Prometni problemi u gradu zbog neprovođenja zakona prijete eskalacijom u potpunu anarhiju

Utorak, kasno poslijepodne. Na užarenim ulicama Poreča uobičajene gužve, ali ne pretjerane kao nekad, što je zasluga napokon dovršene gradske obilaznice. Mopedom se taljigam prema poslu. Ulaz na veliko gradsko parkiralište pred zgradom u kojoj radim blokira izvjesni taliban u povećem automobilu njemačkih tablica. Nekako se kroz kolonu dovučem do njega, a on izašao i "nešto objašnjava" djeci koja reguliraju promet parkiralištem, trenutno do zadnjeg mjesta popunjenim i privremeno zatvorenim.

Istovremeno, pola parkirališta u nekoliko desetaka metara udaljenim Vrtovima bilo je slobodno.

Usporim, pokažem "Nijemcu" palcem na gužvetinu iza nas i na engleskom (moj njemački je ipak Sturmtruppen level), najpristojnije moguće kažem "Please, look what you've done". A on meni (na hrvatskom) PA ŠTA ONDA?!?!?!?! Ono, nekih 150 decibela, kao pucanj puške u noći.

Uglavnom, ta je spodoba zaustavila automobil nasred ulice, pa nešto "objašnjavala" curama i dečkima na parkiralištu, dok se novonastala kolona protezala kroz rotor kod Roza zgrade, rotor kod policije, do semafora kod Bolnice i onoga kod škole. Promet je nekoliko minuta bio doslovno u kolapsu. I tako je svakoga dana, po nekoliko puta.

Pitam se: zar stvarno nitko u ovome gradu nije u stanju prepoznati neuralgične prometne točke i barem na nekoliko sati dnevno na njih poslati uniformirane osobe sa pendrekom i pištoljem na boku? Znamo da policajcima nije lako, ali zašto toliki stres moraju trpjeti mladići i djevojke na kojoj kojekakvi isfrustrirani, primitivni pojedinci po cijele dane liječe svoje komplekse?

Slično je i "bijelim" pripadnicima prometne mladeži koje za potrebe ovog komentara čak i nisam želio gnjaviti intervjuom. Svakoga dana, naime, gledam i slušam što im se događa i shvaćam koliko je besmisleno da se ti mladi ljudi prže na suncu, pokušavajući neodgojenoj hrpi nevozača objasniti da sredina kružnog toka nije namijenjena parkiranju ni zaustavljanju, da nije u redu samo tako ostaviti automobil pred kioskom, benzinskom pumpom ili na mjestu rezerviranom za dostavu, da bi kupili cigarete ili novine, ili obavili neko svoje drugo božansko poslanje. 

Nesavjesni vozači automobile parkiraju na mjestima rezerviranima za dostavu, a dostavljači onda stanu bilo gdje i zakrče promet, gaze po travnjacima, kamenim pločnicima itd. Posebna su priča pješaci koji istrčavaju na cestu, umjesto zebri koriste rotore...

Policija je, silom zakona, odavno prestala brinuti o prometu u mirovanju , što je pristojniji naziv za parkiranje . Taj je vrući kesten, za nesposobnu središnju vlast sasvim prirodno, prebačen na leđa gradskog proračuna i djelatnika. No, prometnih redara nikad nema dovoljno, jer, budimo iskreni, tko bi se uopće javio na natječaj za posao na kojem ćeš po cijele dane trpjeti nečiju histeriju i uvrede?

Što se prometa u pokretu tiče, notorna je činjenica da policija nema dovoljno ljudi, pa uz hladni pogon jedva odrađuje svoje temeljne zadaće. Nije lako policajcima, dobro to znam, jer mi se posao često isprepliće sa njihovim. Male plaće, život često odvojen od obitelji, izloženost pojačanoj agresivnosti zbog loše ekonomske situacije, da ne spominjem staru, često neupotrebljivu opremu, vozni park... nagledaju se i naslušaju naše policajke i policajci svega i svačega, a problem ionako nije u njima, jer i oni su samo ljudi, nego u nesređenoj državi.

Čim se na području Poreča dogode dvije-tri prometne nesreće, jednostavno nema tko krstariti gradom. I tako godinama. A problema je sve više, i sve su ozbiljniji. Konkretno, na ulicama vlada gotovo potpuna anarhija. Središnjim gradskim trgom i ostalim pješačkim zonama voze bicikli, skuteri, motocikli. U posljednje su vrijeme posebna pošast električni skuteri. Ima ih posvuda, voze ih čak i mala djeca. Ponekad je na njima dvoje, troje malodobnika. Čak će vam i odrasli skuteraš doprašiti u nedozvoljenom smjeru, sa jednim sam i sam imao okršaj na Narodnom trgu. Sudaraju se sa pješacima jureći posvuda. Nasilni su i prave se blesavi, jer znaju da im nitko ništa neće napraviti, baš kao ni ilegalnim prodavačima drangulija po trgovima, ilegalnim sakupljačima otpada i uopće svim drugim ilegalcima koji nas okružuju.

O spomenutim neregistriranim skuterima raspitao sam se u Policijskoj upravi istarskoj, gdje su mi rekli kako im je problematika poznata, kao što im je poznato da slične skutere neki čak i iznajmljuju putem svojih tvrtki i obrta. Radi se o kategoriji vozila koja u prometu smiju sudjelovati samo uz važeću prometnu dozvolu , dok je vozačima propisano nošenje zaštitne kacige i posjedovanje "AM" kategorije .

Skraćeno, policija bi svako takvo vozilo trebala ukloniti iz prometa, a vozače kazniti. Ukoliko se radi o maloljetnicima, na odgovornost pozvati njihove roditelje. I sve to lijepo piše u zakonima, što nas dovodi do osnovnog uzroka problema: zakone nema tko provoditi, jer država za to nije stvorila temeljne preduvjete.

Situacija nije takva samo u Poreču, pa me čudi da kojekakve udruge župana, gradonačelnika ili neke treće ne pritišću središnju vlast da iz policije izbaci politiku i uvede profesionalnost. Prvenstveno tu mislim na rukovodeći kadar. Gradonačelnik Peršurić je na prošlome Vijeću prihvatio inicijativu da načelnik policijske postaje prisustvuje jednoj od narednih sjednica, no, to smo već gledali, i nikakvim rješenjem nije urodilo. Zato, oprostite ako ni ovoga puta nisam optimist.

Jučer tijekom zaključenja ovoga teksta nazvao me poznanik sa informacijom da se vozač neregistriranog skutera na Gradskom kupalištu zabio u turistkinju iz Češke.  Završila je u Općoj bolnici Pula sa ozljedom ruke, vjerojatno se radilo o prijelomu.

Doznajem i da mještani Funtane godinama muku muče sa vlasnicima i osobljem restorana koji istrčavaju pred vozila u pokretu, mameći na taj način goste. Općinari su taj problem u više navrata pokušavali riješiti sa policijom, ali bezuspješno. Ni uz najbolju volju nije nam jasno zbog čega je tako, ali eto, tako je. Dok očekujemo da kompletna politička vrhuška ode na obilježavanje praznika, citirat ću jednog Funtanjana je rekao: sve delaju da bi čin manje delali .

Sve je ovo napisano samo na temu prometa. Za kriminal u gradu, koji je dobrim dijelom također posljedica zakonodavno-institucionalnog kaosa, potrebno je puno više mjesta.