Posljednje predstavljanje knjige na Sa(n)jam knjige u Istri

Izvrsno, zabavno, atmosferično - posljednje predstavljanje knjige moglo je biti takvo jer je njen autor, dr. sc. Noel Šuran autentičan: uronjen u istarsku tradiciju a potpuno svjestan svih elemenata suvremenosti, šarmantan kad govori kao i kad pjeva ili svira koji od tradicijskih instrumenata. "Naš kanat (ni)je lip", knjiga koja je netom izašla iz tiska a temelji se na njegovu doktoratu ona je vrsta štiva kakvo istarska tradicijska glazba treba kako bismo je razumjeli, sačuvali, pjevali i svirali.

- Kad sam bila mala nije mi domaći kanat bio lip. Poslije sam uz nonu morala na radiju slušati a uz Noela vam je bolje da vam je lip, jer on ne ferma. Uvijek sa sobom ima neki instrument a ako ga slučajno nema on zapjeva. Ali, napisao je iznimnu knjigu. Kad je otvorite uvjerit ćete se da je libar lip. Urednički posao odradila sam s lakoćom. Doduše, s Noelom je tako, sluša dokle sluša, poslije dela kako će on a ja iz prikrajka držim stvari pod kontrolom. Ali obavio je odličan posao. Posebno ističem doprinos lektorice Mirjane Doblanović Pekica koja je ispeglala sve lokalne govore pa knjiga ne samo da je pitkija, čitljivija nego je i točna. Dizajner Rajko Ban odradio je odličan posao, vidjet ćete kako je to dobro promišljena knjiga u kojoj je dizajner poštovao svaku Noelovu notu i tradiciju Istre. Oblikovao je knjigu s toplinom i puno znanja. I da ne zaboravimo suradnika autora predgovora i prijevoda na talijanski Darija Marušića, rekla je na samom početku dr. sc. Ivona Orlić urednica knjige, ravnateljica Etnografskog muzeja Istre-Museo etnografico dell'Istria koji je izdao knjigu.

Predstavljač knjige dr. sc. Eric Ušić najavio je Noela Šurana etnologa, umjetnika i kantadura a on je pak počeo sa slikom folkloraša koji se pomno spremaju za nastup, odrade ga besprijekorno, ali jedva čekaju da na pozornicu dođe bend s nekom drugačijom muzikom.

- Pitao sam našu muzejsku čistačicu kako joj se čini knjiga a ona mi je bez ustezanja rekla da joj kanat nije lip, da joj stvara nemir. Meni je lip i to je to. U knjizi sam pokušao to sistematizirati, staviti u kašetine a upotrijebio sam izvrnuti postupak koji sam započeo doktoratom, dakle od kantadura i sopca do istraživača. Totalno uvrnut i spaljen, ali kroz moje iskustvo i glasove oko mene, pogotovo Darija Marušića, rekao je Šuran.

Svako poglavlje u knjizi počinje citatom, izjavom kazivača/ice koje autor potkrepljuje materijalima s terena i sistematizira. Dr. Šuran tvrdi da se kao i svi drugi elementi tradicije i tradicijska glazba mijenja, prilagođuje vremenu. „Živo ni ako ti vajka isto kantaš!“, smatra autor.

Pa vadi mih i svira na svoj način, potom najavljuje moćnu gomilicu učenika Glazbene škole Ivana Matetića Ronjgova u Puli koji pohađaju fakultativnu nastavu tradicijskog pjevanja a ljudi u publici vade mobitele, snimaju nastup, ne žale dlanove plješćući djeci koja samouvjereno pjevaju. I dr. Šuran pjeva s njima i očito je u svom elementu. Zasvirao je u pauzi i na sopelicu, ponovno pozvao male pjevače, podijelio priču o roženicama kao instrumentu samo za svadbe, koji je potom je simbolizirao slavensku kulturu a danas je instrument za pogrebe. A ni trupanje nogom nije bez vraga jer predstavlja nepostojeći bubanj.

Dr. sc. Noel Šuran zaključio je pozivom:

- Ubrnimo pilu naopako, kantajmo za se, pa ku je nami lipo će forši se i drugima pježati.

A kad slušate i gledate Noela, ne možete nego reći kako je kanat lip!

Urednica knjige najavila je i film koji dovršavaju Rajko Ban, Noel Šuran i Dario Marušić a premijera će biti u EMI-ju na Noć muzeja.