Predstavljena knjiga „Slikarstvo od 4. do 15. stoljeća“ – treća iz edicije „Umjetnička baština istarske crkve“

Istra je dobila novu dragocjenu, izuzetno lijepu i u svjetskim razmjerima reprezentativnu knjigu - „Slikarstvo od 4. do 15. stoljeća“, treću iz edicije „Umjetnička baština istarske crkve“, čiji su autori prof. dr. sc. Ivan Matejčić, dr. sc. Nikolina Maraković i dr. sc. Željko Bistrović, a profesor Matejčić ju je i uredio zajedno s mag. Sc. Sunčicom Mustač. Knjiga je u četvrtak predstavljena u svečanoj dvorani Biskupije sklopa Eufrazijane u Poreču pred brojnim uzvanicima, predstavnicima svjetovnih vlasti, Crkve i kulturnih institucija Istarske županije, a predstavio ju je prof. dr. sc. Predrag Marković, zajedno s autorima i urednicima. S ove nadahnjujuće večeri odaslana je i poruka s nadom da će se istarske freske u skoroj budućnosti konačno zasluženo pridružiti Eufrazijevoj bazilici na UNESCO-ovoj listi svjetske kulturne baštine.

Cilj projekta “Umjetnička baština istarske crkve” je istražiti, valorizirati i prezentirati cjelokupnu sakralnu baštinu koja se nalazi na području Istarske županije. Najnoviji svezak, pisan na hrvatskom i talijanskom jeziku, na gotovo četiri stotine stranica donosi opsežan pregled mozaika, zidnih slika, oslikanih rukopisa i slika na drugim nosiocima nastalih u crkvama ili za crkve većeg dijela Istre. Stoljećima čuvano kulturno, umjetničko i duhovno blago dokumentirano je prekrasnim fotografijama autora Iva Puniša i Renca Kosinožića. Nakladnik knjige je Povijesni i pomorski muzej Istre, uz sunakladnike Istarsku županiju, Porečku i pulsku biskupiju, Arheološki muzej Istre i tvrtku Josip Turčinović d.o.o. iz Pazina, oblikovanje potpisuje Studio Sonda iz Vižinade, dok je za prijevod na talijanski zaslužna Carla Rotta. Na predstavljanju je iznijeta i informacija da je u pripremi i četvrta knjiga iste edicije – „Arhitektura I“, koju također uređuju Ivan Matejčić i Sunčica Mustač.

Riječima zahvale za sve uključene u projekt okupljenima su se najprije obratili, pročelnica Konzervatorskog odjela u Puli, ujedno i predstavnica Ministarstva kulture Lorella Limoncin Toth, gradonačelnik Poreča i saborski zastupnik Loris Peršurić, istarski župan Boris Miletić, biskup porečki i pulski mons. Ivan Štironja te ravnatelj Povijesnog i pomorskog muzeja Istre Gracijano Kešac. Pročelnica Limoncin Toth je napomenula da mnoga od uvrštenih djela u velikoj mjeri nisu bila poznata široj javnosti, a dijelom ni stručnoj i znanstvenoj te da su ponosni na ovo izdanje jer zorno pokazuje sve što baštini istarska crkva, ali i na sve napore koje čini Ministarstvo kulture i medija u financiranju brojnih projekata istraživanja i restauracije spomenika u Istri.

- Već od samog početka osnivanja Konzervatorskog odjela u Puli 2000. godine kao prioritetni programi nametnuli su se skrb i obnova korpusa istarskog zidnog slikarstva, obnova kompleksa Eufrazijeve bazilike u Poreču te izrada programa restauracije sakralne pokretne baštine, a rezultati ovog dugogodišnjeg sustavnog rada fantastično su prikazani i u ovoj publikaciji koja se može pohvaliti interpretativno-relevantnim tekstovima, impresivnim fotografijama i profinjenim grafičkim oblikovanjem, zaključila je Limoncin Toth.  

Peršurić je ukazao na dobru suradnju Grada Poreča, Zavičajnog muzeja Poreštine i Hrvatskog restauratorskog zavoda, osvrnuvši se na opsežnu obnovu povijesne baštine u Poreču. Izdvojio je pritom zahvate na kompleksu Eufrazijane i do kraja godine najavio početak obnove pročelja crkve Gospe od Anđela na Trgu slobode. Župan Miletić je podsjetio na začetke edicije 2013. godine, važnost očuvanja povijesne i kulturne baštine, kao i zajedništva u zajednici ključnog za njeno istraživanje, terensko obrađivanje, dokumentiranje i prezentiranje budućim generacijama.

Mons. Štironja je citirao papu Benedikta XVI koji je na susretu s umjetnicima iz cijelog svijeta krajem 2009. u Sikstinskoj kapeli u Rimu poručio: „Vaš genij svjedoči svijetu nadu i odraz beskonačnog. Umjetnost očituje ljepotu koja iz mrtvila budi čovjeka i vodi ga da se izdigne iznad granica čistoga estetizma, otvara srce nadi, gura ga prema nečemu višem, prema transcendentalnoj ljepoti sve do razmatranja obrisa lica Božjega“. Zaključio je da i predstavljena knjiga, „ovaj divan pisani spomenik“, „budi iz mrtvila, vraća nas u prošlost i daje nam smjernice za budućnost ovdje“.

Kešac je naglasio da je pred nama stručan znanstveni rad koji je veliko i značajno djelo za našu povijest i kulturu.

Profesor Ivan Matejčić u svom je kratkom, ali živopisnom obraćanju okupljenima pokazao da je slika jača od riječi, naglasivši značaj uvrštenih fotografija i činjenicu da je ovu publikaciju moguće smatrati knjigom u slikama. Ispričao je zatim anegdotu od prije približno četvrt stoljeća posvećenu istarskim freskama i njegovoj dugogodišnjoj težnji za njihovu budućnost. Prisjetio se posjete Istri tadašnjeg generalnog tajnika UNESCO-a u pratnji predstavnice RH pri UNESCO-u Vesne Girardi-Jurkić, kad je postavljeno pitanje mogućnosti uvrštavanja istarskih freski na UNESCO-ovu listu svjetske kulturne baštine.

- Niz spomenika koje vi zovete istarske freske dostojno prezentiran od strane sve tri države na kojima se nalazi ima velike šanse da se upiše u UNESCO-ovu listu svjetske baštine, dobili su tada odgovor, a Matejčić je zaključio da bi upravo predstavljena knjiga mogla potaknuti to dugo priželjkivano ostvarenje ili neki drugi vrijedan kulturološki rezultat.

Sunčica Mustač je govorila o dugotrajnom i minucioznom poslu koji su stručnjaci i znanstvenici, koji su doktorirali na obrađenim temama, ostvarili prije tiskanja knjige. Pritom je koristila pojam „muzej na otvorenom“, pojasnivši da je većina djela čuvana u crkvicama diljem Istre, a u cijeli su proces uključeni župe i župnici koji čuvaju umjetnine, konzervatori koji rade inventare i vode evidencijske kartice, nonići – ključarice i ključari koji posjetiteljima omogućuju da razgledaju ta djela, župni uredi i sakristije koji su svojevrsni depoi… Naglasila je da bi knjiga ostala samo na ideji profesora Matejčića da nije naišla na razumijevanje i susretljivost pročelnika županijskog Upravnog odjela za kulturu i zavičajnost Vladimira Torbice s kojim se, zatim, obratio tadašnjem biskupu Ivanu Milovanu i vlč. Iliji Jakovljeviću te su je i oni prihvatili. Svi koji su došli u doticaj s ovim projektom odlučili su ga prihvatiti, doprinoseći muzejskom aspektu, ali i vrednujući struku konzervatora bez kojih obrađenih dijela ne bi ni bilo.

Profesor Marković je napomenuo da je knjiga nešto čime se Istra i Hrvatska mogu ponositi i vrhunski je proizvod iz dva razloga. Prvi, ključni i osnovni, je znanstveno-stručni, jer je i svo njegovo znanje s pročitanim dobilo novu dimenziju, a drugi je taj da se radi o izuzetno kvalitetno realiziranom predmetu. Posebno je ukazao na likovnu i grafičku opremu te napomenuo da je Studio Sonda visoko podigao ljestvicu, a predložio je i da korišteni način vizualne prezentacije zaštite kao intelektualno vlasništvo. Pohvalio je, zatim, odabir suradnika, pri čemu je potrebno imati „znanstvenu etiku i skrupulu da znate reći tko je najpozvaniji i tko je najkompetentniji“, kao i činjenicu da je ovo izdanje pohvala znanstvenoj disciplini. Ponadao se da će publikaciju iščitavati i studenti i uzeti je kao ogledni primjer te da će na primjeren način biti predstavljena i u Zagrebu.

Zasad neostvareno predstavljanje projekta Istra Terra Magica u Klovićevim dvorima profesor Marković osjeća kao dug, jer smatra da s vrijednošću ove baštine, blaga koje je sad poprimilo vrlo jasne konture i značaj, treba upoznati cijelu Hrvatsku, Europu i svijet. Na koncu je zaključio da se Istra može zasluženo nazvati i Terra Picta (Oslikana zemlja), jednako kako se grad Padova sa svojim freskama naziva Urbs Picta.

Željko Bistrović je govorio o složenosti istraživanja, zaključujući da „ikonografija srednjovjekovne umjetnosti obiluje temama koje su nam danas bliske koliko i egipatski hijeroglifi“, a spomenuo je pritom Živi križ u crkvi sv. Katarine u Lindaru, Ples mrtvaca u crkvi Majke Božje na Škrilinah kod Berma i Symbolum apostolicum u crkvi Svete Marije na Božjem Polju. Rekao je da je iz pojedinih nalaza moguće pretpostaviti naručitelje i ulogu mjesnih vladara, kao i njihovu povezanost s Kastavskom slikarskom radionicom. Mnoge slikarske pojave u Istri ostale su nedovoljno istražene te su njegov, kao i prethodan Fučićev tekst, poziv na znanstveni dijalog.

Nikolina Maraković je otkrila da su je uvijek fascinirali oslikani interijeri malih crkvica, a pogotovo fragmentarni prikazi iz kojih treba detektirati čitavu priču i zapravo jako puno govore o svemu što se ovdje zbivalo kroz srednji vijek. Pisanju tekstova je pristupila nastojeći da oni budu što čitkiji i razumljivi što široj publici, a ne samo stručnjacima. Uvjerena je da će ovu publikaciju rado imati na polici, pročitati i povremeno konzultirati svaki zaljubljenik u Istru, srednjovjekovlje i slikarstvo.

Predstavljanje je svojim nastupom dodatno obogatio višestruko nagrađivani mladi klasični gitarist Matej Tomrecaj, učenik 6. razreda Umjetničke škole Poreču klasi učiteljice Sandre Šustereiter, a program je primjereno vodio Šandor Slacki.