Razgovor s Ervinom Matićem, porečkim inovatorom koji se s međunarodne izložbe u Zagrebu vratio s dvije medalje
Matić je s izumima započeo od najranije dobi, a jednog dana bi htio otvoriti - institut
Tekst i foto: Roberto Rauch
Porečan Ervin Matić s ovogodišnje međunarodne izložbe inovacija ARCA 2021., održane u Zagrebu u organizaciji Udruge inovatora Hrvatske, vratio se s dvije medalje – za svoju ekološku WC-školjku, koja ne koristi vodu, dobio je zlatnu medalju, dok je za uređaj za čišćenje mreža kaveza u ribogojilištima nagrađen drugim mjestom. S ovim smo 69-godišnjakom, dobitnikom brojnih domaćih i inozemnih priznanja za svoje inovacije, porazgovarali na kavi i dotakli se raznih (ne)vezanih tema. Premda je Matić vrlo pričljiv - rado će vam na svako pitanje odgovoriti temeljito, a pritom i nadodati nekoliko digresija - o sebi kao inovatoru zadržava skromnost:
– Sve je već izmišljeno, ovdje se radi kombiniranju tih ranije izmišljenih stvari. Tu ja živim, u tim mogućim, ali bezbrojnim varijacijama na temu, kaže. Svoje će provođenje ideje u djelo također objasniti jednostavnim riječima: „Ja sam praktičan čovjek. Ono što zamislim, nacrtam, a ono što nacrtam, napravim.
Matić: Sve kreće od dječje radoznalosti
Matić je rodom iz Banja Luke ali, kako nam govori, oduvijek je povremeno boravio u Istri, sve dok 1983. nije odlučio trajno se preseliti u Poreč, gdje danas živi sa ženom, a ima i kćerku. Inovatori nesumnjivo moraju biti svestrani ljudi koji stvari gledaju iz različitih kutova, što zasigurno vrijedi i za Matića – bavio se arhitekturom (premda isključivo savjetodavno jer, kako kaže, mrzi papirologiju), strojarstvom, dizajnom interijera, ali i reklama, preradom stakla i čime sve ne. Dvije je godine, kaže, proveo na medicini, ali i raznim drugim fakultetima, no ne kao redovan student: kada bi ga zainteresirao određeni predmet ili predavanje, jednostavno bi otišao poslušati ga.
– Ni kod nas, a ni u Njemačkoj ili igdje drugdje nije zabranjeno doći na fakultet, sjesti i poslušati neko predavanje, reći će nam i kroz razgovor više puta podcrtati potrebu čovjeka da sam uči stvari jer, dodaje, izvora znanja u današnjem svijetu ne nedostaje.
Kako čovjek postane izumiteljem, pitamo ga i pogađamo da sve kreće od iskrene dječje radoznalosti. Jer dijete, osim što pokušava spoznati svijet oko sebe, uočava i sve one manjkavosti koje odraslima često promaknu. Tako je i Matić s 12 godina uočio manjkavost sistema dinama na svojem biciklu. Nažalost, umjesto da kreira prvi od svojih mnogih patenata, bio je primoran suočiti se s inertnošću institucija i doživjeti prvo razočaranje.
– Tada je na biciklima dinamo bio na gumi prednjeg kotača, čime se palilo prednje svijetlo, no uvijek isprekidano, treptavo. Bicikli su tada kočili na sistem „kontre“, pa sam zaključio da je bolje stražnji kotač sa širom "nabom" premjestiti na poziciju prednjeg kotača, i tamo instalirati "nabu" za dinamo. Svoje sam izračune i solucije poslao na adrese triju tvornica bicikli u Jugoslaviji, ali nitko se nije udostojio ni odgovoriti. Tri godine kasnije u časopisu Galaksija pročitao sam da je jedan Japanac patentirao isto to, a njegovo se rješenje počelo primjenjivati na biciklima diljem svijeta. To me zaista pogodilo, rasplakao sam se i prvi put osjećao nemoćno, priča nam Matić.
"Svakim povlačenjem u nepovrat odlazi od 6 do 10 litara vode koja bi mogla biti voda za piće. Moja školjka rješava taj problem"
U sljedećih će pedesetak godina izumiti pregršt stvari koje će ljudima i firmama olakšati život ili poslovanje. Osim ranije spomenute ekološke WC školjke i uređaj za čišćenje mreža u kavezima ribogojilišta, tu su plutajući pročišćivač mora, zatim uređaj koji ultrazvukom tjera orade sa školjki u uzgajalištima, pa robot koji čisti ulične svjetiljke i bandere na autocestama, uređaj za održavanje branika na autocestama i drugi.
Uz to, priča nam i kako je jednom prilikom čak dizajnirao stadion na moru! Premda bi se, kaže, tim projektom na tribine moglo smjestiti do 200 tisuća ljudi, Matić smatra da gradovi općenito ne bi trebali imati više od 60 tisuća ljudi. Takva ga je premisa, dodaje, u jednu ruku i navela na osmišljavanje ekološke WC školjke.
– Do 60 tisuća stanovnike možete nahraniti, napiti, a zatim uspješno počistiti za sobom. Zato sam i došao na ideju WC školjke. Žao mi je povući vodu! Zamislite koliko ljudi u WC-u povuče vodu kada ujutro ustane jedan Zagreb, a da ne kažem Tokio ili Hong Kong. Svakim povlačenjem u nepovrat odlazi od 6 do 10 litara vode koja bi mogla biti voda za piće. Moja školjka rješava taj problem – ona ne koristi vodu niti ikakvu kemiju.
[slika2]
WC školjka koju je stvorio klasičnog je oblika ali, budući da bi se koristila kao zamjena za kemijske WC-e (što one mobilne koji se koriste na koncertima i festivalima, što one fiksne na avionima, vlakovima i brodovima), znatno je lakša te može biti napravljena od raznih materijala. Upravo njena težina, ističe, u nekim slučajevima igra ključnu ulogu, kao primjerice u avionu, gdje se uvijek cilja na što lakši teret. Školjka funkcionira na način da se u nju ranije montira duga vreća od ekološki prihvatljivog materijala. Ona sadrži mikro rupe koje dopuštaju da čestice pare i plinova izlaze van, ali ne i ostali sadržaj iz vrećice.
Nije to ništa specijalno, govori nam Matić i navodi kako Geox obuća koristi sličan princip –rupice na potplatima cipela uspješno propuštaju znoj, ali su presitne da bi u njih ušle molekule vode. Školjkom se treba „baviti“ tek kada se potroši poveća baza vrećica u njenoj unutrašnjosti. U međuvremenu se one mijenjaju same – mehanizam koji se pokreće podizanjem i spuštanjem zahodske daske sam zatvara najprije donji, a zatim i gornji dio vrećice. Također ih sam reže te ispušta u podzemni spremnik gdje se one skladište.
Kvaka je u tome što su vrećica, ali i sadržaj i papir koji se u nju bacaju, biorazgradivi, tako da od svega na kraju ne ostaje ništa, zadovoljno nam pojašnjava Matić.
Matić: Već sam dobio nekoliko ponuda za licencu, no nisam primarno fokusiran na novac - želim raditi s mladima u Poreču
Školjka se trenutno nalazi u Zagrebu, gdje je ostala nakon izložbe, a ubrzo seli u Nürnberg, gdje će Matićev izum biti dio međunarodnog sajma inovacija. Takva sudjelovanja na izložbama, pogotovo onim međunarodnim, uopće nisu jeftina, govori nam Matić dok pojašnjava poteškoće i financijske izazove s kojima se konstantno susreće kao inovator. Putovanje u Njemačku, kao i smještaj i hranu, morat će si platit sam, a čeka ga i izdašna kotizacija u iznosu od 7 tisuća kuna. Od svojih izuma, ističe, nikada nije zaradio ni kune, no nada se da će se to promijeniti jednom kada nekome uspije prodati licencu za korištenje određenog patenta.
Porečki inovator se s međunarodne izložbe u Zagrebu vratio s dvije medalje, a iduća postaja je međunarodni sajam u Nürnbergu
Takva se sudbina možda smiješi upravo ekološkoj WC- školjki, budući da je Matić već dobio nekoliko ponuda, a zovu ga i mladi ljudi koji se žele priključiti projektu i dodatno ga usavršiti. Ističe da pritom nije fokusiran na novac - jednom mu je prilikom ponuđena prodaja tri uređaja za održavanje ulične rasvjete, i to po 15 tisuća eura po komadu. Matić, koji u tom trenutku i dalje nije bio u potpunosti zadovoljan vlastitim izumom, ponudu je odbio. U slučaju da ipak zaradi nešto novca, kaže da bi ga iskoristio kako bi svoje znanje mogao prenijeti na najmlađe. Krajnji mu je, pak, cilj jednog dana otvoriti institut. Takvo će što, nastavlja, teško ostvariti s obzirom na situaciju u našoj okolini.
– U Poreču sam tri godine pokušavao nešto organizirati u suradnji s Gradom. Rekli su mi da su za, ali na tome se sve zaustavilo. Htio sam da se zajedno angažiramo i organiziramo nekakve aktivnosti za djecu. Sve što radim može se vidjeti i opipati, pa je to mladima i jako zanimljivo. Htio sam da u djeci otkrivamo sklonost prema nečemu, bilo čemu, da bi ih mogli dalje usmjeriti. Pravovremenim i točnim usmjeravanjem, pružanjem relevantne literature koju će mladi proučiti, oni mogu „kliknuti“, probuditi u sebi dodatnu radoznalost i nastaviti se sami razvijati. No za sve je to do sad iskazano malo ili gotovo ništa interesa, tako da je sve ostalo na riječima, zaključuje Matić.