Pula: bivša gradska vlast prodala zemljište u vlasništvu države

Prema materijalima s Nadzornog odbora Pulaprometa, održanog krajem svibnja, poduzeće Merum Projekt d.o.o. iz Zagreba prodalo je nekretninu na području bivše vojarne »Vladimir Gortan« poduzeću Leging d.o.o. iz Zagreba. Slijedom toga, Leging bi bio nositelj budućih aktivnosti na području bivše vojarne »Vladimir Gortan«, o čemu će izvijestiti i nadležni gradski odjel, stoji između ostalog u materijalima NO-a Pulaprometa. O čemu se zapravo radi upitali smo pulskog gradonačelnika Borisa Miletića.

- Radi se o zemljištu koje je Grad prodao još 2005. godine, uz dodatni uvjet da je kupac obvezan Pulaprometu obnoviti remizu. Od tada se ništa nije događalo, ali tamo niti vlasnički nije sve riješeno jer je dijelom vlasnik država. Radi se o tome da je Grad prodao nešto što nije bilo njegovo. Ta se imovina veže uz cjelokupnu imovinu vojarne »Vladimir Gortan« i obvezu koju je prema državi, u zamjenu za nekretninu, preuzeo Grad - da dio prostora uredi za potrebe Ureda državne uprave. Priča je dodatno zamršena jer je najprije to zemljište kupio Leging, pa prodao Merumu, pa im je Merum to vratio. Dakle, cijela zavrzlama. Mogu reći da ću dati sve od sebe da taj ugovor raskinemo, rekao nam je Miletić.

Upitan za realizaciju projekta Uljanikove kasarne, gdje bi se pored gradskih i županijskih službi trebali smjestiti i uredi državne uprave, Miletić je rekao da oni ne žele prihvatiti taj projekt i preseliti u vojarnu te će Grad morati izvršiti obvezu uređenja prostorija u vojarni »Gortan«, za što je predviđena investicija od oko devet milijuna kuna. Kako i kada, još uvijek je neizvjesno, ali je činjenica da se Grad obvezao i da bi, u slučaju tužbe, izgubio taj spor s državom, a tada bi troškovi bili daleko veći, kaže gradonačelnik.

Da podsjetimo, priča počinje krajem 2004. godine kada je Grad raspisao prvi javni natječaj za prodaju 17 tisuća kvadrata na prostru bivše vojarne »Gortan«, što je tada uglavnom bila prometna površina, manjim dijelom namijenjena stambenoj izgradnji. Prenamjenom taj je prostor postao poslovna zona. Drugi natječaj raspisan je u veljači 2005. godine i to za 94 eura po kvadratu ili ukupno 1,6 milijuna eura, iako nije obavljeno vještačenje radi realne procjene cijene kvadrata. Vrijednost zemljišta procijenjena je na 1,2 milijuna, a objekata na 370 tisuća kuna. Ugovorom je bilo definirano da kupac mora izgraditi objekt za smještaj 30 klasičnih i pet zglobnih autobusa te deset osobnih automobila, izgraditi kontrolno-poslovnu zgradu, benzinsku postaju te praonicu autobusa, prema već izrađenom idejnom rješenju, a za potrebe Pulaprometa.

Natječaj je već tada bio sumnjiv, ne samo zbog određenih natječajnih uvjeta, već i zbog činjenice da je Pulapromet potpisao predugovor sa zagrebačkom tvrtkom Leging u svibnju 2004. godine, dakle prije nego što je kompleks vojarne »Gortan« uopće prešao u vlasništvo Grada. Zanimljivo je da se i u predugovoru spominje iznos od 1,6 milijuna eura koje je Leging spreman unijeti u realizaciju projekta. Doduše par dana prije prve objave javnog natječaja predugovor je stavljen izvan snage, ali – pametnome dosta! Prvi natječaj je, dakle, poništen, a drugi pristojno »uštiman« prema potpisanom predugovoru.

Uoči odabira najpovoljnijeg ponuđača tadašnji gradonačelnik Luciano Delbianco, koji je par mjeseci nakon toga izgubio vlast u Puli, tvrdio je da se zemljište daje na natječaj jer se mora puniti proračun, a da cijena i nije loša, jer se očekivalo da će u konačnici iznositi 250 eura po kvadratu?! Na natječaj su se u ožujku 2005. godine zajednički javili tvrtka Leging i Pulapromet s ponudom od 1,6 milijuna eura i zagrebačka tvrtka Quada koja je ponudila čak 24 tisuće eura više, ali je odabran - pogađate - Leging! Cijela je priča od početka bila na klimavim nogama, no očito još nije gotova. A kako će završiti i hoće li Grad, točnije porezni obveznici, opet snositi troškove zbog nečijih propusta, valja sačekati i vidjeti.

S. ZRINIĆ TERLEVIĆ