisica i Špehar su se napromašivali toliko koliko vjerojatno nisu tijekom cijele prve polovice prvenstva. Bezbrojni zapucani ziceri, pogrešno dodane lopte, nonšalantno spuštanje lopte prema krilu i nadasve brzopletost (nebrojeni su bili pokušaji vanjskih napadača da preko obrane u kojoj se nalaze visoki Ivušić i Ipša postignu gol) glavni su razlog zašto kvalitativno puno bolji domaćin nije «nabio» barem desetak golova prednosti te zašto su nam i napad i obrana djelovali poput usporenog filma.
Suđenje je priča za sebe: zagrebački je par Dražen Jurišić – Siniša Ostoić odradio lošije nego bi to odradio neki početnik. Da li radi impresioniranosti (čime?!) da li radi neznanja, ispromašivali su se svojim odlukama baš kao i obrane i napadi na parketu.
Strijelci:
RK «Poreč»: Borotić i Lisica po 8, Mataija 6, Ilić 4, Božić 3, Špehar 2, Kovačić 1.
RK «Umag»: Ivuščić 9, Ipša i Špehar po 7, Bajić i Dizdar po 2 te Sever i Žutić po 1 pogodak.
Najviše želje od domaćih igrača večeras je pokazao najmlađi Vedran Mataija koji iz utakmice u utakmicu sve sigurnije prezentira svoj potencijal te ga ovom prilikom posebno pohvaljujemo i želimo mu još puno dobrih predstava.
Fotogalerija
