RAZGOVORI S GRAĐANIMA Život u doba pandemije: Ante Tonči Topić, Poreč

[slika1d]

Predstavite se ukratko našim čitateljima: Što ste po zanimanju ili gdje radite, u kojem dijelu grada živite?

Ante Tonči Topić, rođen sam 28. 12. 1965. u Poreču. Živim u starogradskoj jezgri, u Eleuterijevoj ulici sa suprugom. Imam dvojicu sinova koji su odrasli i žive samostalno. Poduzetnik sam i bavim se prvenstveno uređenjem interijera, ali i drugim radovima vezanim za građevinarstvo. Osim toga, imam i ugostiteljski lokal koji vodi moj sin.

Kako ste organizirali svoj život i domaćinstvo posljednjih tjedana, otkako su na snazi stroge mjere zaštite? Koliko često izlazite iz kuće i kako provodite vrijeme?

Odlično smo se organizirali. Za mene se skoro ništa nije promijenilo. Jedino nema jutarnje kave u omiljenom kafiću s društvom, pa u pekari svaki dan uzmem “kavu za van” i prošećem po rivi. Kad sretnem nekog poznatog držim se propisane udaljenosti, a ako su muški u pitanju i nešto više :-) Šalu na stranu, malo više vremena provodim i sa suprugom u kući, pogledamo film, pročitam informacije na Internetu. Ali sigurno nisam tip osobe koja dugo može biti u zatvorenom. Rađe ću sjesti na motor i napraviti đir po prirodi ili brati šparuge. Posla za građevinsku firmu ima puno i tu nema zastoja, radim i na sinovoj kući, dok je lokal trenutno zatvoren. Za špežu i druge potrepštine brine supruga, kao i ranije. Kupuje po potrebi, ne radimo zalihe, a sve što treba odnese i svojim roditeljima kako ne bi trebali izlaziti iz kuće.

Kako se štitite od zaraze?

Ne krećem se na mjestima gdje je veći protok ljudi, ako to nije neophodno. Koristimo gel za dizinfekciju ruku, rukavice i maske. Toga imamo dovoljno - sin je nabavio veće količine zbog ugostiteljskog lokala koji je zasad zatvoren. Nitko nam nije zabranio druženje. Samo treba biti razuman i odgovoran, radi sebe i radi drugih ljudi.

Što vam je najteže palo u prilagodbi na novu situaciju? Čega ste se najteže odrekli?

Najteže mi je sigurno palo odustati od kave u kafiću s društvom. To je možda sitnica, ali baš fali. Druga stvar je to što zbog propusnica ne možemo ići do svoje vikendice u Primorsko - goranskoj županiji. Istina, propusnicu bih kao poduzetnik mogao dobiti, ali držim se pravila.

Imate li tvrtku ili obrt? Radi li i dalje, ili ste ga zatvorili odnosno stavili u mirovanje?

S firmom za uređenje interijera i druge radove u građevini radim uobičajeno. Tu posla uvijek imam puno, pa čak i listu čekanja. Ugostiteljski lokal je zasad zatvoren, ali nitko od devet zaposlenika neće ostati bez posla. Dao sam zahtjev za potpore za očuvanje radnih mjesta i očekujem da će to uskoro biti riješeno. Ali i bez toga sigurno ne bih pustio ljude na cjedilu.

Kad očekujete da će se stanje poboljšati odnosno normalizirati?

Teško je to predvidjeti. Nadam se da će se stvari poboljšati sredinom ljeta.

Jeste li optimist ili pesimist?

Optimist sam po prirodi i to se nije promijenilo ni u ovoj situaciji.

Što ste naučili o sebi u posljednjih 20 dana?

Ništa novog. Ja sam uvijek isti.

Vaš slobodni komentar na situaciju i pandemiju:

Iz svega što sam pročitao i uspio saznati, uključujući prošlogodišnje podatke o broju oboljelih i umrlih od gripe u Hrvatskoj, zaključio sam da se trenutna situacija ne razlikuje previše od toga. Naglašavam – to je moje osobno razmišljanje. Ne tvrdim da je to stvarno tako, niti želim nekoga uvjeriti, jer nemam dovoljno saznanja niti mogu provjeriti sve informacije. Unatoč tome, jako cijenim i poštujem rad i požrtvovnost Stožera za civilnu zaštitu i svih nadležnih, i držim se njihovih preporuka.