Predstavljena monografija 'Mozaik uspomena - 60 godina' Sniježane Matejčić i Ivone Orlić

Piše: Kristina Flegar

Ugurati više od pola stoljeća jedne ustanove u kulturi i obrazovanju odraslih između dvije korice knjige, izuzetno je izazovan i zahtjevan, naizgled nemoguć posao. U slučaju Pučkog otvorenog učilišta Poreč, uspješno su ga napravile Sniježana Matejčić i Ivona Orlić, autorice monografije „Mozaik uspomena – 60 godina”, posvećene važnom jubileju koji je trebao biti obilježen prošle godine, ali ga je, kako je to dobro rekla ravnateljica POUP-a Snježana Radetić, „ukrala” pandemija koronavirusa.

Knjiga je, tako, predstavljena sinoć u Gradskom kazalištu pred, nažalost, još uvijek strogo ograničenim brojem ljudi u gledalištu - nekadašnjim i aktualnim voditeljima, djelatnicima, suradnicima, pokroviteljima i prijateljima POUP-a, bivšim i današnjim čelnim ljudima Grada Poreča te vjernoj publici i korisnicima.

Elegantna knjiga, čije grafičko oblikovanje potpisuje Studio Sonda, prepuna je zanimljivih podataka znalački satkanih u pitak tekst, priča o rastu i razvitku ove ustanove, nizu njenih djelatnosti i ostvarenih programa od kojih neki traju od samih početaka.

Sadržaj je potkrijepljen fotografijama i malim plavim kronološkim bilješkama na rubovima stranica, s imenima ljudi i naznakama događaja. Upravo su ljudi koji su gradili nekadašnje Narodno sveučilište, a današnji POUP, te kreirali i realizirali programe, u više navrata tijekom večeri spominjani kao najvažniji element ove lijepe priče, pa su svi oni simbolično ostavili svoj trag i na naslovnici publikacije na kojoj se, u maniri vodenog pečata, naziru njihova imena. Jednaka je važnost pridana i građanima Poreča – publici koja se susretala i družila na kulturnim i umjetničkim događajima, rasla i obrazovala se kroz programe ustanove.

Okupljenima su se, uz ravnateljici POUP-a Snježanu Radetić i autorice, obratili predstavnici Sonde, Sean Poropat i Jelena Fiškuš te pročelnik za kulturu i zavičajnost Istarske županije Vladimir Torbica i gradonačelnik Poreča Loris Peršurić. Ravnateljica je zahvalila svima koji su doprinijeli dosadašnjim ostvarenjima i u njih ugradili dio sebe, gradili porečku kulturu i ostavili bogato nasljeđe. Minutom šutnje je odana počast onima kojih više nema, među kojima su Klaudio Žigante i Drago Orlić s kojima su se, uz veliku tugu, Porečani oprostili ove godine.

[slika2]

- Rad na sistemaztizaciji građe za monografiju započet je prije desetak godina, međutim intenzivno se na njoj radilo posljednje dvije godine, kako bi se usustavio život i rad ove jedinstvene ustanove koja vodi obrazovanje odraslih, istovremeno s vrlo snažnom kulturom u gradu. Sretna sam što su se tog zahtjevnog i odgovornog posla prihvatile naše dvije Porečanke. One su cijelo vrijeme bile vrlo znatiželjne, sistematične, jako vrijedne i vrlo vješte s riječima. Predstavljamo publikaciju koja sigurno može biti polazna točka idućim istraživanjima iz područja struke. Pisana je publicistički pristupačno, čita se lako, a fotografijama i filmom u prilogu knjizi nastojalo se dokumentirati vrijeme i ljude koji su obilježili više od pola stoljeća, rekla je Snježana Radetić, ukazujući na emocionalnu vrijednost knjige, uz onu dokumentarističku.

Podsjetila je da POUP od svojih početaka djeluje pod okriljem Grada Poreča, uz čiju je financijsku potporu ostvarena i monografija. Rad Učilišta financijski podupiru i Ministarstvo kulture i medija, Istarska županija, Turistička zajednica Poreča, porečke tvrtke, donatori i sponzori. Pritom Županija osobito prati programe od zavičajne važnosti poput susreta zborova Naš kanat je lip, Porečkog annala, PorečDox-a i Koncerata u Eufrazijani koji ove godine također slave 60. rođendan, a kreću početkom srpnja sa Zagrebačkim solistima.

- Pučko otvoreno učilište Poreč jedinstveno je po tradiciji, jer ostvaruje programe koji traju desetljećima, zatim po izvrsnosti, jer su ti programi stvarno izuzetni te, u novije vrijeme, i po inovativnosti, rekao je, uz čestitke, Vladimir Torbica, podsjećajući i na festival posvećen kulturi življenja Ekolo, dramski studio Čin čin i Jazz u lapidariumu.

Porečki gradonačelnik Loris Peršurić je naglasio da ima čast biti na čelu Grada u vremenu kad mnoge ovdašnje ustanove i udruge obilježavaju značajne jubileje monografijama te najavio nastavak podrške radu POUP-a.

- U Poreču svi volimo reči da se uvijek nešto radi, gradi i da se grad širi. No, ono što zasigurno stvara život grada je kultura čija je jezgra bilo i ostalo Pučko otvoreno učilište. Iskreno želim zahvaliti ravnateljici, njenom timu i djelatnicima te svima koji su stvarali kulturu našeg grada, širili je i pronosili je i izvan granica naše zemlje. U proteklih 60 godina bilo je dobrih i teških trenutaka, a posljednja godina zasigurno nije bila laka. Veseli me što POUP ustraje s mnogobrojnim idejama, voljom i elanom koji pokazuju da će se u Poreču dešavati još puno lijepih stvari, kazao je gradonačelnik.

Sniježana Matejčić je otkrila da su monografiju doista slagale poput mozaika i to šesteroručno, zajedno s ravnateljicom. Osim što su mjesecima pregledavale požutjele dokumente i izvješća sačuvane u podrumu kazališta i razgovarale s ljudima koji su s njima željeli podijeliti svoje uspomene, detaljno su raspravljale o svakom daljnjem koraku, bezbroj puta jedna drugoj slale i čitale napisano, pa sve perfekcionistički peglale i peglale sve dok ne bi osjetile da je to dovoljno dobro.

- Temelj za pisanje ove monografije udareni su puno ranije. Koristile smo i tekstove Ante Cukrova, i hvala mu na tome, te arhivsku građu koju je do 2010. godine pokušala kompletirati Irena Grubica. Cijeli je posao bio izuzetni zanimljiv i veseo, jednako koliko i zahtjevan, ali najzanimljiviji je bio taj dio u podrumu gdje je bilo jako hlado i brzo je tada padao mrak. Tu smo dobile najviše podataka o ljudima koji nisu nužno vodili programe i bili kroz njih eksponirani, već su to naši sugrađani, a dokumenti koji ih spominju bi mogli poslužiti za još jednu knjigu koja bi možda bila zanimljiva na neki drugi način, ispričala je, ističući ključni doprinos djelatnika Učilišta, čija imena nisu u impressumu, ali je knjiga dijelom i njihova.

Rekla je i da će se čitateljima monografija na nekim mjestima možda učiniti manjkava, ali su od dostupnog im materijala nastojale učiniti ono najsavršenije što su znale. S radošću je konstatirala da s prijateljicama može formirati odličan radni tim, da je ponosna na rezultat njihovog rada i zahvalna Sondi na strpljenju zbog spomenutog „peglanja”, kao i na izgledu monografije koji dostojno predstavlja Učilište.

Ravnateljica se nadovezala konstatacijom da su s gomilom konzervativnog i tradicionalnog materijala napravili modernu knjigu. Sean Poropat i Jelena Fiškuš zahvalili su na ukazanom povjerenju i časti, naglasivši da, unatoč velikom iskustvu i svjetskim uspjesima, svakom zadatku u svom gradu uvijek pristupaju s posebnim poštovanjem i laganim strahom kako će sve to ispasti.

Na sam naslov knjige osvrnula se Ivona Orlić, napomenuvši da je „mozaik itekako porečki (porečanski), jer ta riječ automatizmom asocira na naš grad”, dok je „uspomena imenica, ali i pojam koji nije jasno definiran, koji je iznimno slojevit i individulaiziran”.

[slika3]

- Uspomena je dirljiva, nostalgična, tužna, bliska, uvijek iznova drugačija. Mozaici stoje u našoj bazilici stoljećima uvijek isti. Uspomene, i one iste, uvijek se i mijenjaju, ovisno o nama, našim raspoloženjima i našim unutarnjim svjetovima, a takvi su i knjiga i film. Kroz film progovaraju uspomene ljudi koji su bilježili, stvarali, interpretirali kulturu našeg grada. Oni nam nude svoje uspomene, a mi, Mlađo i ja, smo ih samo uobličili u filmski jezik. Koji su mozaici uspomena u vašem sjećanju aktivirani, pritisnuti, dodirnuti, i zašto - znate samo vi. Kad sam krenula u ovaj projekt, željela sam da to ne bude monografija poput onih ustanova, banki i turističkih poduzeća koje sam imala prilike vidjeti. Priželjkivala sam si da i knjiga i film imaju širi kontekst, kulturološki i kulturni, gdje će svatko od nas vidjeti sebe kroz prvi ulazak u baziliku ili se prisjetiti svog prvog koncerta ili tečaja, prvu nelagodu prilikom odlaska na likovna zbivanja poput Annala, dok to nije postala navika dolaska i susreta s dragim ljudima u Sabornici, sjetiti se svog prvog sudara, spoja, čvenga ispred kina, a današnjeg Učilišta, probuditi uspomenu kino-operatera Nina koji čući u našim sjećanjima... Želim vjerovati da smo to postigli. Sve drugo što smo željele reći Sniježana i ja, napisano i zabilježeno u knjizi i filmu. I zato uživajte u svojim mozaicima uspomena naslonjenima na Učilište, poručila je Ivona.

Na kraju je zahvalila „ovom gradu i svim njegovim građankama i građanima koji su prepoznavali i još uvijek prepoznaju važnost kulture u najširem smislu te riječi i koji omogućavaju beskrajni mozaik uspomena, jer bez svih vas ovdje ne bi bilo ni Učilišta, ni knjige, ni filma, ni mojih tako osobnih uspomena”.