Prehrana u istarskim školama: Najlakše je djeci dati kruha i salame

Piše Maša JERIN

[slika1]U ponedjeljak panin s paštetom i čokoladno mlijeko, u utorak ponovno pecivo, ali ovaj put sa salamom, u srijedu krafna te prvo i jedino voće u tjednu - banana. U četvrtak ponovno sendvič s trajnom salamom, a u petak pizza, hamburger ili burek. Sve zaliveno zašećerenim čajevima ili u boljem slučaju »Cedevitom«. Tjedni je to meni na koje su »osuđeni« učenici većine osnovnih škola u Istarskoj županiji, kao uostalom i u čitavoj Hrvatskoj.

Kad zazvoni za početak velikog odmora više od 100.000 učenika u hrvatskim će školama dobiti suhe marende, dok će ih samo nešto više od 60.000 jesti tople obroke. Po podacima Državnog zavoda za statistiku, više od polovice ukupno 1.221 hrvatske osnovne škole nudi isključivo tzv. mliječne obroke, u pravilu sendviče, kombinacija mliječnih i toplih marendi daje se učenicima u 146 škola, dok se samo u 394 škole marenda bazira na kuhanom obroku.

U Istri je situacija nešto povoljnija, barem po podacima Ureda državne uprave u Pazinu. Od 15.376 učenika istarskih osnovnih škola, marendu prima 9.694 (čak 63 posto!)- tople obroke jede njih 6.658, a mliječne 3.036 učenika. U Puli je školska prehrana najviše bazirana na sendvičima - od 5.093 učenika na suhoj je marendi njih 2.669. S druge strane, u školama Pazinštine, Buzeštine, Poreštine i Labinštine učenici jedu isključivo tople obroke.

[slika2]- Svih 46 osnovnih škola u Istarskoj županiji ima organiziranu prehranu za učenike, a ako neka manja škola nema kuhinju marende se dostavljaju. Ako škola nudi mliječne obroke, to znači da učenici za marendu u pravilu jedu panine. Tamo gdje postoje topli obroci znači da se jedan dan jedu panini, a drugi dan maneštre ili nešto slično, veli Marija Ivić Kačan, voditeljica Službe za prosvjetu u pazinskom Uredu državne uprave.

Po istraživanju koje je Zavod za javno zdravstvo Istarske županije proveo 2003. godine u 35 osnovnih škola, samo je šest škola djeci četiri ili čak pet dana u tjednu za marendu pripremalo kuhane obroke. Dva od tri puta tjedno kuhani se obrok spravljao u 16 škola u Istri, dok je isključivo suhe marende pripremalo 12 škola. Od toga je njih 28 imalo adekvatnu kuhinju i blagovaonicu, a četiri škole samo kuhinju.

Zašto je prehrana u školama tako daleko od zdravog i uravnoteženog obroka, iako većina ovih ustanova raspolaže kuhinjama i stručnim osobljem? Istina je da se salamama, pizzama i ostalim nezdravim proizvodima hrane i djeca koja ne marendaju putem škole, ali zar je potrebno da se i u odgojno-obrazovnim ustanovama djeci nude takvi obroci, umjesto da stječu kvalitetnije prehrambene navike?

- U većini školskih kuhinja kuha se tek čaj i slažu sendviči, objasnila je dr. Olga Dabović-Rac iz ZJZ-a, koja je istraživala prehranu u školama. Istaknula je da se marende u odnosu na 2003. godinu nisu bitno promijenile, a kao pozitivne primjere navela je OŠ Vladimira Gortana u Žminju, sve osnovne škole u Rovinju te OŠ Monte Zaro u Puli.

- Sve ovisi o volji pojedinaca jer čak i kad ne postoje uvjeti za spremanje kuhanih obroka, suha se marenda može obogatiti svježim povrćem i voćem te mliječnim proizvodima, a bijela peciva zamijeniti integralnim. Najlakše je djeci dati kruha i salame, umjesto da se u sendviče stavi barem list salate, pomidori, paprika…, veli Dabović-Rac.

Iako se već dulje vrijeme upozorava na lošu prehranu u školama, čija je kvaliteta drastično niža od vrtićke kuhinje, pomaka još nema. Po Nacionalnoj strategiji za prevenciju debljine, resorna ministarstva u suradnji Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo pripremaju normative za prehranu u sklopu pedagoških standarda, koji će obvezati sve osnovne škole na uvođenje zdravijih marendi. No, dok se nadležni ne dogovore, marende će i dalje biti ostavljene na volju pojedinim školama i/ili ravnateljima, o kojima ovisi hoće li učenici jesti više kuhanih obroka ili će pak briga o njihovom zdravlju biti bukvalno u rukama dostavljača pizza i bureka.

U svakom razredu četvero pretilih mališana

Dr. Višnja Luić, voditeljica Službe za školsku medicinu Istarske županije, veli da na sistematskim pregledima uočavaju sve više pretile djece. »U jednom razredu prosječno je četvero pretilih mališana, i to već u osnovnoj školi, što je zabrinjavajuće. Razlog su loše prehrambene navike i stil života. U seoskim se školama još jedu kuhane marende, ali u ostalima su na meniju sendviči, krafne, čaj, pudinzi i jogurti. Naravno da bi marenda u školama mogla biti kvalitetnija, ali ta je hrana ipak bolja od čipseva i slatkiša koje djeca sama kupuju«, rekla je Luić.

Osim nezdravih marendi, učenicima su u školskim hodnicima na raspolaganju aparati s grickalicama i slatkišima, a budući da sve manje djece doručkuje, odnosno ni kod kuće nemaju zdrave prehrambene navike, postaje jasno od čega žive, rastu i razvijaju se, odnosno zašto se sve više debljaju. U srednjoj školi situacija je još i gora jer po zakonu ove ustanove nisu uopće dužne imati kuhinju i brinuti o prehrani učenika. Ne čudi stoga što upravo kraj škola niču fast foodovi, u kojima se masovno hrane tinejdžeri.

Umjesto panina maneštra i pečene sardele

Kao primjer zdrave i uravnotežene marende Hrvatski zavod za javno zdravstvo školama preporuča nekoliko menija - riža na mlijeku s medom i bananama, tost od integralnog kruha s prešanom šunkom, sirom i krastavcima, maneštra s grahom, slanutkom, lećom, kukuruzom i prosom, varivo od špinata i krumpira, pečena sardela, palačinke s marmeladom ili svježim kravljim sirom te puno voća. Idealno je da od 15 obroka 12 bude kuhano.

Zajutrak samo u talijanskim osnovnim školama

Po podacima županijskog Ureda državne uprave u 20 se škola u kojima postoji cjelodnevni boravak organizira i ručak za 960 učenika, uglavnom nižih razreda. Zanimljivo je da u školi zajutrak jede 267 učenika, ali ova ranojutarnja prehrana postoji samo u četiri talijanske škole u Novigradu, Umagu, Puli i Rovinju te u OŠ Divšići.