Predavanje dr. Slavka Sakomana u SŠ Mate Balote

Šef odjela za liječenje ovisnosti Kliničke bolnice Sestara milosrdnica dr. Slavko Sakoman , liječnik je kojem mnogi bivši ovisnici u Hrvatskoj duguju ogromnu zahvalnost za spas iz pakla droge. Održavajući brojna predavanja i seminare dr Sakoman umnogome pridonosi razvoju svijesti o opasnosti koju predstavlja droga. Već dugi niz godina građane Poreča upoznaje s tim problemom. 6.12. 2007. u Zdravom gradu održao je za građane tribinu „Odrasti neovisan“, a potom u SŠ Mate Balote za učenike trgovačkog i poljoprivrednog smjera, kao i u drugim školama Poreštine. [slika1]

Dr. Sakoman je ljude u društvu podijelio na moralne, zdrave i normalne ljude, ispod njih su tako rečeno bolesnici koji se dijele u podskupine eksperimentiranja ovisnosti, rekreativnog konzumiranja i samih ovisnika; na dnu se nalaze kriminalci koji utječu na cijelo društvo i mnogobrojne procese u državi. Pri izlascima u diskoteke okupljaju se mladi iz svih skupina, gotovo svatko od moralnih, zdravih i normalnih nađe se u situaciji u kojoj mu je ponuđena droga kao dobra stvar, a na njegov odgovor prihvaćanja ili odbijanja prvenstveno djeluje odgoj. Statistike pokazuju da tako 40 % mladih proba drogu, od kojih 10 % postane ovisnikom, a 30 % se vrati u normalan život, shvaćajući njegovu vrijednost.

Koliko god odgovornost obitelji bila ograničena, jer se dijete često nalazi izvan neposrednog nadzora, praksa pokazuje da većina ovisnika potječe iz točno određenih tipova obitelji. Širenju ovisnosti u Hrvatskoj je, naglašava dr. Sakoman, u svakom slučaju najviše pridonijela činjenica da su droge dostupne svima i svugdje, no rizik je veći ako je obitelj nedovoljno educirana i ne zna prepoznati da je njezin član zakoračio na put ovisnosti. [slika2]

Prvi i najčešći tip obitelji iz koje dolaze ovisnici je raspadnuta obitelj u kojoj su roditelji mladog ovisnika često alkoholičari, narkomani ili čak kriminalci. Takve obitelji nekad izvana djeluju kao prilično složne, no istina je posve drugačija.

Drugi tip rizičnih obitelji predstavljaju one u kojima su roditelji previše vezani uz svoju djecu te ih, misleći da će ih tako zaštititi, ne uče radu i odgovornosti. Događa se da od malih nogu djeca rade što hoće pa kad uđu u pubertet više nisu u stanju uredno svladavati školske obveze. Postaju loši đaci, čime im se najčešće otvaraju putevi zla na kojima se zbližavaju s lošijima od sebe, a to su dileri. Polako, ali sigurno, ulaze u začarani krug narkomanije.

Najzanimljivijim tipom obitelji ovisnika dr. Sakoman smatra ambiciozne roditelje koji su obično uspješni ljudi na visokim položajima u društvu. Svoju djecu, koja su često vrlo inteligentna, takvi roditelji potiču na brojne aktivnosti i pritom je sve u redu dok djeca ne uđu u pubertet. ”Misleći da mogu sve što hoće, takva djeca, skoro uvijek i odlični učenici, u srednjoškolskoj dobi osjete prvi miris zabave. Privlači ih zabranjeno voće, dosta im je konformizma te, kako bi napravili ravnotežu između brojnih obveza i zabave za kojom žude, žele u životu isprobati i ono loše. Počinju pušiti travu, uzimati stimulanse poput ecstasyja, nakon čega idu sve dalje prema teškim drogama”, kaže Sakoman.

Četvrtu rizičnu skupinu čine djeca čiji roditelji ometaju proces odvajanja svog djeteta, što je neizbježno. Ne pristaju na socijalizaciju svoje djece, što postižu tako da ih ne puštaju iz kuće. Takvo ponašanje roditelja rezultira lošom komunikacijom, i u određenom trenutku započinju veliki konflikti. Najčešće u dobi od 17 ili 18 godina, kad se, koliko god se to ne sviđalo roditeljima, njihova djeca nađu izvan njihovog nadzora, oni su laka meta dilera, jer nisu na vrijeme socijalizirana.

Djeca od roditelja traže odnos koji mora biti intenzivan, važan i dragocjen. Stoga im roditelji trebaju pružati bezuvjetnu ljubav, potporu, dobrotu, nježnost, iskrenost, opraštanje, odnosno toleranciju; iziskuju roditeljevo vrijeme, iskustvo, znanje, radost, energiju i novac. Ako su roditelji nemirni, nepošteni, konstantno lažu, agresivni su i tužni to se odražava na njihov odnos s djecom koja automatski pate, pod stresom su, u depresijama, pa čak počinju bježati od kuće.

Dr. Sakoman daje primjer Saše iz Karlovca, čiji su se roditelji rastali. Otac se povukao iz obitelji jer je majka imala ljubavnika, kojeg je potom i dovela u obiteljsku kuću. Saša koji je ostao živjeti s majkom nije prihvaćao novog oca te je dolazio u konflikte s njime na što ga je vlastita majka istjerala iz kuće. Saša ju nije shvatio ozbiljno, kad se navečer vratio doma, naišao je na zaključana vrata i izbačene stvari. Bez obzira na mnogobrojne isprike, i pokušaje da stupi u odnos sa mamom, ona ga je odbijala od sebe. To ga je potaklo da sa 17 godina pokuša samoubojstvo, a da danas završi kao težak ovisnik o heroinu.

To je samo jedan od primjera u kojem je obitelj utjecala na početak ovisnosti. Važan čimbenik u ovisnosti su dakako obitelj, škola i šira društvena zajednica, stoga radimo u njihovom unapređivanju jer sigurno ne želimo završiti kao ovisnici i kriminalci.

Razmislimo o sebi i svojim postupcima i o tome da li ćemo pokleknuti pred poteškoćama.