Regulati zareštene pute (putositnica jednog rekreativca)

POREČ - Dračevljani su sigurno zadovoljni nedavnim asfaltiranjem ceste preko Starići do Poreča. Kraća veza do grada, a odlično će poslužiti i drugima za izbjegavanje ljetnih gužvi na glavnim prometnicama. No, pojačani promet i asfalt nisu baš po želji biciklističkih rekreativaca, ni lokalnih ni turista, pa im je potražiti alternativne putove iz Poreča i njegovog turistički napučenog priobalja u mirnije i dijelom još nezagađeno zaleđe.

Umjesto ceste Poreč - Dračevac, čiji je minus što prolazi tik uz smrdljivi škovacon na Košambri, imaju dijelom neasfaltiranu staru cestu preko Grbinovice do Valkarina. Prije dvije godine popravljen je i kolski put iz Valkarina do najzapadnijeg Picuga i ceste Poreč - Dračevac, kojim se ujedno zaobilazila Košambra. S potonje pak vodi uređeni bijeli put do stancije Bečić, a od nje se preko Fuškulina dolazi na funtanjansko-vrsarske biciklističke staze.

Problem je kako izbjeći asfalt od Valkarina do Dračevca i dalje prema istoku – Muntižani, Begima, Medvidićima... U kartama je puno ucrtanih kolskih putova, koji su dobri i za pedaliranje, ali u stvarnosti je većina njih zarasla i prohodna tek traktorima. Od Valkarina do Starići i Dračevca ih je nekoliko, posebno je lijep onaj što vodi uz južne padine Picuga, ali osim što je teško prohodan završava u – ništa. Ima ih i dalje prema Kirmenjaku pa od Muntižane prema Begima ili Medvidićima.

- Nekad je to bija glavni put po kojen su z Begi dolazili doli, ma sad je veći parat zarešten, veli mi starosjedilac u Muntižani na pitanje u kakvom je stanju na karti označeni kolski put kojim na biciklu želim izbjeći asfalt.

Najprije sam ga u kirmenjačkom kamenolomu promašio, ali došavši zaobilazno u Bege, nakon sličnih upozorenja domaćih ljudi o njegovoj zareštenosti i potrebi da ga »općina« regula, uspio ga naći te blatu i granju unatoč proći. Doista je šteta da nekoliko stotina lošije prohodnih metara kvari inače vrlo ugodno rekreativno MTB bicikliranje tim dijelom porečkog agera. Slično je i s nekim dionicama od Muntižane do Medvidići iz kojih je, treba pohvaliti, nedavno uređen kolski put do Rajki...

Uz pješačenje, biciklizam je u ovoljetnom istraživanju porečkog Instituta za turizam bio najčešći odgovor na pitanje turistima koje ih sportsko-rekreativne aktivnosti u odredištu njihova boravka zanimaju. Eto barem bube u uho porečkoj Turističkoj zajednici da, radi poboljšanja uvjeta boravka gostiju, pokrene – u suradnji s lokalnim samoupravama – sustavno uređivanje starih kolskih putova prema unutrašnjosti. To nije veliki novac, a učinjenim bi svi bili na dobitku: i turisti, i domaći rekreativci – biciklistički i pješački, i seljani u zaleđu koji imaju ili mogu imati raznu ugostiteljsku i agroturističku ponudu... Jedino ne bi bili zadovoljni oni poput moga prijatelja koji me, nakon opisa teškoća s bicikliranjem kroz inače vrlo lijepe i uglavnom nezagađene pejzaže, upozorio: Muči, Prodan, ki, ko regulamo te pute, će nan dištružiti još ovo malo netaknute prirode i mira ča nan je zustalo. Kako oni pravi Istrijan san mu reka: Ćo, moj, ma znaš da si anke ti u pravu .

G. PRODAN