Reagiranje iz Općine Vrsar: proračun se "kroji" na Vijeću (ako se zna i umije), a ne u medijima

Vršitelj dužnosti Pročelnika Jedinstvenog upravnog odjela Općine Vrsar Marin Grgeta reagirao je na prekjučerašnju izjavu za medije Nezavisne liste Ivana Trošta na temu aktualnog općinskog proračuna koja je objavljena na našem portalu. Kao i priopćenje Nezavisne liste, reakciju Marina Grgete prenosimo u cijelosti.

Usput koristimo ovu priliku da se Nezavisnoj listi ispričamo zbog nenamjerne pogreške: u podnaslovu vijesti nedostaje riječ  "ponovnog", zbog čega je djelomično izmijenjen smisao regiranja na " ponovno uvrštenje uređenja Obale Maršala Tita i UPU-a u proračun", što je, prema komentaru, prijenos od prošle godine u tekuću, pa  čelništvo Općine nije poštivalo rokove koje si je samo zadalo, kako nam je rečeno. (Isprika je na ovome mjestu objavljena uz dozvolu gospodina Marina Grgete).

Ponavljam još jednom ono što sam rekao i na samoj sjednici Vijeća na kojoj se donosio Proračun Općine Vrsar za 2011. godinu: žao mi je što su vijećnici Nezavisne liste otišli i odbili diskutirati o tom, zaista, ključnom općinskom dokumentu.

Drugo je pitanje koliko su ti vijećnici uistinu mogli doprinijeti da taj dokument bude bolji. Ovo njihovo reagiranje pokazuje da oni imaju ozbiljnih problema i u čitanju tog dokumenta s razumijevanjem, iz čega se da zaključiti da bi ga teško mogli poboljšati.

Svjesni da je proračunska problematika iznimno složena i za one koji se njome svakodnevno bave, a kamoli za ostale, po tko zna koji put ponavljamo našim vijećnicima: javite se u općinsku upravu za informacije, pojašnjenja, pomoći. Vrata su vam uvijek otvorena, ali vi tu mogućnost ne koristite.

Vezano sada za konkretne stvari na koje se „Nezavisni“ referiraju u svom tekstu.

Prvo, dostava materijala. Nije istina da su vijećnici dobili materijale 23. ili čak 24. prosinca. Svim su vijećnicima materijali dostavljeni 22. prosinca, dakle šest dana prije sjednice, dok je poslovnički rok 5 dana. On možda i jest kratak, ali je definiran Poslovnikom kojega su ti isti vijećnici donijeli, jednoglasno, bez da su predlagali ikakve izmjene. Žale se, dakle, na „pravila igre“ koje su si sami postavili. Svim su vijećnicima materijali dostavljeni faktički u ruke, osim jednog kod kojega nije nitko bio kod kuće, pa je to bilo nemoguće. Dosad nije nikad bilo nikakvih prigovora vezano za dostavu materijala, pa izgleda da je čitava ta situacija samo jeftin izgovor za izostanak sa mjesta gdje su se zaista krojili općinski planovi za iduću godinu, i gdje se na te planove moglo pokušati konkretno utjecati prijedlozima, amandmanima i slično. Sigurno da je od toga puno lakše paušalno napadati po medijima, ali to nema nikakvog „opipljivog“ učinka. Od sad će se materijali dostavljati s dostavnicom, tako da neće biti nedoumica od tome kada ih je tko primio, a i dalje smo otvoreni i za dostavu u elektroničkom obliku, za što su se vijećnici mogli odlučiti na početku mandata, a nisu.

Drugo, „stavka za plaće zaposlenika“. Zaista ne znam po kojoj su matematici vijećnici Nezavisne liste došli do brojke od 33% proračunskih sredstava. To je neizvedivo čak i pogrešnim čitanjem Proračuna. Plaće za zaposlene čine 10,56% proračunskih prihoda. Ako, pak, računamo ukupne rashode za zaposlene, a ne samo plaće, to iznosi 11,48% prihoda.

Ako i maknemo ovih famoznih 6 milijuna kuna zakupnine od Maistre, dolazimo do 13,83% za plaće i 15,04% za ukupne rashode za zaposlene, što je opet manje od jedinica lokalne samouprave sa kojima nas „Nezavisni“ uspoređuju, iako im metodologija ne štima, s obzirom da oni pretpostavljaju da će drugi, za razliku od nas, sve planirano u svojim proračunima i ostvariti, što nikad nije slučaj.

Oni nas prozivaju za demagogiju jer kažemo da smo najprije počeli štedjeti na rashodima za zaposlene, ali činjenice su slijedeće: plaće su u odnosu na prošlu godinu zamrznute (dok su se ranije usklađivale sa promjenom indeksa potrošačkih cijena na malo), a ostali rashodi za zaposlene su već u 2010. godini drastično smanjeni (sa 6.602 na 2.500 kuna bruto po zaposleniku ukupno za regres i božićnicu) a na jednakoj razini su planirani i za 2011. godinu. Nije zgorega napomenuti da su uvjeti za djelatnike na razini okolnih sredina sa kojima se možemo uspoređivati.

Činjenica da oni tu pokušavaju pridodati i troškove za plaće u komunalnom poduzeću je gotovo komična, s obzirom da naše komunalno poduzeće Montraker d.o.o. posluje sa godišnjom dobiti većom od milijun kuna i da su plaće tih radnika sve samo ne teret za općinski proračun.

„Nezavisni“ kažu da je „…stavka za plaće zaposlenika ostala maksimalna, umanjena samo za postotak koji je prešao zakonske okvire“. Također potpuno netočno. Jedina plaća koju je trebalo uskladiti sa zakonom, što je i učinjeno, jest ona načelnika, još početkom prošle godine. Što se tiče ostatka plaća za zaposlenike, zakon ograničava njihovu masu, a Općina Vrsar nije ni blizu tom limitu.

Treće, rashodi za računalne usluge. Tu su naši „Nezavisni“ pogodili „u ništa“, rečeno u alkarskom žargonu. Ono o čemu oni pričaju (zapošljavanju „računalnih operatera“) veze nema s onim za što Općina Vrsar troši sredstva za računalne usluge i pokazuje njihovu duboku neinformiranost i nepoznavanje te problematike. Od tih 165.000 kuna, 135.000 se odnosi na održavanje tri velika informatička sustava za koje nam ne bi bilo dosta dvadeset, a kamoli dva specijalizirana operatera te nema alternative outsourcingu koji mi radimo (čak ni teoretski, budući da su ti sustavi ograničeni licenčnim i autorskim pravima): radi se o sustavu koji pokriva kompletno proračunsko i neprofitno računovodstvo, komunalno-informacijskom sustavu te sustavu elektroničkog upravljanja svim dokumentima i kompletnim radom općinske uprave. Dvadesetak tisuća kuna odnosi se na uvođenje novog komunalno-informacijskog sustava a tek desetak tisuća za nepredviđene intervencije i ostalo.

Taj će iznos već u narednoj godini biti više od 20 posto manji po tim osnovama, kad se dovrši migracija na novi komunalno-informacijski sustav.

Nismo uspoređivali iznose koje na tu namjenu troše okolne jedinice lokalne samouprave, ali nemamo razloga vjerovati da oni nisu manji. To nas iskreno ni ne čudi, uzimajući u obzir da ćemo biti prva općina u Republici Hrvatskoj koja će u potpunosti priječi na elektroničko poslovanje (i koja je od početka ove godine velikim dijelom već prešla na elektroničko poslovanje) i da jedino Grad Pula u našoj županiji ima više standarde od Općine Vrsar u tom smislu te da bismo već do kraja 2011. godine trebali moći dostignuti te standarde.

Te i takve stvari koštaju, ali te i takve stvari su također iznimno bitna razvojna pretpostavka koja će biti ključan preduvjet realizaciji drugih, „opipljivijih“ projekata koji tek slijede. Općina Vrsar je puno odradila i puno radi i na drugim takvim pretpostavkama (nova izmjera, uknjižba vlasništva uz rješavanje imovinsko-pravnih problema, borba za zemljište u kampovima, spora ali kvalitetna i detaljna izrada prostorno-planske dokumentacije, rad na uvođenju geografsko-informacijskog sustava i slično). To je strateška odluka općinske vlasti i uprava je provodi najbolje što zna i umije. Osobno smatram da je ta strategija više nego dobra, ali, naravno, kao i uvijek dopuštam pravo i na drukčije mišljenje. Osim toga, to nije prvi put da se Općina Vrsar ne povodi onime što rade drugi u okruženju nego pokušava ići i korak dalje. Mislim da je i „Nezavisnima“ poznato da je Općina Vrsar jedina osnovala firmu koja posjeduje dvije marine i posluje sa milijunskom dobiti, da smo prvi išli raditi izmjeru, da smo se prvi knjižili u kampovima, da smo prvi i najbolje rješavali optantsku imovinu, da smo si faktički sami izgradili školu koja je među najboljima u državi te da samo za tu školu otplaćujemo jedan manji kredit, za razliku od niza drugih koji grcaju u dugovima zbog krize.

Dalo bi se puno raspravljati o nizu drugih problema i projekata (neke su „Nezavisni“ spomenuli i u svom tekstu), ali ovo nije ni mjesto ni vrijeme. Bit će uskoro još sjednica sa kojih se nadamo da se neće „pokupiti“.

Završit ću ovo reagiranje sa osvrtom na njihovu završnu tezu, onu o „nekompetentnosti“ i „neizvršenim obećanjima“ biračima. Jedino mjesto na kojima birači konkretno ocjenjuju kompetentnost vlasti i odnos obećano/ostvareno jesu izbori. Oni su u Općini Vrsar prvi put održani 1993. godine. Sad smo u 2011. godini, a idući izbori su 2013. godine. Ja, u svojstvu vršitelja dužnosti pročelnika Jedinstvenog upravnog odjela, predstavljam struku a ne politiku, pa ću iznijeti samo činjenice, a ne ocjene (o njima neka zbore različite političke opcije u Vrsaru prije i za vrijeme kampanje). Činjenica je da je sve izbore u povijesti Vrsara dobila koalicija IDS-a i SDP-a, od 1993. naovamo. Podrška vrsarskih birača ovoj opciji u Vrsaru ove godine, dakle, slavi „punoljetnost“. Kad nastupe lokalne izbori 2013. godine ta će podrška, vjerojatno, brojati punih 20 godina i tih 20 godina pokazuje što su birači mislili o kompetentnosti vlasti i odnosu obećano/ostvareno u Vrsaru u tom periodu. Za sve to vrijeme postojale su i druge opcije koje su se natjecale: prije HDZ, HSS, Zeleni a pokušavali su i neki drugi. Na posljednjim izborima su se pojavili i „Nezavisni“, u kojima je dobar dio onih koji su pokušavali doći na vlast u Vrsaru i u tim ranijim varijantama, svi i uvijek neuspješno.

To je sud tih toliko prozivanih birača do sada, a što donose novi izbori, to je zasebna priča.

Marin Grgeta, v.d. pročelnik Jedinstvenog upravnog odjela Općine Vrsar