Radnička fronta: Sramite se, i Krležu ste prodali!

Da se politika i kapital vole javno odavno nije tajna, dapače mnogi od sistemskih političara sami ponosno ističu na predizbornim skupovima i u medijima kako im je prioritet stvaranje povoljnih uvjeta za investitore. Kako to izgleda u praksi stanovnici Pule zadnjih mjeseci mogu vidjeti u svom gradu a mnogi i osjetiti na svojoj koži - sudbina Uljanika je danas više nego upitna, a sa njom i sudbina nekoliko tisuća radnih mjesta koja su osiguravala redovna primanja za radnike i radnice ili su bila značajan udio u budžetu mnogih pulskih obitelji, stoji u priopćenju za javnost Radničke fronte koje prenosimo u nastavku teksta, a odnosi se na baletnu predstavu HNK "Gospoda Glembajevi" izvedenu 29. lipnja u pulskom kompleksu Katarina Monumenti.

-Koliko god Uljanik bio dobar za lokalnu zajednicu, brodogradnja nije najbolja ekonomska djelatnost za izvlačenje maksimalnih profita. Na našu nesreću, da bi se maksimizirali profiti, a na to se zapravo i misli kad se govori o stvaranju uvjeta za investitore, Puležani i Puležanke moraju postati siromašni, moraju izgubiti svoja sigurna radna mjesta i postati sezonsko roblje pogodno za eksploataciju u turizmu.

Nesreću i devastaciju najlakše je prikriti spektaklom, tako da uz srozavanje socijalne situacije u Puli svjedočimo i sramotnoj komercijalizaciji kulture i srozavanju kulturne scene, pa i jedne kulturne institucije koja je donedavno pobuđivala određeni respekt, i koja ponosno u svom nazivu nosi atribut "narodno", iako se u ovom slučaju legitimirala samo kao tajkunski servis.

Bahatosti buržoazije i malograđana se ne čudimo, začudan je izbor repertoara. Krleža, koji je, i od onih koji ga nisu čitali, bio priznat kao tribun svih koji preziru malograđanštinu, klasni elitizam i mentalitet polukolonijalne sredine, imao bi što reći i o ovoj pulskoj drami u kojoj je pokrovitelj gostovanja jedan od glavnih aktera. Krleža bi se danas u Puli osjećao onako kako se osjećao ‘41. - kao komunist u okupiranom gradu.

Kao što ni pulska kultura ne treba odnarođene Glembayeve, tako ni pulskoj pedijatriji nije potrebna pomoć kroz tobožnju suradnju "gospodarstva, kulture i zdravstva". Pulskoj pedijatriji je prije svega ostaloga potrebna zdravstvena politika koja na zdravstvo neće gledati kao na trošak, već će konstantno u njega ulagati kako bi ono svima bilo dostupno i za sve besplatno.

Nas, a vjerujemo ni većinu radnika i radnica, spektakl neće zavarati - on je paravan za nastavak tajkunizacije pulskog zaljeva u režiji bjelosvjetske tajkunerije i odnarođenih političkih elita. Želimo li Pulu bogatih ljudi, u materijalnom i u kulturnom smislu, pulski ćemo zaljev i Uljanik morati jednom ponovo vratiti u naše ruke, a svim akterima ove malograđanštine Krležine riječi već danas sasuti u lice: "Tebi, o, gluposti ljudska, udaram himnu o bubanj, (...) Danas paseš ko krava nad grobom glupe Evrope, ne umijući drugo nego mahati repom." (RF/dp)