REAGIRANJE: Činimo li dobro ako izgubljenog psa vratimo neodgovornom vlasniku?

Na portalima i društvenim mrežama često vidimo oglase kojima građani traže vlasnike pasa koji lutaju ulicama, nastojeći ih čim prije vratiti kući. Hvale vrijedan je trud koji nalaznici ulažu u to da se pas što prije makne s ulice i vrati u sigurnost doma.

Neki nalaznici čak povedu psa svojoj kući i brinu o njemu dok se vlasnik ne javi, a to može potrajati danima. No, vraća li se taj pas doista u sigurnost svog doma ili će, nakon što se vrati vlasniku, ponovno slobodno šetati ulicom? Je li taj pas čipiran i cijepljen? Ne zna se.

Udruga za zaštitu životinja SOS Šape bori se za poštivanje zakona u svim segmentima zaštite životinja, pa tako i u slučaju izgubljenih ili napuštenih životinja, nedozvoljenog puštanja pasa da se sami šeću javnom površinom i protiv (nažalost, još uvijek učestalog) nečipiranja pasa.

Odgovoran vlasnik čini sve da nađe izgubljenog psa

Odgovoran vlasnik poduzima sve da se pas što prije pronađe i vrati se kući. Objavljuje oglase, obaviještava veterinare i skloništa, lijepi plakate po stupovima. Neodgovoran vlasnik svog ljubimca ne traži, računajući da će se već sam vratiti kući. Takozvani psi samošetači nisu rijetka pojava. Svatko od nas zna barem jednog u svom kvartu ili selu. Iako kažnjiva, ta je praksa učestala i treba je zaustaviti.

Pas koji bez nadzora vlasnika hoda ulicom, šumom ili selom je ugrožen. Može biti pregažen, napadnut, upasti u jamu, pojesti otrov. Za psima samošetačima nitko ne kupi izmet. Oni su i najčešći uzrok neželjenih kućnih legala jer ulaze u dvorišta u kojima su kujice koje se tjeraju. Psi koji slobodno šetaju javnim površinama ometaju druge ljude - one koji šeću svoje pse, voze bicikl, imaju kokoši ili mačke, ali i one koji se pasa boje ili ih jednostavno ne vole.

Umjesto davanja oglasa, bolje je nazvati komunalce, veterinara ili udrugu

Savjesni građani se zabrinu kada vide psa na ulici i zadnja pomisao im je da je napušten ili da se možda radi o neodgovornom vlasniku kojemu je svejedno gdje se njegov pas nalazi. Iako psu želimo dobro, možda činimo upravo pogrešno ako mu ga vraćamo bez stručne pomoći.

Stoga molimo sve građane da u slučaju pronalaska psa, umjesto objave na društvenim mrežama, pozovu komunalnu službu u svojoj općini, nazovu dežurnog veterinara ili obavijeste najbližu udrugu za zaštitu prava životinja. Bilo da se radi o napuštenom psu ili psu koji ima vlasnika, tako će mu najbrže biti pružena pomoć i pas će biti smješten na sigurno. Ne bi ste li to i vi voljeli da se radi o vašem psu?

Ako pas ima vlasnika, čip će biti odmah očitan i vlasnik obaviješten. Ovim ćete najbolje i najbrže pomoći vlasniku koji zaista traži svog psa, jer se ovo može organizirati unutar jednog sata. Takav vlasnik neće biti sankcioniran, nego oni koji višekratno krše propise. Time se povećava šansa da će početi brinuti o svom psu, a prema onima koji su „nepopravljivi“ može se pokrenuti i postupak oduzimanja psa.

Pomagati psima, a ne nemarnim vlasnicima

Također, vlasnicima koji nisu čipirali svog psa (a znamo da je i to zakonska obaveza) pas će, na njihov zahtjev biti vraćen. Pri tome će morati predočiti dokaze da se zaista radi o njihovom psu, morat će ga čipirati i cijepiti, te će platiti troškove i odgovarajuću kaznu. Naravno, oni psi koji su bez čipa i nitko ih ne traži bit će udomljeni. Stoga pozivamo sve da pomažu psima, a ne nemarnim vlasnicima.

No, pomoć psu ne završava onog trenutka kada se skloni s ulice – pas je spašen tek onda kada ima svoj dom. U Poreču se, pri Veterinarskoj bolnici, nalazi sklonište za pse i mace. Svi oni psi i mace koje pronađete na području Poreča (ali i drugih općina koje sa skloništem imaju ugovor), nalaze se tamo i, ako nemaju vlasnika, čekaju na svoj novi dom. Pomognite tim psićima tako što ste ih makli s ceste, volontiranjem, doniranjem i onim najvažnijem – udomljavanjem.

Udruga za zaštitu životinja SOS Šape, Poreč (099-374-7424)