Razgovor s načelnikom Općine Sveti Lovreč: Marko Ljubešić volonterski u tri mandata riješio proračunski manjak

Jedini načelnik na Poreštini koji svoju dužnost obavlja volonterski i jedini doktor humanističkih znanosti među njima bez dvoumljenja odgovara na pitanje može li se općinu uspješno voditi volonterski i koliko traje radni dan:

- Uz dobar tim, tim od povjerenja i ako na poslu nemaš fiksno radno vrijeme, može se. Rasporedim vrijeme i stignem. U Istri smo samo ja i kolega u Tinjanu volonteri na dužnosti općinskog načelnika dok je, na primjer, u Austriji to redovita pojava u malim lokalnim jedinicama, pa čak i u većima.

Po njemu je računica jasna: godišnja plaća načelnika je otprilike 80 tisuća eura bruto, a godišnja volonterska naknada je 12.000 eura.

Ljubešić je nedavno promoviran na jedno od pročelničkim mjesta na fakultetu i zbog toga se neće natjecati za još jedan mandat ove godine. Sveti Lovreč je svojevrsna tvrđava IDS-a – kandidati stranke dobili su povjerenje birača u sedam od osam izbornih ciklusa. Predsjedništvo ogranka odlučilo je na izborima u za načelnika kandidirati Sinišu Terlevića.

Kada je Ljubešić 2013. godine preuzeo upravljanje Svetim Lovrečem, proračunski manjak bio je velik koliko i jednogodišnji proračun, dva milijuna kuna. Prve dvije godine bilo je, čini se, najvažnije pronaći način kako platiti dobavljačima koji su svakodnevno zvali. Danas načelnik ponosno nabraja, kako kaže, samo najveće ostvarene projekte: tri kilometra kanalizacijske mreže, registrirano općinsko komunalno poduzeća, postavljena turistička signalizacija, sanirana plesna sala i opremljena u multimedijski centar, izgrađena cesta Selina-Jakići, nekadašnja škola u Selini uređena za boćare i lovce, bilo je dva dječja igrališta sad ih je 14, uređeno boćalište, outdoor fitnesom 30 kilometara seoskih puteva, kombi za prijevoz djece, moderni rotor, pripreme za uređenje arheološkog parka i partera povijesne jezgre, u bivšoj školi u Medakima uređuju vatrogasni dom a dječji vrtić izgrađen lani financiran je bez jednog eura zaduženja. Ljubešić predaje u nove ruke Općinu čiji je račun poravnat. Kako su uspjeli vratiti dugove i toliko toga učiniti?

- Pratimo svaki natječaj za potpore u financiranju. Dobili smo novac iz raznih ministarstava, Regije Veneto, od Županije i države i EU fondova. Osim toga, nije u ovih 12 godina moga mandata ispisan niti jedan putni nalog na moje ime, niti sam koristio službeni auto. Danas smo dio Turističke zajednice centralne Istre, a naša sela nismo pretvorili u turistička naselja. Na području Općine Sveti Lovreč nema niti jednog ravnog krova.

Jedno od predizbornih obećanja Marka Ljubešića bila je razvoj kulturnog turizma, a Ljubešić je zadovoljan s do sada učinjenim. U povijesnu jezgru je uloženo iz različitih izvora oko pola milijuna eura a spremna je dokumentacija za natječaj iz EU fondova za infrastrukturu i popločenje. Načelnik kaže da ne zapostavljaju ozbiljne sadržaje u kulturnom životu, pa su dio programa Organum Histriae, organiziraju koncerte u crkvi, ali su podigli kvalitetu društvenog života kroz program Gušti Lovreča koji je u tri godine dao mogućnost lokalnim OPG-ovima i drugim ljudima koji proizvode robu za prodaju, a onda to povežu s nastupima bendova, limene glazbe.

- Taj program odvija se u sezoni svakog četvrtka i pokazao se jako dobro i izvan sezone. Taj društveni segment bio je godinama zapostavljen, kaže načelnik.

Dakle, posljednjeg desetljeća u Svetom Lovreču se intenzivno radilo. Novac za to stizao je iz različitih izvora, ali i iz vlastitih sredstava. Te vlastite novce jedna mala općina može imati od prodaj zemljišta i javnih nekretnina. A što kad se sve proda? Koliko je efikasno javno upravljanje i je li opravdan trošak postojanja jedne male općine?

- Ako svaki građanin ima moj broj telefona, ako svatko zna gdje živim i može doći k meni razgovarati, što često radimo u mojoj konobi, pa zajednički pronađemo rješenje nekog problema, meni se čini da je to dovoljan razlog za postojanje općine. U nekom većem sustavu bili bismo zadnja rupa na svirali. A što se tiče prodaje zemljišta, pa mi smo ga prodavali investitorima koji su gradili kuće za odmor. To zemljište nitko neće odnijeti, a sada su i povećani porezi na nekretnine. Imamo tristotinjak kuća za odmor i ako svaka donese u proračun između tisuću i dvije tisuće eura godišnje, to je kao prihod od male industrije. Pola milijuna eura od poreza na nekretnine generirat će razvoj nekih drugih sadržaja. I tako svake godine. Tako smo mogli financirati gradnju vrtića. A to je preduvjet da ljudi ostanu ovdje, da ne iseljavaju iz Lovreča. Danas imamo čak i nekoliko primjera doseljenih mladih obitelji, od kojih je jedna iz Norveške. Treba biti ljudima dostupan i oni to cijene, veli Ljubešić.

Ne voli se, kaže, naslikavati po medijima, nego vrijeme koristi za rad na terenu.

- Previše je toga PR-a u našem poslu, a zapravo vam treba pet šest ključnih zaposlenih, spremnih raditi za opće dobro, i za plaću, naravno, pa se učinkovitije može voditi računa o potrebama lokalnog stanovništva. Može se jako puno napraviti i u malim općinama i ljudi mogu utjecati na način upravljanja i razvoj svoje zajednice.

Općinu Sveti Lovreč percipira se kao najslabije razvijenu na Poreštini. Je li to baš tako? Načelnik se ne slaže i nudi podatak od prije nekoliko godina koji kaže daje Sveti Lovreč po visini primanja zaposlenih bio na prvom mjestu. Uz to imaju besplatan parking, jedinstveno riješen okoliš škole navodnjavanjem besplatnom vodom iz povratne kanalizacije, svako selo ima vodovod, asfaltni pristup, brzi Internet, nema rupa na cestama prema Poreču ni prema Ipsilonu...

- Nemamo jaku industriju, ali mislim da smo jedna od poželjnijih destinacija na Poreštini. Razvijenost se ne mjeri novcem, nego kulturom življenja. Devedeset posto naših sela ima pogled na more. Turiste ujutro bude petehi, a u blizini su im sve prednosti urbanih središta. Živim u Vošteni, u pola sata sam na poslu u Puli. Na toj relaciji sam već 30 godina i ne bih mijenjao selo za grad, kaže načelnik Svetog Lovreča Marko Ljubešić.