Pravo na mišljenje ili sustavno rušenje ribarskog sektora (reakcija načelnika Općine Tar-Vabriga Nivia Stojnića)

Sukladno čl. 37. i 38. Zakona o medijima donosimo pismeno reagiranje načelnika Općine Tar-Vabriga Nivia Stojnića na informacije objavljene u našem mediju, vezano uz navodnu kaznenu prijavu koju je protiv njega podnijela grupa građana. Reagiranje objavljujemo u cijelosti, bez izmjena.

Pravo na mišljenje ili sustavno rušenje ribarskog sektora

Uslijed niza udarnih i uzastopnih članaka objavljenih na Vašem internet portalu o sukobu interesa, stjecanju protupravne dobiti, kaznenoj prijavi državnom odvjetništvu i ..... , a vezano uz moje ime, molim Vas da sukladno Zakonu o medijima, objavite par riječi koje nisu obrana već samo realne činjenice i odgovori vezani uz „slučaj“ dodijele koncesije nad ribarskom lukom „Santa Marina“ Ribarskoj zadruzi „Istra“. Te riječi dolaze u trenutku kad je senzacionalizam, nadajmo se splasnuo, kad su svi oni koji uvijek imaju nešto reći ispucali sva svoja verbalna oružja, a sad ih molim neka poslušaju par riječi onoga koji se nije imao prilike ni obraniti, a kamoli ponuditi odgovore na javne optužbe koje bi u demokraciji trebale biti usvojene tek nakon stvarno ustanovljene krivnje od strane mjerodavnog tijela. Šteta koja se na ovaj način nanosi društvu, obitelji, osobi jednostavno je nemjerljiva. No ja ću se samo nakratko osvrnuti na Zadrugu „Istra“ koja je danas ovlaštenik koncesije za gospodarsko korištenje ribarske luke Santa Marina, za što mislim da Vaši čitatelji imaju prava znati.

Ribarska zadruga „Istra“ prva je brojnija zadruga u sektoru ribarstva u Istarskoj županiji i Hrvatskoj. Osnovana 2004 godine na inicijativu samih ribara, doprinjela je značajnom razvoju zadrugarstva u ribarstvu, povoljnijem pozicioniranju ribarstva, uvođenju higijensko sanitarnih normi u poslovanje i pored ostalih važnijih okvira u stvaranju šire društvene koristi omogućila započinjanje izgradnje veletržnice ribom u Poreču. Ribarska zadruga Istra njaveća je ribarska zadruga na području Poreštine. U toj istoj zadruzi obnašao sam funkciju upravitelja i neka se zna taj posao sam radio bez primanja ikakve nadoknade.

U predpristupnom razdoblju, odnosno u integracijskim procesima približavanja Europi obaveza je postojanje sustava reda i u segmentu ribarstva. Obaveza je lokalne uprave, županijske samouprave i države uvođenje sustava vezano uz definiciju iskrcajnih mjesta – ribarskih luka bilo da se one nalaze kao stalno definirane u okviru luka otvorenih za javni promet što dosad nažalost nije bio slučaj, bilo da imaju status ribarskih luka posebne namjene. Obaveza je u planiranju raditi na načelu integralnog planiranja odnosno uključivanja sadašnjih korisnika u razvojne prostorne planove. Nažalost cijela istočna obala Jadrana do prije nekoliko godina bila je nijemi svjedok iskorijenjivanja ribara i ribarstva u korist parcijalnih interesa pojedinih lobija kojima je ribarstvo strano tijelo umetnuto u prostor na koji samo oni imaju neko svoje čudno pravo.

Svijesni te činjenice kao i činjenice da se ribarstvo mora integrirati u sustav i prostor na osnovu svoga postojećeg kapaciteta gradsko poglavarstvo grada Poreča je na sjednici održanoj 28 rujna 2004 godine donijelo jedan od zaključaka da se podržava inicijativa Ribarske zadruge Istra za izgradnju ribarskog centra na području servisne zone Čimižin- sadašnja veletržnica, te za izgradnju ribarske luke na području Santa Marine, a sve sukladno uvjetima iz prostorno planske dokumentacije.

Pored toga županijsko poglavarstvo Istarske županije na sjednici održanoj dana 30. studenog 2004 godine donosi jedan od zaključaka koji govori u prilog izgradnje ribarske luke na području Santa Marine- Vabriga i dobivanje iste u koncesiju. Eto danas se nalazimo u 2008 godini i Ribarska zadruga Istra s županijom je potpisala aneks ugovoru o koncesiji nad ribarskom lukom Santa Marina. Svakako da postoje pojedinci kojima ili smeta ribarstvo radi njihovih parcijalnih interesa ili ne žele raditi u okviru sustava. Ponavljam da bilo da se radi o definiranom mjestu za ribare u okviru luke otvorene za javni promet bilo da se radi o luci posebne namjene ribari se moraju ugraditi u prostor i o tome nema diskusije, jer će se u buduće morati poštivati higijenski uvjeti iskrcaja, kontrola i nadzor, standardizacija ili se vrlo lako može desiti da pojedina područja lučka područja budu isključena iz sustava, a to svakako nije nikome u interesu, krajnjim potrošačima najmanje, a među njima su i turisti koji uglavnom traže i jedu našu ribu kroz dio turističke ponude. Naravno, svatko ima pravo na svoje mišljenje, no u okvirima zemalja kojima težimo nezamislivo je da pojedinci dovode u pitanje razvoj cijele gospodarske grane. Bez obzira na turističku razvijenost u zemljama koje oplakuje Mediteran ribari imaju svoje mjesto pod suncem i dio su tradicije , kulturnog naslijeđa i nadasve turističke ponude.

Isto tako je bitno spomenuti ako se nezna i upravljanje sadržajem i sustavom jer u oba slučaja upravljati netko mora, pojedinci svakako ne. Razina upravljanja ribarskom podgradnjom i nadgradnjom u svakoj pojedinoj županiji i lokalnoj samoupravi ovisi prvenstveno o kapacitetu flote koja može definirati i značaj (državni, županijski, lokalni). Modeli upravljanja kasnije se nadovezuju na modele i pravce investiranja te dosadašnja iskustva pokazuju da se s obzirom na javnu ulogu razina upravljanja u pojedinim lukama u smislu podgradnje odvija u sklopu državnih i županijskih lučkih uprava zbog olakšanog financiranja sadržaja. Ribarska nadgradnja (prvenstveno tržna) i razina upravljanja njome nadovezuje se na moguće javno privatno partnerstvo države, županije, lokalne samouprave i organiziranih ribara. Napominjem organiziranih ribara. Stupanj organiziranosti ribara u pojedinim sredinama odredit će i stupanj izgradnje tržišnih sadržaja sljedeći dobru praksu ostalih Europskih zemalja kad se radi o participaciji ribara u upravljanju zajedno s lokalnom samoupravom. Stoga je jedan od ključnih uvjeta za pozicioniranje uzobalne lučke i tržišne infrastrukture , poticaj kvalitetnom udruživanju ribara koji bi tu istu infrastrukturu i konzumirali.

Sanitarno higijenski uvjeti prilikom iskrcaja i trženja su kategorija koja u praksi EU nema izuzeća. Uprava veterinarstva zajedno s upravom za ribarstvo trebala bi pored donešenog „higijenskog paketa“ (NN 99/07) definirati točno uvjete koji se odnose na iskrcajno mjesto u smislu poštivanja sanitarno higijenskih normi poštujući pritom kategorizaciju i veličinu iskrcajnog mjesta. Isto tako se naglašava potreba postupne implementacije sanitarno higijenskih normi jer se samim donošenjem propisa, a upravo zbog nedefinirane infrastrukture propisi neće moći doslovno primjenjivati te mogu ugroziti sadašnje poslovanje i mogućnost iskrcaja.

U ovom trenutku Hrvatska treba započeti s prilagodbom vlastitog zakonodavstva pravnoj stečevini EU. To podrazumijeva i prilagođavanje i primjenu europskih propisa u sektor ribarstva, utvrđivanje uvjeta za nesmetan razvoj i pokretanje potrebitih promjena u definiranju upravljanja ribarskom infrastrukturom.

Ribarstvo je kao djelatnost ušla u strategiju razvoja republike Hrvatske na nivou razvoja poljoprivrede i na nivou prostornog uređenja Države. Prostorni planeri znaju da je sastavnica djelatnosti na moru neophodna obalna infrastruktura i da strategija ribarstva ne ide bez utvrđivanja obalne infrastrukture na istom nivou važnosti. No o tome bi se dalo još diskutirati i iznositi argumente koje bi netko trebao znati ukoliko se već želi baviti sustavom.

Na kraju ako je već i spomenuto državno odvjetništvo, a kako se barem u ovom dijelu svi slažemo da se zalažemo za funkcioniranje pravnog sustava- barem se tako vidi iz nastupa onih koji me napadaju onda pustimo da o tome zadnju riječ ipak donesu mjerodavna tijela koja će utvrditi da ja nisam mogao, niti sam morao pogodovati nečemu o čemu su još davno donešene odluke veće razine od moje sadašnje načelnika općine, a u interesu razvoja i usklađivanja cijele gospodarske grane. Ribarska zadruga Istra ima svoga predsjednika, svoj nadzorni odbor i potpisala je ugovor o koncesiji s županijom. Postoji li neka druga pravna kategorija u blizini kad se govori o ozbiljnosti upravljanja nad lukama posebne namjene- u ovom slučaju ribarske luke.

Uostalom, Općinsko poglavarstvo Općine Tar-Vabriga-Tore-Abrega više je puta raspravljalo o ribarskoj luci u Santa Marini i Tarskoj uvali i prijenosu koncesije s Usluga Poreč d.o.o. na Ribarsku zadrugu „Istra“ Poreč, i složilo se s prijenosom koncesije. Da bi se javnost potpuno informirala, treba reći da je Općinsko poglavarstvo na sjednici od 03.04.2008.g. svojim zaključkom potvrdilo suglasnost općinskog načelnika od 22.11.2007.g na prijenos koncesije nad ribarskim lučicama „Santa Marina“ i „Tarska vala“.

Između ostalog, Ribarska zadruga se pismeno očitovala Općinskom poglavarstvu da je spremna da se navedena koncesija, ako to bude interes Općine Tar-Vabriga, i ako se time zadovoljavaju potrebe lokalnih profesinalnih ribara, prenese na komunalno poduzeće u vlasništvu Općine.