RAZGOVORI S GRAĐANIMA Život u doba pandemije: Marko Jugovac, Labinci

Predstavite se ukratko našim čitateljima - čime se bavite, u kojem dijelu grada ili okolice živite?

Marko, 37 godina. Obrtnik sam, odnosno vlasnik stolarije u Labincima gdje i radim zadnjih 12 godina. U Labincima i živim, sa suprugom i dvoje djece. Poslovno putujem po cijeloj Istri.

Kako ste organizirali svoj život i domaćinstvo posljednjih tjedana, otkako su na snazi sve strože mjere zaštite?

Život kao takav se nije puno promijenio, osim činjenice da smo puno više u kući nego vani. Nekako ni žena ni ja nismo popustili masovnoj histeriji kupovanja i gomilanja svega i svačega, nego smo pokušali što bolje organizirati one resurse koje imamo. Ionako imamo naviku spremiti zimnicu svake jeseni, što u obliku mesa, ukiseljenog povrća, šalše, zaliha nekog povrća koje može stajati (krumpir, kapula), tako da ova situacija nije puno utjecala na taj dio svakodnevice. Veći problem je biti zatvoren u četiri zida s dvoje male djece kojima je teško objasniti da ne mogu ići kod ekipe u vrtić jer je on zatvoren, da ne možemo ići u park i slično. Ali i oni se polako prilagođavaju ovoj situaciji. Koristimo dvorište gdje nisu u kontaktu s nepoznatima i pokušavamo ih zabaviti na razne načine kroz nove igre.

Izlazite li iz kuće? Ako da, koliko i zbog kojih potreba?

Svaki dan idem na posao jer mi zakon trenutno dozvoljava raditi, budući da radim u proizvodnoj djelatnosti u kojoj nisam u stalnom dodiru s klijentima. Osim tog odlaska na posao, koji nerijetko uključuje i montaže, izlazimo u dvorište oko kuće s djecom i to je to. Eventualno odlazak u lokalnu trgovinu po kruh ili slično. Pokušavamo poštivati sve odredbe i preporuke civilne zaštite što je više moguće i stvarno smo, kao obitelj, sveli kretanje izvan kuće na minimum.

Kako provodite vrijeme?

Veći dio u kući, što uz televiziju, što s djecom. Tko ima malu djecu znat će da je s njima rijetko dosadno i uvijek se nađe nešto za raditi ili objašnjavati..

Kako se štitite od zaraze?

Čini nam se da je to što maksimalno ograničavamo kontakte s drugima vjerojatno najveća zaštita. Tu je i često pranje i dezinfekcija ruku i to je to. Maskice i ostalo nam za sada ne trebaju budući da smo veći dio vremena u kući.

Što vam je najteže palo u prilagodbi na novu situaciju?

Najteže u svemu je bilo objasniti petogodišnjaku koji zadnja dva mjeseca jedva čeka rođendan i feštu s prijateljima i svaki dan spominje kako će njemu na feštu svi doći, da te fešte neće na kraju biti. Od ostalih navika najviše nedostaju šetnje uz more koje su ranije bile obavezne, makar i samo vikendom.

Imate li tvrtku ili obrt? Radi li i dalje, ili ste ga zatvorili, odnosno stavili u mirovanje?

Imam obrt i još uvijek radimo, iako ne znam do kada ćemo ovako moći jer nam ponestaje materijala. Trgovine u kojima se opskrbljujemo su zatvorene ili se zatvaraju, nema uvoza iz Italije ili Slovenije gdje smo često nabavljali materijal, tako da radimo dok imamo čime. Drugi problem u poslovanju predstavlja činjenica da je sastavni dio mog posla odlazak kod ljudi doma po mjere ili na montažu, a velika većina ljudi, sasvim razumljivo, u zadnje vrijeme ne želi baš da im netko nepoznat šeta po kući. Tako da mislim da ćemo od drugog tjedna i mi zatvoriti na barem 14 dana, dok se situacija malo smiri i normalizira, pa onda nastaviti s radom. 

Kada očekujete da će se stanje poboljšati odnosno normalizirati?

Želim vjerovati da ovo sve neće potrajati predugo, nadam se nekih mjesec dana do povratka u normalu. Kažem, nadam se, jer ako potraje duže mislim da bi utjecaj na naš svakodnevni život i ekonomiju počeo biti prevelik i pretežak. A treba misliti pozitivno.

Jeste li optimist ili pesimist?

Za sada sam optimist. Vidim da se ljudi u velikoj većini slučajeva pridržavaju pravila i mislim da smo na dobrom putu prema oporavku od ove situacije. I jučer sam poslovno bio u Poreču i ostao iznenađen kako je grad pust u odnosu na normalan dan prije pandemije. Tu i tamo nekoga ima, ali stvarno rijetko. Mislim da smo kao zajednica ovaj problem shvatili dosta ozbiljno, kao regija ili županija dali dobar primjer ostatku zemlje kako reagirati u krizi i mislim da ćemo se izvući iz ovoga dosta brzo.

Što ste naučili o sebi u posljednjih 20 dana?

Čovjek u ovakvim kriznim vremenima nauči cijeniti ono što je važno u životu. Možda će zvučati patetično, ali stvarno se na kraju sve svodi na to da kad imate zdravlje, imate sve. Ova kriza me podsjetila na neke ranije naučene stvari - da se treba čuvati, ali i cijeniti ono što inače smatramo normalnim, a vidimo koliko nam je bitno tek kad ga izgubimo.

Vaš komentar na situaciju i pandemiju.

Ne bih komentirao više oko cijele situacije jer ionako se naslušamo toga i previše preko dana. Jedini komentar koji je važan sada i kojega treba ponoviti i shvatiti je #ostanidoma. 

Želite li s nama podijeliti kako ste se organizirali obiteljski i poslovno u vrijeme pandemije koronavirusa, javite nam se na vijesti@parentium.com .