RAZGOVORI S GRAĐANIMA Život u doba pandemije: Karmen Herak, Poreč

Predstavite se ukratko našim čitateljima - što ste po zanimanju ili gdje radite; u kojem dijelu grada živite ?

Karmen Herak, radim u Auto klubu Poreč, živim u porečkom naselju Špadići.

Kako ste organizirali svoj život i domaćinstvo posljednjih tjedana, otkako su na snazi sve strože mjere zaštite? Koliko često izlazite i radi kojih potreba?

Izlazim iz kuće svakodnevno. Posao sam organizirala tako da sam u firmi na nekoliko sati. Pregledam e-mailove i odgovorim na njih, otiđem po poštu, odnesem roditeljima namirnice ili, kad im zatreba, nešto iz ljekarne - da ne moraju izlaziti, ako to baš nije neophodno. Što se tiče špeže, obzirom da se hranimo najviše povrćem i voćem, do nedavno sam kupovala uglavnom na tržnici, a sad sve nabavljam direktno od OPG-ova. Po onaj preostali minimum idem u lokalnu prodavaonicu u Špadićima. Ni inače ne kupujem ništa u velikim centrima i zapravo bih voljela da oni nikad nisu ni otvoreni na ovim našim prostorima. Volim hrvatske proizvode, one od malih proizvođača, uglavnom naših lokalnih, i smatram da im u ovim trenucima treba posebno dati potporu.

Kako provodite vrijeme?

Vrijeme provodim jako opušteno i mirno. Ako ne radim ili kuham, onda slikam po nekoliko sati dnevno, jer pohađam likovnu radionicu koja je trenutno on - line. Naravno, nikad ne propustim tri puta dnevno prošetati sa svojim psićem Zoe koja je sad jako sretna jer provodimo puno vremena zajedno. Predvečer nastojim otrčati nekoliko kilometara da ostanem u formi, jer do daljnjeg nemamo organizirane treninge.

Kako se štitite od zaraze?

Od zaraze se štitim kao i svi - maskom i rukavicama. U početku sam bila jako preplašena i svakih par minuta sam dezinficirala ruke, pa kvake, opet ruke, pazila da slučajno nešto ne dotaknem.. Ali to je sad pomalo popustilo, pa se držim zdravog razuma i savjeta Stožera za civilnu zaštitu.

Što vam je najteže palo u prilagodbi na novu situaciju?  Čega ste se najteže odrekli?

Najteže mi je palo to što su obustavljeni organizirani treninzi, jer su oni ujedno i prilika za druženje s meni dragim ljudima. Jako mi fali to što ne mogu otići roditeljima. Fali mi moja kćer koja je u Zagrebu, moj mali nećak čiji treći rođendan nismo mogli zajedno proslaviti, kao i moje drage prijateljice. Nisam neki veliki konzumerist, tako da nije bilo ničeg posebnog čega sam se trebala odreći, a što bi mi teško palo.

Jeste li optimist ili pesimist?

Još sam uvijek optimist. Vjerujem da će pandemija postepeno nestajati, što se polako i ostvaruje. A zašto je ona uopće nastala, možda nikad nećemo saznati. Čitam dosta ono što objavljuju naši i strani znanstvenici, razne teorije, a istina je negdje u sredini svega toga. Što se tiče ekonomije, tu sam manje optimistična, jer se posljedice ove situacije već sad osjećaju.

Kada očekujete da će se stanje poboljšati, odnosno normalizirati?

Vjerujem da će se stanje smirivati postupno krajem travnja, da bi se polako sve vratilo u normalu u svibnju.

Što ste naučili o sebi u posljednjih 20 dana?

Naučila sam živjeti dan po dan i ništa previše ne planirati unaprijed. I prije sam jako cijenila našu predivnu prirodu i životinje, a sad im dajem još veću vrijednost.

Vaš slobodni komentar na situaciju i pandemiju

Pandemija će proći, ostavit će velike posljedice na ekonomiju i ljude. Naučila nas je što je strah, da cijenimo „prave” vrijednosti i tuđi život, da je svejedno imamo li puno novaca, kuća i automobila, da su najbitiniji zdravlje, obitelj i priroda. Ako iz svega ovoga ne izađemo kao složniji, pametniji i bolji ljudi, a iznad svega zahvalni za ono što imamo, onda stvarno nismo zaslužili drugu priliku.

Želite li s nama podijeliti kako ste se organizirali obiteljski i poslovno u vrijeme pandemije koronavirusa, javite nam se na vijesti@parentium.com .