Pravi lovci ne šporkivaju šumu, previše je vole

Neradna nedjelja poziva na dulji ostanak u krevetu, no lovci već ranom zorom zauzimaju položaje u šumi. Putevi su blatni, ledeni zrak grize za obraze, kiša ne prestaje, ali adrenalin koji ih drži jači je od svega. Nekad je lov bio zabranjen većini stanovništva, no danas je, uz obavezan psihotest i kontrolirano davanje dozvole za oružje, dostupan svima. Istražili smo kako i zašto.

Istra već godinama ima između tri i pol i četiri tisuće registriranih lovaca. Najbrojniji među njima, oko 250 muškaraca i jedna žena, pripadaju lovačkom društvu “Zec” iz Poreča. Ove su godine proslavili 112. obljetnicu rada, a predsjednik Ivica Milotić i tajnik Sandi Momić prihvatili su novi mandat na četiri godine.

“Nema većeg gušta negoli biti u šumi u lovu. To je interakcija između lovca i najboljeg čovjekovog prijatelja na obostrano zadovoljstvo”, kaže Milotić koji drži dvadeset lovačkih pasa. Najvažniji mu je kontakt s prirodom i psima te uzgoj divljači, a slično razmišlja i Momić. On najviše “preferira lov na predatore kao što su lisice i čagljevi te šljuke, ptice selice koje u našim krajevima obitavaju od jedanaestog do prvog mjeseca. Nikad ne znaš hoćeš li ih pronaći”. Kao i većina članova, kroz lov otpuštaju stres i pune baterije za svakodnevni život.

“Zec” pokriva lovišta veća od 12 tisuća hektara. U njihovoj su nadležnosti Poreč, Valkarin, Baderna, Nova Vas i Tar: tek lovci na Ćićariji raspolažu većim teritorijem u Istri. Kako dvjestotinjak aktivnih lovaca odlazi na svoje pozicije, tako lovnicima pristižu poruke. Svaki se član mora oglasiti prije lova, a nakon odstrijela, prijaviti svaku lovinu i ispucani metak.

Iako svi poštuju sezonu lova i najaktivniji su zimi, svako društvo za sebe određuje zajedničke hajke i dane lova. U slučaju većih događanja u prirodi, ne odlaze u šumu. „Surađujemo s udrugama građana koje također koriste šumu za svoje aktivnosti“, kaže Milotić. U sezoni je nedjeljom od 8 do 4 popodne dozvoljen lov na fazane, zečeve i drugu sitnu divljač dok je šljuke moguće loviti četvrtkom i subotom. Lov na krupnu divljač predviđen je petkom, subotom i nedjeljom. I to samo na čeki, u ranu zoru do dva sata nakon izlaska sunca te dva sata prije i nakon zalaska sunca.

“Protekle godine, odstrijelili smo stotinu divljih svinja i 170 srneće divljači. Što bi bilo kad ne bi bilo lovaca... Sretni smo što ni ne znamo kolike su poljoprivredne štete od divljači u drugim krajevima. Tu su i velike štete od naleta na vozila, stotinjak u godini dana”, kaže Milotić. Navodi da divlje svinje na porečkim predjelima nekad nije ni bilo, no brza i agilna, miješana s domaćom pasminom svinje, lako se rasprostranila u posljednjih 30 godina. Hrvatski lovački Savez nalaže svim hrvatskim lovcima da je svedu na biološki minimum zbog pojave afričke svinjske kuge diljem Europe.

Hvatanje trofeja i lovina samo je djelić njihovih obaveza. Tome su svjedočili čitatelji Parentiuma tijekom ovoljetne suše kada su lovci dovozili velike količine vode na 300 praznih pojilišta . “Svaki lovac mlađi od 75 godina mora brinuti o razini vode za divljač. Treba i puniti solišta, zasijati barem tisuću metara žitarica za prehranu divljači te imamo obvezu čistiti i prema potrebi malčirati šumske protupožarne puteve. To su šetnice koje koriste svi, hodači, biciklisti, gljivari, šparogari, turisti”, kaže Milotić. Tako su prije nekoliko mjeseci uređivali područje Vidorna i Šaraj kod Baderne, Maferam između Vežnaveri i Pršurići kod Višnjana te Sanpier između Nove Vasi i Kukci.

Kako su često u šumi, prvi vide svu raskoš ljudskog nemara prema prirodi. Pojedinci koriste protupožarne puteve da bi se besplatno riješili vlastitog smeća, namještaja, građevinskog otpada. Lovačko društvo „Zec“ želi tome stati na kraj. “Organizirat ćemo ekološke akcije čišćenja prirode u suradnji s Uslugom Poreč. Pozivamo i naše građane da nam se pridruže”, kaže Momić koji vijesti objavljuje na Facebook stranici LD „Zec“ .

„Lovac ne šporkiva šumu, previše je voli“, ističu Momić, Milotić i svi drugi lovci s kojima smo razgovarali, no javnost ne vidi njihov rad u tišini. Milotić zato ističe kako im je velika želja školskoj djeci prezentirati rad sa sokolima i psima. Dodaje da na našem području živi Hari Herak, nagrađivani majstor kinologije u svijetu koji u lovu koristi ptice grabežljivice što bi djeci sigurno bilo zanimljivo.

Obzirom da je obim posla u lovstvu daleko veći od samog čina odstrijela, pitali smo se moraju li baš svi novi članovi pucati i koristiti oružje. Kako kaže Milotić, meso divljači ionako se bratski podijeli među svim članovima koji su bili u lovu. Među lovcima se mišljenja razlikuju, no čini se da mlađu populaciju sve više privlači samo streljaštvo. Porečki lovci već 23 godine zauzimaju prva mjesta na županijskim natjecanjima lovačkih društava s Enijem Jugovcem i Paolom Labinjanom kao najboljim strijelcima. 

Statistike Hrvatskog lovačkog saveza pokazuju da je interes za lov u blagom porastu. Najveći broj lovaca u Hrvatskoj ikad registriran je prije Domovinskog rata kad su društva brojila više od sto tisuća članova. Njihov broj se prepolovio u poslijeratnom razdoblju, ali je protekle godine iznosio 64.245. No, s brojem lovaca rastu i njihove godine.

“Prosječna starost lovca kod nas veća je od 55 godina i zato pozivamo mlade da nam se priključe. Sve zainteresirane do 25 godina starosti oslobađamo plaćanja upisnine koja inače iznosi 350 eura”, kaže Milotić. Dodajmo da je cijena lovačkog ispita pala na 70 eura. Prema riječima iskusnih lovaca, takva cijena ispita neće potrajati stoga se ovo čini kao jedinstvena prilika za ulazak u lovački svijet. 

Da lov nije ekskluzivno muški sport svjedoči Natali Banko, prošlogodišnja državna prvakinja u trapu, sudionica Svjetskog prvenstva održanog u Osijeku i Svjetskog kupa na Cipru. -Znam da je većini prva asocijacija na lov ubijanje i mučenje životinja, međutim, samo oni koji se bave lovom i poštuju ga, shvaćaju koliko je ovo složena tema, kaže Natali u intervjuu kojeg ćemo uskoro objaviti.