Reakcija Vladimira Kapuralina na članak Skandal stoljeća: uspio Finijev "Marš na Pulu"!

U srijedu 22. rujna, objavili ste osvrt novinara Armanda Černjula na posjet predsjednika donjeg doma talijanskog Parlamenta Gianfranca Finija Zagrebu i Puli. U okviru tog članka novinar se, spomenuvši me izrijekom, dotakao izjave koju sam dan ranije, u ime SRP-a uputio medijima, a koja se odnosi na posjet dotičnog političara.

Kako čitaoci vašeg portala na osnovu fragmenta koji je uzet iz konteksta ne mogu steći objektivan uvid o meritumu izjave, šaljem vam u prilogu integralni tekst izjave, sa molbom da ju objavite na vašem portalu.

Naravno ja to od vas ne zahtijevam izričito, ali složit ćete se, da bi to bilo korektno i profesionalno sa vaše strane.

U očekivanju razumijevanja, pozdravljam vas i želim vam uspjeha u radu.
Vladimir Kapuralin

IZJAVA POVODOM POSJETE GIANFRANCA FINIA HRVATSKOJ

Povodom službenog posjeta Gianfranka Finia Hrvatskoj, Socijalistička Radnička Partija daje slijedeću izjavu:

Službeni posjet predsjednika Zastupničkog doma Parlamenta Republike Italije Gianfranca finia Saboru RH i Puli, gdje će se sastat sa predstavnicima talijanske naciomalne skupnosti, uzjogunio je «dušebrižnike», koji «bdiju» nad integritetom i suverenitetom republike Hrvatske. Oni svoju uznemirenost zasnivaju na Finievoj političkoj prošlosti, njegovoj pripadnosti neofašističkim krugovima u okviru nekadašnje stranke Movimento sociale, njegovim stavovima o Benitu Musoliniju tvorcu i vođi fašističkog pokreta u Italiji, koje je imalo teške i tragične implikacije na život, na slavenskom dijelu Jadranske obale i dijelovima unutrašnjosti, između dva i tokom II sv. rata, kao i na recentnim izjavama ovog kontroverznog političara, nakon njegove političke evolucije i distanciranja od fašističkog pokreta, u kojima tretira ove prostore.

Promatrano sa niže političke razine promišljanja, da ne kažemo one najniže, onda je njihova zabrinutost opravdana, ali svu brigu za integritet i suverenitet zemlje fokusirati na jednu ličnost, u ovom slučaju Finia, zanemarivši ostale perimetre koji tvore uvjete i organizaciona pravila u kojima živimo, znači ne vidjeti šumu od stabla.

Dakle fašizam sa kojim se Finia povezuje, samo je jedan od derivata, odnosno čeda, koje je kapitalizam u trenutku svoje historijske prevaziđenosti iznjedrrio. Da je to tako svijedoči i današnje stanje. Nametanje strane ekonomske, financijske, zakonodavne i vojne moći, kulture, posezanje za tuđim teritorijima i prekrajanje granica je živi proces na ovim prostorima koji traje, on je je imanentan kapitalističkom sistemu i prihvaćen od domaćih oligarhija. Imajući to u vidu neozbiljno je i iluzorno govoriti o teritorijalnom integritetu i suverenosti, a ulaskom u agresivni NATO vojni savez, EU, inozemnim zaduživanjem i prilivom svakog novog eura stranog kapitala, ta je suverenost sve manja i svodi se na onu folklornu: himnu, zastavu i grb.

Nas posjet Finia ne raduje i mi mu ne aplaudiramo, ali nas još manje raduje ushičenost kojom su dočekivani emisari zemalja koje imaju duboko okrvavljene ruke, poput izraelskih i američkih, snisishodljivo priželjkujući njihov okrvavljeni novac, koji će ograničavati slobodu budućim generacijama. Fini za razliku od njih barem nema okrvavljene ruke, a svrstao se i u krug onih koji su 1999. godine digli svoj glas protiv brutalne i neljudske agresije na tadašnju SR Jugoslaviju, u kojoj je aktivnu ulogu imala i njegova zemlja.

U Puli, 21. 09. 2010.
Zamjenik predsjednika
Kapuralin Vladimir