Povratak retorike ranih devedesetih (Šćika na šćiku by Davor Šišović)

Istra
22.12.2008 00:00
D. Požarić
Piše Davor ŠIŠOVIĆ
Ranih devedesetih u velikoj dvorani pazinskog Spomen doma održan je veliki skup jedne od tada aktualnih udruga dragovoljaca Domovinskog rata. Na početku tog skupa nastupio je jedan poznati hrvatski pjevač. Sjećam se kao da je bilo jučer: istrčao je na pozornicu, odjeven od glave do pete u crno, te bez najave i pozdrava zapjevao: »Evo zore, evo dana, evo Jure i Bobana«. Uslijedile su oduševljene ovacije dupkom ispunjene dvorane. Ne, taj pjevač nije bio Thompson, ali je taj isti pjevač koji je pred petnaestak godina u Pazinu pjevao ustašku pjesmu, prije nekoliko tjedana nastupio u pazinskom Boćarskom domu. Bio je to običan estradni koncert, bez ikakvog, a kamoli visokog sigurnosnog rizika. Nitko tom pjevaču nije spočitnuo to davno pjevanje. Ili ljudi koji danas dolaze na koncerte tog pjevača nisu zlopamtila ili mu to tada nitko uopće nije ni uzeo za zlo.
A tada, ranih devedesetih, ustaške su pjesme pjevali i ispruženom desnom rukom pozdravljali se mnogi, ne samo mnogi pjevači i političari, nego i ljudi koje dan-danas srećemo na ulicama i trgovima Pazina, Poreča, Pule. Naši sugrađani. Zreli ljudi, ne zaluđeni klinci.
Netko će reći: »Bilo je takvo vrijeme«. I Thompson je kazao da je tih godina pjevao ustaške pjesme, »jer je bilo takvo vrijeme«. No, njemu se to uzelo za zlo. Znači li to da Thompsonu svoju pažnju posvećuje puno više zlopamtila nego nekim drugim pjevačima?
Ovo pišem nakon što je već prošao prvi Thompsonov koncert u pazinskom Boćarskom domu, a drugi i treći trebaju uslijediti. Prvi koncert izgleda da nije ispunio očekivanja sumnjičavaca i protivnika dolaska ovoga pjevača u Pazin, i u Istru uopće. Doduše, na internetskim portalima se komentatori svađaju je li publika na koncertu, ili pred sam početak koncerta, vikala i »Ubij Kajina« ili samo »Kajine, pederu«, no policija prema iste noći objavljenom priopćenju nije zapazila ni prvo ni drugo. Sigurnosne mjere bile su izuzetno jake i oko same dvorane i u cijelom gradu; preventiva je s te strane bila izuzetno dobra i vidljiva, što je mnogim Pazincima bilo drago, osim što je poremetilo gušt subotnjih izlazaka onima koji za Thompsona ne mare previše. Šator s razglasom na Trgu slobode, gdje su se tijekom popodneva okupljali Thompsonovi obožavatelji, gdje se glasno puštala njegova glazba odjekujući najužim gradskim centrom, a konobarica u majici s likom Ante Gotovine posluživala piće, malo je odskakao od očekivane lokalizacije thompsonovskog ugođaja na periferijski smješten Boćarski dom, no nije zabilježeno da se itko na to potužio.
Vani je bilo zima, a unutra se par tisuća ljudi očigledno dobro zabavljalo. Protivnici Thompsona, koji su tjednima uoči koncerta davali nervozne izjave, grozili se po internetskim forumima, pokušali organizirati »antikoncert«, vodili verbalni rat s pobornicima svega što ovaj pjevač predstavlja, svi oni te hladne pazinske subotnje večeri nisu bili ni blizu. Neću reći da je to bilo na razočaranje nas novinara, naprotiv, jako je dobro da nije bilo nikakve ozbiljnije barufe oko svega toga (ako ne računamo bombu otprije nekoliko dana). I bilo bi dobro maknuti s teme Thompsona svaki suvišni i nepotrebni »simbolizam«. Zato jer, s jedne strane, ni kad se o Thompsonovim poklonicima radi, nije dobro bilo što generalizirati i svrstavati ljude u ladice i kategorije; a s druge strane, dosad isticani i prothompsonovski i kontrathompsonovski argumenti izgledaju prilično licemjerno.
Naime, oni koji su javno govorili da Thompsonovih koncerata u Pazinu ne bi trebalo biti, zapravo nisu učinili ništa da tu svoju misao provedu i u djelo, osim što su davali izjave i držali presice. Onim vijećničkim pitanjem s pazinskog Gradskog vijeća nije zatraženo da se provede inspekcijski nadzor dvorane Boćarskog doma, već se tražila informacija je li u prošlosti bilo takvih inspekcija. A poznato je da se takve inspekcije nisu spominjale u kontekstu ranijih, već godinama održavanih koncerata na istom mjestu, nego tek kad se počelo pričati o Thompsonu. Nepoželjnost ikonografije i ideologije koju donose Thompsonovi koncerti u javnim je protivljenjima definirana samo ideološki, nikad nije klasificirana kao prekršaj ili kazneno djelo za koje bi se zahtijevala intervencija sigurnosnog ili pravosudnog sustava. Drugim riječima, Thompsonovi protivnici su nastojali jedino da javnost stekne dojam kako su oni Thompsonovi protivnici, a da zapravo ništa konkretno nisu poduzimali. I nije to prvi put.
Osobno mi se ne sviđa što se u prepucavanju oko slučaja Thompson u Istru vratila retorika iz ranih devedesetih, retorika uzajamnog optuživanja u kojoj se pompozno razbacuje pojmovima domoljublja, nacionalnosti, zavičajnosti, regionalnosti, demokratičnosti, državotvornosti, u kojoj se ponovno miješaju simboli i tumačenja povijesti i prebrojavaju krvna zrnca, spočitava manjak ili suvišak bilo čega od spomenutog. I to među ljudima koji su u doba kad je takva retorika prvi put cvjetala bili djeca. Prihvaćanjem takve igre Istra je ostala poražena.
© 2003 - 2025 Parentium Media - Hosted by Plus.hr
Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja boljeg korisničkog iskustva. Izjava o privatnosti