Predstavnici Grada, Policije i Prekršajnog suda na sastanku povodom mučkog ubojstva u Poreču

Jučer su se predsjednica porečkog prekršajnog suda Dragica Grujić , gradonačelnik Edi Štifanić i zapovjednik policijske postaje Valter Opašić u Maloj vijećnici Grada Poreča sastali sa predstavnicama Centra za građanske inicijative , na njihov zahtjev. Tema sastanka bila je povećanje razine zaštite žena za kojeg je direktan povod nedavno mučko ubojstvo Mire Ljušanin .

Predsjednica Udruge Centar za građanske inicijative Biserka Momčinović zahvalila je gradonačelniku i šefu policije na sastanku kojeg je važno održati nakon što je izgubljen jedan ljudski život. Žene se, kazala je Momčinović, ne slažu sa nasilnim rješavanjem problema i misle da se takve stvari ne smiju događati. Jako su uznemirene i zgrožene brutalnošću čina ubojstva, te neprestano govore o učestalom nasilju nad Mirom Ljušanin. Izrazila je mišljenje da država, tijela lokalne samouprave i nevladine organizacije moraju tješnje surađivati na pitanjima prava žena.

Dragica Grujić je ispred Prekršajnog suda rekla kako nema namjeru državne institucije opravdavati za optužbe građana. Stvar je u tome da u slučaju Mire Ljušanin nije postupano po Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji, nego po Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira. Jer, pokojnica i njen ubojica nisu biti obitelj. Grujić je izjavila kako smatra da je potrebno donijeti univerzalni zakon o zaštiti od nasilja, kojim bi se obuhvatile sve partnerske zajednice. Jer , iako stručnjaci smatraju da je sadašnji zakon koji regulira nasilje u obitelji preširok, ovaj slučaj pokazuje da je ponekad zaprvo preuzak .

Načelnik PP Poreč Valter Opašić još je jednom izrazio žaljenje zbog događaja, te izjavio sućut obitelji tragično preminule žene. Ponovio je da se slučaju njenog ubojice radilo o zakonski klasičnom slučaju narušavanja javnog reda i mira, te je Policija sukladno tome i postupala. Opašić misli kako je centre za socijalnu skrb potrebno motivirati za suradnju sa nevladinim organizacijama i represivnim aparatom, jer je prekasno kad dođe do ubojstva. Iz ovoga bi slučaja trebalo izvući pouke, te predložiti nove zakonske okvire koji će pomoći da se kod građana razbije predrasuda da je uzalud slučajeve maltretiranja i prijetnji prijavljivati policiji uz pretpostavku kako se time ništa ne može riješiti .

Na pitanje Vere Šverko , članice Povjerenstva za ravnopravnost spolova, o tome je li Mira Ljušanin, ako joj nije odgovaralo da noć provede u policiji pod zaštitom njenih djelatnika, dobije pratnju policajca, Opašić je odgovorio da policija procjenu mjera donosi na osnovu ozbiljnosti prijetnje. Nije problem da policija osigura nekoliko sati, jedan dan ili nekoliko dana praćenje osobe kojoj se prijeti, ali se o tome odlučuje ovisno o pojedinačnom slučaju .

Na pitanje Biserke Momčinović kakva je bila procjena opasnosti u slučaju kad je žrtva nekoliko puta bila uznemiravana, te joj je ubojica vikao "ubit ću te, zaklat ću te ", Opašić je odgovorio da je Vladimir Gavrić zbog toga uhićen i priveden, te u postaji zadržan 12 sati. Kako ranije nije bio ni uvjetno osuđivan, imao je pravo na određeni postupak koji je točno tako i obavljen.

Žene iz CGI-ja pitale su Opašića i Grujić je li Gavriću zbog kocke i nezaposlenosti moglo biti oduzeto pravo prebivanja u Hrvatskoj, a odgovoreno im je kako to nije bilo moguće, jer nikad prije 22. kolovoza nije prekršio zakon, te je tek tada prvi put prijavljen zbog prekršaja.

Voditeljica Sigurne kuće naglasila je da njena ustanova ima izvrsnu suradnu sa Policijom i Prekršajnim sudom sa kojima održava redovite kontakte i nema zamjerki na njihov rad. No, naglasila je kako u Poreču postoji taj problem što netko radi sa žrtvama, ali nitko ne radi sa nasilnicima. Udruge žrtvu smjeste na sigurno mjesto, ali su članovi zajedno sa njom u neizvjesnosti i strahu jer nasilnici i dalje slobodno šetaju ulicama, te protiv njih nitko ništa ne poduzima .

Nedavno joj je tako jedan nasilni suprug prijetio i tražio " onu koja brlja sa njegovom ženom ".

Dodatni je problem taj što žena, kad u utočištu emocionalno ojača, često ode od nasilnika i automatski ostane bez posla. Mora se brinuti za djecu, a bez muža ostaje i bez sredstava za život. Osim toga, česti su slučajevi u kojima kazne izrečene od Prekršajnog suda plaćaju same žrtve nasilja, jer su supružnici-nasilnici često nezaposleni, ili kockaju, ili se opijaju, rekla je predsjednica Prekršajnog suda, te je onda pitanje koga se zapravo kažnjava.

Predstavnica Sigurne kuće misli da nasilnike treba smjestiti u nekakav program i raditi sa njima. To je konačno rješenje , smatra ona, koje još nedostaje .

Dragica Grujić je rekla da kao sutkinja i predsjednica Prekršajnog suda nema grižnje savjesti kad je slučaj Mire Ljušanin u pitanju. Jer, imala je stotine težih predmeta, otprilike pet njih svaki tjedan. Smatra da je, kad se gleda u sudski spis, doista teško procijeniti hoće li netko nekoga ubiti, jer među prijestupnicima postoje osobe koje se boje već i same pomisli da će završiti u zatvoru, dok druge za to apsolutno nije briga. Osim toga, kod razgovora sa sucem svi su prijestupnici "normalni", jer je od izricanja prijetnji ili nasilničkog ponašanja prošlo dovoljno vremena da više nisu u afektu. " Nitko od nas nije vidovit ", rekla je, dodavši kako u trenutku obrade na Prekršajnom sudu Vlado Gavrić doista nije bio opasan za okolinu.

Vera Šverko smatra kako nije dobro da je procjena koliko je tko opasan ostavljena policajcima koji za to nisu educirani, jer je Gavrićevo djelo okvalificirano kao banalno, iako je na kraju dovelo do tragične posljedice. Ona misli da je potrebno odabrati supervizora koji će im kvalificirano pomoći oko donošenja procjene i kojeg, ako to država neće, mora financirati Grad.

Dragica Grujić na to se nadovezala kako je i u ovome slučaju najviše zatajilo društvo. Jer, mnogi su u okolini Mire Ljušanin znali da je Gavrić nasilan, ali to nije doznao sustav. Gavrić je za pravosuđe bio osoba koja nikad ranije nije bila kažnjavanja, na sudu i policiji se korektno ponašao, te je imao pravo na olakotne okolnosti tijekom postupanja prema njemu. Nitko u sustavu nije bio upoznat sa činjenicom da je među vanbračnim partnerima nasilja bilo i prije godinu dana, a žrtva je odbila sve mogućnosti zaštite koje joj je sustav nudio.

Opašić se na tu temu nadovezao rekavši kako Policija ne može puno učiniti ako građani ne prijave događaje. Najmanji detalj može pomoći u otkrivanju, ali i prevenciji. Ljudi se otuđuju, ne žele imati posla sa policajcima. Imaju dileme, htjeli bi biti sigurni, ali ne vole da ih se zove kao svjedoke .

Biserka Momčinović rekla je kako je više nego potrebno uspostaviti edukaciju mladih za ljudska prava i njihovo razumijevanje, jer je sve više slučajeva nasilja u adolescentskim vezama. Mladi su nesenzibilizirani za prava žene i nisu skloni nenasilnom rješavanju sukoba, rekla je Momčinović zaključivši sastanak prijedlogom da se 22. rujna, na Dan borbe protiv nasilja u obitelji održi radni sastanak na kojem je potrebno ustanoviti koliko je nasilja prijavljeno, koliko je sankcija izrečeno u protekloj godini, koliko je Sigurna kuća imala intervencija.