Radnička fronta: Panel 'Nacionalizacija brodogradnje - jedina održiva alternativa' u Puli

U četvrtak u 18 sati u pulskoj Galeriji Cvajner, u organizaciji Radničke fronte (RF) održat će se panel "Nacionalizacija brodogradnje - jedina održiva alternativa". Razgovor će voditi pulski aktivist i član RF-a, Goran Matić , a sudjelovat će Igor Lasić (novinar Novosti i dugogodišnji kroničar brodogradnje), prof. Giorgio Trincas (stručnjak za brodogradnju Sveučilišta u Trstu), Franko Belas (član Stožera za obranu brodogradnje Uljanik - SZOBU), dr. sc. Katarina Peović (članica RF-a, dugogodišnja politička aktivistica i teoretičarka, docentica na Odsjeku za kulturalne studije fakulteta u Rijeci) i Hrvoje Štefan (ekonomist i član RF-a).

Cijele prošle godine Uljanik, 3. maj i konačni krah hrvatske brodogradnje punili su medije, baš kao i borba radnika za spas te strateške industrije. Isti mediji obasipali su nas liberalnim (slobodna tržišna utakmica, konkurentnost, strane investicije), pa i desni(ji)m (Uljanik propada zbog navodnog radničkog samoupravljanja) "analizama" i stavovima.

Ljevica je za svoju perspektivu puno teže otvarala prostor, iako je jedina od samog početka kontinuirano i konkretno angažirana u podršci radničkoj borbi na terenu. Rezultat tog nesrazmjera je još jednom kreirano javno mišljenje kako "privatizacija nema alternativu", iako je svakim novim danom bilo jasnije da je realnost potpuno drugačija i posve u skladu s onim što od početka tvrdi "nerealna" Radnička fronta: ako želimo spasiti brodogradnju, nacionalizacija je ta koja nema alternativu. Na koncu to uviđa i nova Uprava Uljanika, te nudi plan "privremene nacionalizacije", ali uzalud. Iz Vlade stiže vjerojatno jedan od najsluganskijih odgovora ikad: već znaju da se "gazdama" to neće svidjeti, pa neće čak niti pitati Bruxelles za mišljenje. A kamoli boriti se za interese brodogradnje u Hrvatskoj.

Ovom tribinom stoga Radnička fronta želi otvoriti prostor za podrobniju artikulaciju i čvršću argumentaciju lijevih pozicija po pitanju krize brodogradnje. Kolika je uloga Europske unije u kolapsu hrvatskih brodogradilišta? Kako ostale zemlje EU podržavaju svoju brodogradnju i industriju općenito? Koje mehanizme naša Vlada ima na raspolaganju, ali ih ne koristi? Zašto ljevica smatra da daljnja privatizacija, čak niti u slučaju pronalaska "ozbiljnog" strateškog partnera, dugoročno nije poželjno rješenje? (kb)