Pretjerivanjem smo djecu pretvorili u bogove, egocentrike koji misle da su centar svijeta. Kako to promijeniti?
Ilustracija
Autor:
cre8tivehome0 | Pixabay
Vozačica ZET-ovog autobusa, gospođa Nada, guta strah nakon traume na poslu. Na nju je u nedjelju u zagrebačkom Podsusedu iznebuha
nasrnulo
dvoje putnika. U praznom autobusu koji je upravo krenuo s okretišta, istukli su je rukama i nogama i bacili su je na pod.
Nisu to bili muškarci već kažnjavani za nasilna djela, ni lokalni grmalji od 120 kila koji su prethodno popili po šest piva, ni tipovi iz kladionice s policijskim dosjeima. Napadači su djevojčica i dečko koji idu u sedmi razred osnovne škole. Kad su se s njom obračunali, ušli su u komandnu kabinu, pritisnuli dugme za otvaranje vrata i pobjegli prije nego što je stigla policija.
Nedavno su dvojica učenika u razredu one zagrebačke
strojarske škole
krenuli u fizički sukob s profesorom, a profesor zamalo je dobio otkaz jer se branio. Klinci iz raznih nogometnih navijačkih skupina vječno se mlate i razbijaju. Škole su pune vršnjačkog nasilja. Što se to događa? Imaju li roditelji i nastavnici odgovor na problem ili su možda upravo oni uzrok problema?
