Rockwool zaustaviti, demontirati i odvesti - pićansko VIjeće donijelo odluku kojom se traži uklanjanje tvornice kamene vune

Napisao i snimio Robi SELAN

[slika1d]PIĆAN - Općinsko vijeće je na sjednici održanoj u petak donijelo deklaraciju kojom se traži uklanjanje tvornice kamene vune Rockwool Adriatic iz poduzetničke zone Pićan jug. Zaključni, peti članak tog dokumenta glasi: »Ovom deklaracijom se izjašnjavamo za to da ne želimo Rockwool. Tražimo da se Rockwool zaustavi, demontira i odveze. Tražimo od onih koji su Rockwool doveli, a to znači od službi i političara koji njima upravljaju, da promptno poduzmu konkretne mjere i akcije u cilju ostvarenja tog cilja. Za nas ne postoji niti jedan cilj koji je viši od našeg zdravlja i zdravog okoliša«.

Prethodna četiri članka svojevrsna su povijest osvješćivanja vijećnika: u prvome se navodi da su dolazak tvornice prihvatili u dobroj vjeri ne sumnjajući u vrhunsku tehnologiju koja im je predstavljena, u drugome to da je početak rada donio probleme koji su bivali sve veći, treći govori o nezadovoljstvu nadležnim institucijama jer nisu zaštitile stanovništvo, nego su radile u interesu kapitala, a četvrti članak o kapi koja je prelila čašu, a to je otkriće da je studija utjecaja na okoliš »prepuna apsurdnih, neprihvatljivih i netočnih podataka«.

Stentoft i Jelavić na vjetrometini

[slika2d]Deklaraciji je prethodila trosatna mučna i na trenutke burna rasprava koja se uglavnom vodila u publici između predstavnika Rockwoola s jedne strane te mještana i predstavnika ekoloških udruga s druge. Dojam je da direktor tvornice Bartosz Stentoft i izrađivač studije Vladimir Jelavić iz zagrebačkog Ekoenerga nisu uspjeli naći uvjerljive odgovore na pitanja koja su stizala iz moćnog bloka koji su činili Josip Anton Rupnik iz Stranke zelenih, Jusuf Šehanović iz Hrvatskog helsinškog odbora, Bruno Poropat iz Odbora za referendum, Matilda Ilić iz »Naše zemlje«, Patrik Juričić iz »Pinete«, liječnici Lucijan Mohorovć i Eduard Đudić, predsjednik i tajnik Hrvatskog društva za zdravstvenu ekologiju, novinarka Kornelija Benazić, mještanin Narčizo Smoković te Ivan Smilović, vijećnik najbliže nastanjen tvornici. Inače, predsjednica vijeća Kristina Đurović je i predsjednica pićanske podružnice Ekop Istre.

Rupnik je predlagao da vijeće poništi ugovor o prodaji zemljišta, ne samo jer nije valjano sklopljen, nego i jer ga je Rockwool prekršio. Šehanović je napomenuo da se, ako tvornica bude radila, prema računu vjerojatnosti može očekivati da će do zakazivanja procesa i ispuštanja dima bez filtriranja dolaziti tri do četiri puta godišnje. Pozvao se i na Arhušku konvenciju prema kojoj se od građana mora zatražiti mišljenje prije svakog zahvata u prostoru.

Za Poropata tvornica je »eklatantan primjer kršenja svih normi i konvencija«, a Ilić je kao dokaz o površnosti studije navela podatak da ona u Potpićnu predviđa manje buke nakon početka rada pogona nego prije toga. Za Mohorovića je ključni propust to što se nije računalo na tristotinjak dana magle u dolini u kojoj je tvornica smještena, zbog čega se štetne tvari koncentriraju. Istaknuo je da pojam održivog razvoja pored gospodarskog i ekološkog uključuje i socijalno-zdravstveni interes, što u studiji nije uzeto u obzir. Smoković je izričito prozivao Stentofta jer mu je, navodno, svojevremeno izjavio da tvornica neće trebati veće količine vode, a sada crpi velike količine iz podzemlja.

[slika3d] »Bypassi« nisu predviđeni

Stentoft je priznao da je bilo grešaka u probnom radu te se ispričao zbog prouzročenih nevolja. Podsjetio je da Rockwool ima status povlaštenog investitora kome se zemlja može prodati bez natječaja te kazao da je zakon poštovan u ovoj kao i u svim ostalim procedurama. Napomenuo je da tvornici rad nije zabranjen zbog izravnog spoja postrojenja i dimnjaka, kako se govori, nego zbog problema s peći za očvršćivanje. Smatra da je zrak ostao iste kvalitete i da mjerenja to dokazuju. Kazao je da se voda iz procesa hlađenja ne ispušta u rijeku Rašu, nego pročišćava i ponovo koristi, ali da ona koja se koristi u procesu dobivanja kamene vune ishlapi, pa se zbog toga veće količine crpe iz bunara. No, priznao je da proces dobivanja koncesije za bušotinu još nije okončan.

Jelavić ne vidi grešku u tome što su za procjenu strujanja zraka korišteni dvadesetak godina stari podaci za približno isto toliko kilometara udaljenu lokaciju Štrmac jer je navodno takav postupak uobičajen i u svijetu. Izjavio je da je za procjenu korišten model koji je predviđao najgori mogući razvoj situacije, ali da »nisu predviđali by passe«. Bijes je izazvala njegova tvrdnja da rizik od oboljenja zbog emisija iz tvornice postoji i da će ukupni eksterni troškovi tijekom njenog radnog vijeka iznositi oko pet milijuna eura. To se odnosi na štete u agroturizmu, poljoprivredi, padu vrijednosti nekretnina, na troškove liječenja zbog zdravstvenih poteškoća i drugo. Smoković je ukazao na to da je Ekoenerg obavljao nadzor nad gradnjom te da je odgovoran što je došlo do kršenja građevinske dozvole, odnosno za propust koji je učinio izvođač i zbog kojega je tvornica zatvorena. Štoviše, ako je to učinjeno uz znanje investitora, smatra da postoje svi elementi iz definicije zločinačke organizacije!

Deklaracija neregularna?

Četvero IDS-ovih vijećnika u opoziciji na čelu s Brankom Ružićem sjednicu je pratilo iz publike ne sudjelujući u raspravi. Prije glasanja o deklaraciji Ružić je izjavio da su oni prvi tražili sjednicu o Rockwoolu, ali da su prisutni kao obični građani jer čekaju očitovanje nadležnog tijela o prošloj sjednici koju smatraju neregularnom, kao i izbor Đurović za predsjednicu, a slijedom toga i deklaraciju koja se donosi.

Ivan Smilović zamrznuo mandat u vijeću

U prvom dijelu sjednice Silvano Smoković je izabran za člana poglavarstva, a na njegovo je mjesto došao sljedeći s liste HSS-a, Silvano Bulić. Ivan Smilović je jedini glasao protiv prelaska Smokovića na novu dužnost, a odmah nakon što je Bulić prisegnuo, predao je predsjednici izjavu kojom od sljedeće sjednice svoj mandat stavlja u mirovanje.

U njemu obrazlaže da ulazak novog člana u poglavarstvo i aktivaciju poduzeća Biben smatra političkom trgovinom koja se kosi s njegovim moralnim normama, a budući da se ne želi svrstati uz opoziciju, jedino rješenje nalazi u zamrzavanju mandata. Dobio ga je kao član liste HSU-a, ali je ubrzo otkazao stranci i nastavio djelovati kao nezavisan vijećnik.

Smilović je odigrao ključnu ulogu u donošenju deklaracije. Naime, prvotni tekst petog članka nudio je Rockwoolu alternativu: rad tvornice prema svim obećanim parametrima ili bezuvjetno zatvaranje, ali je na kraju prihvaćen tekst njegovog amandmana, odnosno odlučni zahtjev za odlazak tvornice.