Prvo trovanje ove sezone: oprezno s gljivama!

U Istri se dogodilo prvo ovosezonsko trovanje gljivama. Riječ je o muškarcu srednje životne dobi iz okolice Pule koji je jučer u teškom stanju primljen u pulsku Opću bolnicu. Pacijentovo je stanje bilo teško s obzirom na to da su mu zatajili jetra i bubrezi, no stabiliziralo se a on je i dalje na promatranju na internom odjelu pulske Opće bolnice.

Kako doznajemo od doktorice Nadije Komparić, riječ je o trovanju gljivama iz porodice amanita. Neke od njih, mada izgledaju lijepo, vrlo su otrovne, a ljudi ih ponekad zamijene za sunčanice ili pečurke. Inače porodica amanita broji oko 600 različitih vrsta gljiva od kojih su neke jestive, a neke vrlo otrovne, pa čak i smrtonosne. Nažalost, kod trovanja ispadne da se uvijek radi o "vrsnim poznavateljima gljiva", veli Komparić.

"Nakon zatišja prošle godine, u Istri se ponovo ponavlja incident s trovanjem gljiva kod kojih su posljedice vrlo ozbiljne, a ishod upitan", veli Komparić. Uz riječi da bi branje gljiva trebalo biti jako odgovoran i ozbiljan posao dodaje da se puno ljudi zavarava da poznaju gljive te iskušavaju sreću berući ih i konzumirajući. Ponekad po cijenu života. Stoga je, smatra ona, potrebno upozoriti ljude da ne konzumiraju gljive koje sami nađu u šetnji prirodom jer takva večera može imati smrtni ishod.

Kako navodi, simptomi trovanja u pravilu se javljaju brzo i vrlo su dramatični. Najprije se, od šest do maksimalno 12 sati od konzumiranja, javlja faza teškog povraćanja i proljeva u kojoj tijelo samo nastoji eliminirati toksine iz sustava. U drugoj fazi otrovi se šire, ulaze u cirkulaciju te uzrokuju oštećenja i zatajenje jetara, a sekundarno i bubrega. U roku od 24 do 68 sati otrovi u potpunosti uništavaju jetra. Za trovanje, napominje, nije potrebno konzumirati velike količine otrovnih gljiva, naprotiv, dovoljan je tek mali komadić jer čak i mikrogrami dovode do teškog trovanja. Ponekad do trovanja može doći i ukoliko otrovna gljiva samo dotakne jestivu.

Ishod liječenja ovisi o mnogim faktorima, ali i sreći. Primjerice, bitno je koliko je toksina u prvoj fazi tijelo uspjelo izbaciti. Nadalje, takvom se bolesniku daju masivne doze penicilina, što se u praski pokazalo da pomaže, a ponekad se posegne i za dijalizom da bi se izbacio dio otrova i uništenih stanica. Na kraju, u obzir dolazi i transplantacija jetara. Uz napomenu da su se nekada gljive brale iz ekonomskih razloga dodaje da se one danas sve više beru iz čiste znatiželje, ali i krivog uvjerenja da svi znaju koje su gljive dobre. "Šećite prirodom, gledajte gljive, no ne dirajte ih, ne jedite, a baš ih nikada nemojte davati djeci", preporučuje na kraju doktorica. (B. PETROVIĆ)