Progresivnost oporezivanja rada ili zašto češće nemamo povišice plaće

Ilustracija (Pixabay)
Ivica Brkljača prikazuje progresivnost sustava poreza na dohodak kroz izračun iznosa koji poslodavac mora platiti državi ako radniku želi povećati neto plaću za 100 kuna. Dodatne uplate u proračune vlasti dramatično rastu s porastom plaća koje se želi povećati za 100 kuna.
U
članku
objavljenom krajem ožujka pokušao sam istražiti koje su realne opcije za porezno rasterećenje rada (uključujući i doprinose) u novoj rundi poreznog rasterećenja koja se najavljuje za početak slijedeće godine. Osim pojašnjenja kako se zapravo obračunava plaća – pregled koraka od bruto plaće, preko ukupnog troška plaće za poslodavca do neto plaće – te zašto nije dobro samo neto plaću smatrati „svojom“ plaćom, naglasci su bili slijedeći:
- Ukupno porezno i kvazi-porezno opterećenje rada je i dalje visoko, prvenstveno za više razine dohotka.
- Porezni sustav je visoko progresivan i naročito štetan/destimulativan za radnike u industrijama više dodane vrijednosti koje nose bolje plaćena radna mjesta (a kojima navodno težimo).
- Zbog relativno visoke neoporezive osnovice i koeficijenata koji uvećavaju istu, polovica svih zaposlenih u RH (i to oni s najnižim primanjima) već sada ne plaća porez na dohodak – snižavanjem stopa poreza na dohodak njima se ne mogu povećati plaće (što nikako ne znači da i u tom smjeru ne treba ići, ali o tome više u nastavku).
- Zbog navedenog pod 3) trebalo bi razmisliti o ukidanju koeficijenata za djecu koji povećavaju osobni odbitak (čime bi se ponovno proširila porezna baza) i paralelnom uvođenju jedinstvene dječje naknade; sadašnji model funkcionira po principu „što veća plaća, to veći porezni odbitak“ tj. ne koristi roditeljima koji imaju niža primanja i više djece.
- Od doprinosa koji se plaćaju iz i na plaću, najpogodniji kandidat za potpuno ukidanje ili barem značajno snižavanje je doprinos za zapošljavanje (trenutno 1,7% na bruto plaću), kao i doprinos za zaštitu zdravlja na radu (0,5% na bruto plaću).
- Snižavanje doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, kao najvećih stavki koje opterećuju plaće, u ovom koraku nije izgledno zbog deficita koje generiraju ti sustavi.
Usko vezano uz točke 1) i 2), u ovom članku pokušat ćemo što jednostavnije pokazati zašto povišice plaća radnicima u Hrvatskoj nisu češće i/ili većetj. koliki je poslodavcima ukupan trošak ako žele svojim radnicima povećati neto plaće za određeni iznos.
U posljednje vrijeme može se čuti kako progresivnost oporezivanja rada u Hrvatskoj, nakon posljednjih zakonskih izmjena 2015. i 2017., više nije tako velika jer danas imamo samo dvije porezne stope od 24% i 36%. To je, međutim, daleko od istine, a što možemo vidjeti na slijedećim prikazima.
Cijeli članak pročitajte
ovdje
.