Pronašli ste ozlijeđenu, izgubljenu ili napuštenu životinju? Kako postupiti?

Jeste li kada naišli na ozlijeđenu, izgubljenu ili napuštenu životinju i htjeli pomoći ali niste bili sigurni kako? Nalaznici najčešće fotografiraju životinju i objave sliku na društvenim mrežama. Ne urodi to uvijek plodom, odnosno, ne dobiju povratnu korisnu informaciju što dalje, ili ta informacija stigne prekasno.

Vlasnik izgubljenog kućnog ljubimca možda ne koristi društvene mreže, a onaj koji je životinju napustio neće se javiti.

Kada naiđemo na životinju na ulici ne znamo je li cijepljena, propisno označena, je li bolesna i opasna za ljude. Vratimo li sami nekog psa vlasniku to nećemo ni saznati. Ako je uz to još i nemaran, neće biti sankcioniran za svoje ponašanje.

Propisan je način kako postupati u takvim slučajevima. Ipak, treba unaprijed znati osnovne stvari jer, iako propisi koji su na snazi u Hrvatskoj relativno dobro reguliraju područje zaštite i zbrinjavanja životinja, u praksi se može naići na niz prepreka, pa čak i izbjegavanja postupanja.

Danas ćemo govoriti o spašavanju pasa i mačaka. O načinu spašavanja drugih životinjskih i ptičjih vrsta bavit ćemo se naknadno. Iako su principi isti, naš pristup i postupanje ipak ovisi i o životinjskoj vrsti.

Pronađete li ozlijeđenu macu ili psa, nazovite komunalnog redara koji će angažirati veterinara, ali imate pravo i sami životinju odvesti veterinaru ako to možete i želite. Važno je znati da smo svi dužni (osobito osoba koja je ozlijedila životinju) pružiti pomoć ozlijeđenoj životinji, a to se odnosi i na veterinare i njihovu etiku.

Komunalni redari obično nemaju dežurstva 0-24, ali veterinari imaju. Ako je veterinar zauzet na nekoj drugoj intervenciji, treba vas uputiti drugom najbližem veterinaru. Veterinari su dužni pružiti prvu pomoć ugroženoj životinji, a troškove snosi vlasnik životinje (ako ga ima) ili jedinica lokalne samouprave na čijem je teritoriju životinja pronađena, a nema vlasnika (Članak 7. Zakon o zaštiti životinja).

Pronađete li psa na javnoj površini bez nadzora vlasnika, odmah pozovite komunalnog redara. Njihovi telefonski brojevi nalaze se na web stranicama općina, a za područje Poreča taj broj je 091-451-2370. (Van radnog vremena Poreč ima ugovor s dežurnim veterinarom tel. 091-521-6783). Bilo bi dobro zadržati psa do dolaska komunalnog redara ili veterinara, jer se psi brzo udalje i onda ih je nemoguće pronaći. Pri tome treba voditi brigu da vas pas ne ozlijedi. Ako je pas čipiran, vlasnik će odmah biti obaviješten, a pas privremeno smješten u siguran prostor. Psi koji nemaju vlasnika bit će smješteni u sklonište.

Za slobodnoživuće mace postupak je nešto drugačiji: odrasle mace se kastriraju, označavaju i vraćaju na mjesto na kojem su pronađene. Mace su rijetko čipirane (veterinar uvijek treba provjeriti da li maca ima čip), pa je teško odrediti jesu li izgubljene, napuštene ili slobodnoživuće. Preporučujemo svima koji imaju macu koja slobodno izlazi iz kuće da ju čipiraju. Čip nije skup, a omogućava da se odlutala maca brže vrati vlasniku, odnosno sprečava da se maca koja odluta udomi nekom drugom.

Mačići s mamom – iako u Poreču postoji sklonište koje ima ugovor s više općina, uvijek je dobro ostaviti macu s mačićima tamo gdje se omacila, ako je mjesto sigurno za nju i potomstvo, sve dok ih doji. Skloništa su zatvoreni prostori koje mace često loše podnose, a i zbog velikog prisustva virusa panleukopenije u mačjoj populaciji, bolje ih je držati odvojeno od drugih maca, s drugih područja.

Odbačeni mačići bez mame smještaju se u sklonište gdje ostaju u izolaciji (karanteni) 14 dana, pregledaju se, cijepe i mogu se udomljavati. Ovdje je važno napomenuti da, kad pronađete same mačiće, dobro provjerite je li maca ipak prisutna. Mace napuštaju mačiće jer moraju potražiti hranu i vraćaju se uvijek na vrijeme (ne duže od 2-3 sata) podojiti mačiće . Loše je uzeti mačiće koji imaju mamu jer je othrana mačića koji još dudaju zahtjevna i riskantna. Obično su zaista napušteni mačići (koje je vlasnik mame-mace odbacio) bačeni u vrećici ili kutiji. Ako su mačići dobro skriveni u nekom grmu ili ispod nekog čvrstog materijala, velika je vjerojatnost da je mama maca blizu. Ostavite mami hranu i vodu (ne mlijeko!) i provjerite za koji sat je li što pojela, pa ćete biti sigurni da mačići nisu odbačeni.

Ovo su postupci koji se primjenjuju na području Grada Poreča i u skladu su s propisima. Ako u vašoj sredini ne poštuju neki od navedenih postupaka, o tome možete obavijestiti veterinarskog inspektora koji će provjeriti navode i poduzeti potrebne mjere.

Ako psa ili mačku nađete na području za koje ne znate kojoj općini pripada ili ne možete naći kontakt brojeve uvijek se možete obratiti službi 112 koja raspolaže svim kontaktima za takve slučajeve. Nadzor nad službom 112 ima služba Unutarnje kontrole MUP-a i ako tu naiđete na prepreke možete njima uputiti prigovor.

Nemojmo zaboraviti da se radi o zakonskim obavezama gradova i općina, a ne o nečijoj dobroj volji, niti se mogu propisi tumačiti slobodno. Zato je bitno da znate osnove i svoje obaveze.

Pronađenu životinju ste obavezni prijaviti skloništu (komunalnom redaru) u roku 3 dana od pronalaska ako do tada niste pronašli njenog vlasnika i vratili je. Ako to ne učinite, poinili ste prekršaj za koji je propisana kazna (Članak 67. Zakona o zaštiti životinja).

Važno je napomenuti da je Zakon o zaštiti životinja jednako važan baš kao i svi drugi zakoni i da su ga dužne poštivati sve jedinice lokalne samouprave , a ako to ne čine može ih se prijaviti veterinarskoj inspekciji. No, i svi oni koji vole životinje, žele im pomoći i imaju dovoljno empatije, također moraju poštivati propise. Pronađene životinje nisu naše vlasništvo. Svaki pronalazak životinje treba biti evidentiran i svako daljnje postupanje s tom životinjom mora biti kontrolirano. Ponekad, u dobroj namjeri, napravimo veću štetu umjesto da pomognemo. Spašavanje životinja nije zabava. Iziskuje znanje, strpljenje, trud i sredstava. Samo ozbiljnim pristupom može se pomoći ugroženoj ili napuštenoj životinji.