RAZGOVORI S GRAĐANIMA Život u doba pandemije: Snježana Mekota, Poreč

Lokalno
10.04.2020 09:34
D. Požarić
Snježana Mekota (foto: privatni album)
Snježana Mekota (foto: privatni album)
Predstavite se ukratko našim čitateljima: Koliko vam je godina, što ste po zanimanju ili gdje radite, u kojem dijelu grada živite?
Snježana Mekota, 70 godina. Živim u Novom naselju. Radim u Generali osiguranju. U veljači slijedeće godine navršiti će se pedeset godina od prvog upisa staža u moju radnu knjižicu, ne računajući sezonske ugovore za gimnazijskih i studentskih dana.
Kako ste organizirali svoj život i domaćinstvo posljednjih tjedana, otkako su na snazi sve strože mjere zaštite?
Živim sama, pa nemam problema s organiziranjem domaćinstva. Budući da momentalno više vremena provodim kod kuće, malo više kuham i isprobavam nove recepte. Nadam se da se to neće vidjeti na vagi kad sve ovo završi. Što se praktičnih stvari tiče, bilo je malo problema oko nabave dezinficijensa, maski i rukavica, ali snašla sam se.
Izlazite li iz kuće? Ako da - koliko i radi kojih potreba?
Odlazim na posao, ali dva dana u tjednu radim od kuće. Kupovinu obavim u radne dane. Kupujem kao i do sada. Nisam radila velike zalihe, ali kupila sam nešto kvasca i brašna za slučaj da moram ostati u kući, budući da spadam u rizičnu skupinu. U frizu uvijek imam porcije ranije skuhanih jela, jer je teško kuhati gulaš, maneštru ili juhu za jedan obrok.
Kako provodite vrijeme?
Kad dođem s posla, iskoristim lijepo vrijeme na balkonu. Pročitam dnevne novine ili knjigu i malo se sunčam. Kasnije pregledam neke portale i pratim vijesti na TV-u. Volim pogledati dobar dokumentarac ili komediju.
Kako se štitite od zaraze?
Na poslu s klijentima uglavnom komuniciram on line. Sve dokumente koje možemo, razmjenjujemo e-mailom. Držim se uputa i izbjegavam bliske kontakte. Perem ruke, dezinficiram radne površine, ali masku ne uspijevam nositi. Patim od alergije i često mi curi nos ili me svrbe oči, pa mi maska smeta.
Što vam je najteže palo u prilagodbi na novu situaciju?
Ograničavanje kretanja, čekanje pred poštom, bankom i ljekarnom. Nova pravila poslovanja. Svaki dan nove upute, smjernice, promjene cjenika i uvjeta… Korona na portalima, korona u dnevnom tisku, korona na svim TV kanalima… Kao da se ništa u svijetu ne događa osim pandemije!
Čega ste se najteže odrekli?
Obiteljskog ručka nedjeljom.
Imate li tvrtku ili obrt? Radi li i dalje, ili ste ga zatvorili, odnosno stavili u mirovanje?
Radim u prostoru svoje agencije za Generali osiguranje. Radno vrijeme je skraćeno i dva dana radim od kuće, ali stranke i onako ne dolaze bez najave i susrećemo se samo kad problem ne mogu riješiti on line. Malo je teže sa starijim klijentima, ali uskaču im u pomoć mlađi članovi obitelji i nekako se snalazimo.
Kada očekujete da će se stanje poboljšati, odnosno normalizirati?
Kad bih to znala, mogla bih se kandidirati za Nobela! Ne opterećujem se. Cijeli svijet je u istom problemu. Svaka generacija je prošla neku kriznu situaciju i izvukla se, pa ćemo i mi.
Jeste li optimist ili pesimist?
Umjereni optimist. Za sad se dobro držimo. Kažu da se najbolje nose s epidemijom one zemlje u kojima ljudi imaju povjerenje u vodstvo i gdje se upute najbolje slušaju. Mislim da se naši građani sve bolje prilagođavaju situaciji.
Što ste naučili o sebi u posljednjih 20 dana?
Po prirodi sam radoholičarka. Morala sam se prilagoditi manjem opsegu posla i učiti raspolagati slobodnim vremenom. Još uvijek mi ne ide baš najbolje, ali napredujem.
Vaš slobodni komentar na situaciju i pandemiju:
Nitko još ne zna do kada će ovo trajati i kakve će posljedice ostaviti. Možda će biti i neke koristi. Dokazalo se kako se mnoge stvari mogu riješiti bez nepotrebnog čekanja na šalterima, došli su na vidjelo problemi u poljoprivredi kojima se nije pridavala potrebna pažnja, pokazala se ranjivost prevelikog fokusiranja na turizam. Posebno me zabrinjava porast nasilja u obitelji. Teško je žrtvi koja trpi nasilje, a ne može pobjeći iz kuće. Udruge koje se bave ovom temom već odavno traže da se iz doma ne udaljuje žrtva, nego nasilnik. Sigurne kuće nemaju dovoljno niti kapaciteta, niti financijskih potpora da smjeste sve žene i djecu kojima je potrebno sklonište. Sada se opet otvorila ova tema i možda će se brže doći do novih rješenja.
© 2003 - 2026 Parentium Media - Hosted by Plus.hr
Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja boljeg korisničkog iskustva. Izjava o privatnosti