Raskopane ulice treba pojačano čistiti, a ne na njih zaboraviti dok ne stigne asfalt

Godinama smo, nekad davno, živjeli bez asfalta, ali smo ga ipak, kad sve zbrojimo, dobili prilično davno. Navikli smo na život u gradu sa svime onime što on sa sobom nosi: nema gnoja pred vratima, nema blata, nema mukanja krava niti lajanja pasa (ok, ovog zadnjeg ima, jer u blizini imamo nekoliko jako neodgojenih vlasnika brižnih i dragih četveronožaca). Naselje je (govorim o Ronjgovoj ulici) prilično dobro uređeno, a u proteklih cca 5 godina ubrzano napreduje.

Uglavnom, stigla je jesen, lišće pada, vrijeme je sve ružnije i sve je češća kiša. Sukladno tome, u ruke sve češće uzimamo metle, škovacere, gumena crijeva za vodu i čistimo svoja dvorišta. Logika je jednostavna: što je više smeća – veća je i potreba za čišćenjem. Ne želimo blato u svojim dvorištima i kućama jer, živimo u gradu, zar ne?

No, takvu, logiku ne upražnjavaju baš svi koji bi to trebali. Evo, na primjer, radova na komunalnoj infrastrukturi, odnosno plinofikaciji. Da se razumijemo, dečki iz tvrtke "Šalić" su zakon, takve samo poželjeti možete. Osiguravali su nam kakav-takav promet u uvjetima skučenog gradilišta jer je ulica uska, pa se i onaj mali bager jedva oko sebe okretao. Pazili su na cijevi i ni jednu nisu razbili, a dosta su vremena potrošili i kako bi nama, znatiželjnicima, pojasnili što i kako grade.

Ne žalim se ni na pometače ulica koji svoj posao, kad ih pošalju u ulicu, obavljaju uredno. Ni protiv škovacina koji i danas u otežanim uvjetima vrijedno i redovito odvoze smeće. Bravo za sve!

Žalim se na nešto što je sustavno naopako, a to je da se na raskopane ulice u vrijeme gradnje infrastruktrure jednostavno zaboravlja, umjesto da ih se pojačano čisti.

Iako su radovi u našoj ulici odavno završeni, dvorišta su nam i dalje puna blata, lišće se gomila pa ga tu i tamo vjetar raznosi (opet u dvorišta). Prljavi su nam automobili, motori, bicikli, cipele, terase, dvorišta, a sve zbog toga jer čišćenje ulica prestaje onoga trenutka kad prvi bager upali svoj motor.

To je naopako, to treba promijeniti. I ne treba za to donositi nikakve posebne odluke, sve to već negdje piše. Nedavno sam dogradonačelnika Lorisa Peršurića u nevezanom razgovoru pitao što misli o tom problemu. Odgovorio mi je da se čišćenje podrazumijeva, jer je izvođač za urednost gradilišta odgovoran sve dok ga ne "vrati" investitoru. A što se gradskog komunalnog poduzeća tiče, pometanje i čišćenje plaćamo i kad su građevinski radovi u toku, zar ne?

Budite dobri i očistite nam Ronjgovu ulicu, kao i sve druge ulice koje ne mogu čekati da i zadnja rupa bude zatrpana, pa da asfaltiranje krene. (A i to odgođeno asfaltiranje je priča za sebe. Svaka čast štednji, ali mislim da bi ulicu trebalo nastojati asfaltirati čim kanali budu zatrpani, a ne mjesecima čekati dok radovi posvuda ne završe).