Renesansni oltar Paola Campse vraćen u crkvu sv. Marije Magdalene u Mutvoranu

Renesansni drvorezbareni oltar impozantnih dimenzija, visok 5,6 a širok 4,3 metra, nakon deset godina ponovno je na svom izvornom mjestu u mutvoranskoj župnoj crkvi sv. Marije Magdalene.

Višegodišnji rad restauratora i obnovljena umjetnina predstavljeni su u petak dopodne župljanima i drugim uzvanicima u župnoj crkvi u Mutvoranu. Temeljitom i stručnom obnovom oltaru je osiguran dug budući vijek.

A priča o produžavanju života ovog oltara započeta je još 1998. godine, kada ga je u postupku inventarizacije umjetnina u istarskim crkvama tada mladog pulskog Regionalnog zavoda za zaštitu kulturne baštine, uočio Ivan Matejčić, sumnjajući da se radi o djelu čuvenog venecijanskog drvorezbara Paola Campse. Objavio je svoje otkriće, a do danas je ta početna intuicija utvrđena kao činjenica o kojoj su kasnije pisali i strani stručnjaci za renesansnu umjetnost. Restauratori su kasnije , u postupku čišćenja umjetnine pronašli potpis Paola Campse i godinu 1533. kao onu u kojoj je oltar načinjen .

No, od 1998. godine, kada je inventariziran i kada je utvrđeno kako je nužna obnova oltara koji je bio načet crvotočinom i preslikan debelim slojem boje koja je skrivala vrsnoću drvorezbarskog rada, prošlo je još dosta vremena dok oltar nije predan u ruke restauratora. Potreba saniranja same crkve aktualizirala je i pitanje obnove oltara koji je nakon preciznog planiranja postupka i osiguravanja izvora financiranja rastavljen na dijelove i otpremljen u Hrvatski restauratorski zavod, odnosno u njihov atelje na zagrebačkom Zmajevcu 2015. godine. Restauratori su bili zatečeni lošim stanjem umjetnine, rekla je glavna državna konzervatorica Višnja Bralić, tada zaposlena u HRZ-u: bili su prisutni svi izazovi na koje restaurator drvene skulpture može naići. A mutvoranskom oltaru narednih je deset godina radio niz restauratora HRZ-a ali i vanjskih suradnika, zahvaljujući suradnji s pulskom Područnom konzervatorskom službom, konzultirani su i talijanski stručnjaci a posao nije bio lak.

O detaljima obnove govorio je voditelj radova Miroslav Pavličić, voditelj Odjela za drvenu polikromiranu skulpturu HRZ-a. Laičkim rječnikom rečeno, restauratori su paralelno učvršćivali drvenu konstrukciju, čistili preslik sloj po sloj dok nisu stigli do originala koji je trebalo obnoviti, a prije toga potpuno zaštititi drvo iz 16 stoljeća od kojega su izrađeni likovi svetaca i svetica, ali i „arhitektura oltara, kao i cassela , odnosno drveni okvir u koji je oltar bio umetnut, a služio je kao izolacija od vlage zidova, koliko i držač zastora kojim je oltar u izvorno vrijeme zakrivan kada se nije koristio, kako bi mu se sačuvali boja i bogata pozlata od svjetla i prašine. Nakon što su stigli do izvorne polikromije, restauratori se nisu dvoumili – obnovili su izvorni izgled pa pred ovim oltarom ni jedan stručnjak neće dvojiti je li riječ o umjetnini slavnog venecijanskog drvorezbara ili nije. Raskošan izgled sačuvan je za naredna desetljeća, a dokumentaristica HRZ-a Martina Wolff Zubović rekla je kako je riječ o najraskošnijem Campsinu oltaru sačuvanom in situ na našoj strani Jadrana .

Kako je tako raskošan oltar završio u župnoj crkvi mjestašca do kojeg danas nema niti putokaza ? Bilo je to u prvoj polovici 16. stoljeća, kada je Mutvoran bio grad, a okolna mjesta postojala su možda kao zaseoci ili ih nije niti bilo. Oltar za mutvoransku crkvu je, sada se znade, naručio tadašnji pulski biskup Altobello Averoldi koji je zaslužan i za obnovu župne crkve. Dakle, nema mjesta slučajnostima, sve je logično ako se smjesti u vremenski kontekst .

A vratimo li se u današnje vrijeme, odnosno u onu 1998. godinu s početka teksta, valja se prisjetiti da su tadašnji pulski Regionalni zavod, Istarska županija, odnosno današnji pročelnik za kulturu i zavičajnost Vladimir Torbica započeli uspješnu suradnju na zaštiti i obnovi istarskih fresaka, kaštela i drvene skulpture i uz financijsku podršku Regije Veneto. Ta se suradnja nastavlja do današnjih dana a rezultat je niz obnovljenih vrijednih lokaliteta istarske baštine.

Zato su se na predstavljanju oltara za govornicom našli istarski župan Boris Miletić, načelnik Općine Marčana Predrag Pliško, Višnja Bralić kao izaslanica ministrice kulture i medija Nine Obuljen Koržinek, Boris Mostarčić direktor HRZ-a i Nataša Nefat iz pulske Područne konzervatorske službe .