Radnička fronta Istra: Strateški partner strateškoj industriji mora biti država
1
Radnička fronta Istra jučer je pred upravnom zgradom pulskog Uljanika održala konferenciju za medije na kojoj je bilo govora o važnosti brodogradnje, problemima u kojima se brodogradilište nalazi, a izneseni su i neki zahtjevi. U RF su se osvrnuli i na lokalnu politiku.
Prenosimo integralni tekst priopćenja.
=======
Važnost brodogradnje
Nitko ne spori da je brodogradnja u ozbiljnim problemima, da smo u sve većem zaostatku za konkurencijom, da se nismo adekvatno modernizirali i restrukturirali, da je udio domaće komponente u brodovima koje proizvode domaća brodogradilišta sve manji, da joj ne ide u prilog ni političko uhljebljivanje i kadroviranje, privilegiranje pojedinih kooperanata, stvaranje zatvorenog menadžerskog klana unutar Uljanika, itd. Dodamo li tome i namjeru da se iz pulskog zaljeva ukloni ova vrlo važna industrija kako bi se mešetari dokopali vrijednog prostora za svoj nekretninski biznis, onda ne možemo ne zaključiti kako je Uljanik namjerno uništen kako bi pulskim zaljevom zavladali neki novi igrači.
Međutim, tome se treba oduprijeti, brodogradnju treba sačuvati jer je brod i dalje najkompleksniji proizvod kojeg proizvodimo i u čiju proizvodnju je uključen ozbiljan broj radnika i kooperanata. Brod je i dalje jedan od ključnih izvoznih proizvoda, u proizvodnji brodova i dalje imamo respektabilan know-how. I ono što je jednako važno, brodogradnja doprinosi ukupnoj ekonomiji puno više nego što se u nju ulaže putem subvencija, jamstava I drugih oblika državnih intervencija.
RF je prepoznao problem i aktivno se uključio u borbu za Uljanik
Radnička fronta je još krajem prošle godine, na početku krize u Uljaniku, vrlo jasno definirala problem, iznijela niz zahtjeva prema Vladi RH, Gradu Puli, Istarskoj županiji, Upravi i sindikatima, uputivši pritom poziv i radnicima i lokalnoj zajednici na zajedničku borbu kako bi se očuvala brodogradnja, s nedvosmislenom porukom - "Ne damo Uljanik, ne damo Pulu!".
Zato smo još početkom godine pokrenuli medijsku kampanju solidarnosti "Ne damo Uljanik", u sklopu Inicijative za obranu Uljanika organizirali prikupljanje potpisa za peticiju koju je u samo nekoliko dana potpisalo više od tisuću ljudi (peticijom se tražila smjena Uprave i državno preuzimanje Uljanika), te održali prosvjed na Portarati na kojem su se s radnicima Uljanika solidarizirali i podršku im pružili gotovo svi borbeniji sindikati u Hrvatskoj, te radnici Luke Kopar.
Zato smo još početkom godine pokrenuli medijsku kampanju solidarnosti "Ne damo Uljanik", u sklopu Inicijative za obranu Uljanika organizirali prikupljanje potpisa za peticiju koju je u samo nekoliko dana potpisalo više od tisuću ljudi (peticijom se tražila smjena Uprave i državno preuzimanje Uljanika), te održali prosvjed na Portarati na kojem su se s radnicima Uljanika solidarizirali i podršku im pružili gotovo svi borbeniji sindikati u Hrvatskoj, te radnici Luke Kopar.
Za 1. maj smo prosvjednom šetnjom obišli sve ključne lokacije u gradu kako bi upozorili na štetne neoliberalne politike, njihove aktere i žrtve (Forum - gradska uprava, riva - Arena trikotaža i Glas Istre, Park Grada Graza - Uljanik), te smo sa centralnog prvomajskog prosvjeda na Portarati poručili - "Borba se nastavlja!".
Nakon što smo zadnjih mjeseci ispisali gomile tekstova, priopćenja i analiza o tome kako brodogradnji nema alternative, podržali samoorganiziranje radnika kroz Stožer za obranu brodogradnje - Uljanik, nakon što smo svakodnevno bili uz radnike na ulicama Pule i Zagreba, došlo je vrijeme još jednom pozvati sve na odlučni otpor tajkunizaciji pulskog priobalja uz vrlo jasne i nedvosmislene zahtjeve koji jedino mogu osigurati dugoročnu opstojnost brodogradnje
Nakon što smo zadnjih mjeseci ispisali gomile tekstova, priopćenja i analiza o tome kako brodogradnji nema alternative, podržali samoorganiziranje radnika kroz Stožer za obranu brodogradnje - Uljanik, nakon što smo svakodnevno bili uz radnike na ulicama Pule i Zagreba, došlo je vrijeme još jednom pozvati sve na odlučni otpor tajkunizaciji pulskog priobalja uz vrlo jasne i nedvosmislene zahtjeve koji jedino mogu osigurati dugoročnu opstojnost brodogradnje
Zahtjevi RFa
▶ Prvo, kroz proces dokapitalizacije državno preuzimanje upravljačkog paketa Uljanika uključivo s 3. majom i uspostavljanje velikog brodograđevnog konzorcija na nacionalnoj razini uz izgradnju potpornih mehanizama (fondova, razvojnih banaka) i infrastrukture, te strategije razvijanja prateće industrije kako bi se povećao udio domaćeg proizvoda u brodogradnji.
Ni u kojem slučaju se ne smije ponoviti situacija s privatizacijom banaka, da se brodogradilišta saniraju stotinama milijuna kuna javnih sredstava, a zatim završe u privatnim rukama ili stranom vlasništvu. Ukoliko to i znači suprotstavljanje Europskoj komisiji i njezinim pravilima slobodnotržišnog natjecanja, kao što se uporno tvrdi, onda se Europskoj komisiji i treba čvrsto suprotstaviti u svrhu obrane interesa hrvatskog gospodarstva i interesa radne većine.
▶ Drugo, osigurati čvršće mehanizme informiranja radnika i radničkog sudjelovanja u radu upravnih i nadzornih tijela u kojima bi radnički predstavnici bili direktno odgovorni radnicima, te stvaranje preduvjeta za uspostavljanje prave ekonomske demokracije i radničkog samoupravljanja. Sve navedeno je važno kako bi se u prvom redu spriječilo da izabrani radnički predstavnici opet ne zastupaju interese radnika, te kako bi se stalo na kraj političkom kadroviranju, raznim sukobima interesa, i osigurala transparentnost i odgovornost poslovanja prema radnicima i široj zajednici.
▶ Treće, provođenje temeljite istrage svih nadležnih državnih tijela s ciljem utvrđivanja potencijalnih kriminalnih aktivnosti u Uljaniku i ostalim hrvatskim brodogradilištima, te osiguravanje pravednog i nepristranog sudskog procesuiranja svih odgovornih i vraćanje nezakonito stečene dobiti i imovine
O lokalnoj politici i Deklaraciji o Uljaniku
Načelno možemo podržati retoriku nedavno donesene zajedničke Deklaracije o Uljaniku pulskog Gradskog vijeća i Skupštine Istarske županije. Nažalost, ona dolazi daleko prekasno, mi smo na takve odlučne poteze pozivali još zimus. Zakašnjelost Deklaracije jasno upućuje na to da se u prvom redu radi o alibiju i sredstvu za umirivanje pobunjenih radnika i javnosti. Osim toga, već sada vidimo jasne znakove kako IDS baš ne drži do vlastite Deklaracije.
Tinta se na Deklaraciji, naime, još nije niti osušila, a Miletić perfidno opet poručuje kako će se namjena prostora brodogradilišta ipak mijenjati, samo sada taj nastavak upropaštavnja Uljanika nauštrb turističkog biznisa umata u kvazidemokratski celofan poručujući kako bi bilo najbolje kada bi "radnici Uljanika sami odlučili o tome što žele na prostoru brodogradilišta”. Radi se o krajnje ciničnoj “ponudi”, to je isto kao da se deložiranim ljudima ponudi da odaberu šta će biti u njihovoj nekretnini nakon što se njih izbaci na ulicu. Znakovito je da takvu ideju počinje gurati i Uprava Uljanika, čime se još jednom pokazuje kako IDS i Uprava igraju koordiniranu igru, kao što su i još početkom godine, nažalost zajedno sa nekim sindikatima, pokušavali diskreditirato radnički otpor floskulama o “ulici” i pozivanjem na “odgovornost”.
Što se takvih “ideja” o izjašnjavanju radnika tiče, podsjećamo njihove promotore da su radnici pred tek koji tjedan vrlo jasno poručili "što žele na prostoru brodogradilišta", žele - brodogradilište. To je ono "NE DAMO ULJANIK" što su ulicama Pule skandirali između "IDS mafijo" i “Uprava odlazi”.
Načelno možemo podržati retoriku nedavno donesene zajedničke Deklaracije o Uljaniku pulskog Gradskog vijeća i Skupštine Istarske županije. Nažalost, ona dolazi daleko prekasno, mi smo na takve odlučne poteze pozivali još zimus. Zakašnjelost Deklaracije jasno upućuje na to da se u prvom redu radi o alibiju i sredstvu za umirivanje pobunjenih radnika i javnosti. Osim toga, već sada vidimo jasne znakove kako IDS baš ne drži do vlastite Deklaracije.
Tinta se na Deklaraciji, naime, još nije niti osušila, a Miletić perfidno opet poručuje kako će se namjena prostora brodogradilišta ipak mijenjati, samo sada taj nastavak upropaštavnja Uljanika nauštrb turističkog biznisa umata u kvazidemokratski celofan poručujući kako bi bilo najbolje kada bi "radnici Uljanika sami odlučili o tome što žele na prostoru brodogradilišta”. Radi se o krajnje ciničnoj “ponudi”, to je isto kao da se deložiranim ljudima ponudi da odaberu šta će biti u njihovoj nekretnini nakon što se njih izbaci na ulicu. Znakovito je da takvu ideju počinje gurati i Uprava Uljanika, čime se još jednom pokazuje kako IDS i Uprava igraju koordiniranu igru, kao što su i još početkom godine, nažalost zajedno sa nekim sindikatima, pokušavali diskreditirato radnički otpor floskulama o “ulici” i pozivanjem na “odgovornost”.
Što se takvih “ideja” o izjašnjavanju radnika tiče, podsjećamo njihove promotore da su radnici pred tek koji tjedan vrlo jasno poručili "što žele na prostoru brodogradilišta", žele - brodogradilište. To je ono "NE DAMO ULJANIK" što su ulicama Pule skandirali između "IDS mafijo" i “Uprava odlazi”.
Što će biti s Uljanikom i hrvatskom brodogradnjom?
Pitanje je to koje nam se ovih dana često postavlja. Odgovor je kratak i jasan: ovisi. Ovisi o svima nama, ovisi o tome u kojoj mjeri će radnici i zajednica uspjeti u naporima da neprestanim pritiskom natjeraju vladajuće da iskreno rade na održavanju (i razvoju!) brodogradnje kao strateške industrije, odnosno na zagovaranju i ostvarivanju interesa radne većine stanovništva RH unutar Europske unije. Ukoliko zajedničkim snagama u tome uspijemo, sigurni smo da za brodogradnju itekako ima nade!
=======
