"Novi Kaštijun" kao nemoguća mogućnost
Ne Kaštijunu - uzvikivali su prije desetak dana prosvjednici pred Spomen domom u Pazinu. Da Kaštijunu - rekli su županijski vijećnici vladajućih stranaka IDS-a i SDP-a kojima su se u glasanju »za« Plan gospodarenja otpadom u županiji do 2015. pridružila i dva vijećnika HSU-a, dok je opozicija protestno otišla.
Županijski vijećnici nikada u ovih 15 godina postojanja županijskog ustroja nisu radili pod većim pritiskom. Zvižduci, skandiranje i izrazi negodovanja dobro su se čuli u maloj koncertnoj dvorani Spomen doma, svojevrsnoj županijskoj vijećnici. A i prije zasjedanja svi su dobro mogli vidjeti prosvjednike i njihove poruke.
Rasprave je bilo, ali nakon istupa u ime svih klubova vijećnika čulo se uglavnom samo oporbenjake. Iz IDS-a uglavnom šutnja, osim uobičajenog »glasnogovornika« Tedija Chiavalona i uvijek velikog odaziva za sjedenje na skupštini IDS-ovih vijećnika. Uostalom, dostatno im je da govori predsjednik IDS-a i istarski župan Ivan Jakovčić. Iz IDS-ova koalicijskog partnera SDP-a ovog su puta bili blagoglagoljivi, a čula se i za njih neuobičajena retorika. Posebno je to došlo do izražaja kod Lina Dobrile, koji je prozvao političke suparnike da se floskulama suprotstavljaju argumentima struke i da negiraju sve što je u Istarskoj županiji napravljeno. Za kraj je riječima »nećemo širiti propagandu i raditi politički cirkus« obrazložio protivljenje Kluba vijećnika SDP-a poimeničnom izjašnjavanju županijskih vijećnika.
IDS je u javnom glasanju o inicijativi vijećnika opozicije da se svaki vijećnik digne i jasno i glasno kaže kako glasa imao šansu da pokaže malo poštovanja prema neistomišljenicima. No velika demokratičnost i europsko lice te stranke ostali su skriveni. Zašto se onda uopće u skupštinski poslovnik uvodi mogućnost takvog glasanja? Već znam da će vladajući početi govoriti o tome da je odluku donijela većina. A što bi manjina trebala raditi između izbora? Valjda samo šutjeti i dizati ruke za odluke većine.
Čini mi se nemogućim da se nakon usvajanja Plana gospodarenja otpadom do 2015., na način kako je to učinjeno, još uvijek može naknadno postići nekakav dogovor oko Kaštijuna kao županijskog centra za gospodarenje otpadom. Ako se odlučno »ne« kaže jednom tako benignom potezu, kao što je taj da svatko svojim imenom i prezimenom bude za, protiv ili suzdržan o jednoj skupštinskoj odluci, kako se može očekivati da se naknado nešto promijeni oko Kaštijuna kao centralne točke razmimoilaženja. Usprkos i unatoč tome dade se iščitati optimizam iz riječi Ivice Rogulja koji se Županijskoj skupštini obratio u ime građanske inicijative Medulina, kao i župana Jakovčića, koji su za Kaštijun ostavili mogućnost daljnje komunikacije. Nema šanse da Jakovčić kao mudar političar - po tko zna koji put i u raznim prigodama - ne ponovi da su njegova vrata uvijek otvorena.
Kakve uopće mogu biti (nove) pregovaračke pozicije? Ima li nešto oko čega je moguće postići kompromis? Što će biti na Kaštijunu? Čini se da se barem oko jednog svi slažu: Kaštijun treba biti odlagalište za smeće s Puljštine. Župan ističe i da na Kaštijunu treba biti obrađen otpad iz cijele županije. Je li moguće da na Kaštijunu bude MBO postrojenje, ali ne i konačno odlagalište preostalog otpada, već da se ono nakon obrade »vraća« u sredine gdje je stvoreno ili se njime »napune« istarski kamenolomi? Što s RDF-om, za što je župan rekao da će ga »vrlo rado maknuti«, ali je u planu koji je izglasan ostao?
Tek kao znanstvenu fantastiku mogu shvatiti riječi Oriana Bulića da će svaka općina u centralnoj Istri prihvatiti da nađe 35 hektara za županijsko odlagalište jer će to imati velike ekonomske posljedice za taj kraj. Možda da se objavi javno nadmetanje pa da vidimo tu »navalu« za glavno smetlište Istre. Lako je župan unaprijed pristao na »novi Kaštijun« jer mu je jasno da niti jedno općinsko niti gradsko vijeće neće donijeti takvu odluku.
U pravu su svi oni koji su poput Damira Radnića ili Marina Rocea isticali da treba raditi na prevenciji stvaranja otpada i njegovom selektivnom zbrinjavanju pa na smeću i zaraditi poneku kunu, a ne samo trošiti novac.
Selvina BENIĆ
