Porečko prenemaganje u umjetnosti i kiču

Malo je čudno da naš vrhovnik za modernu i suvremenu umjetnost i znalac kalendarskog marketinga Ivan Jakovčić nije još javnu »barbie-kritiku« uputio ovogodišnjem službenom kalendaru Grada Poreča. Možda zato jer taj besprizorni primjer kičerice potpisuju njegovi partijski drugovi, a ne tamo neki »lijevi«.

No, i bez Jakovčićevog barbikiranja, porečki gradski kalendar zaslužuje biti istaknut. Izrezan u obliku gradskoga grba (ćo, koliko samo košta namještanje noža za to delo), s motivima od kojih barem polovica ne bi našla mjesto ni u amaterskoj info-rubrici Glasa Istre, može ući u antologiju kalendarskog šunda.

I kad bi već čovjek pomislio da su Porečani teški kičeri, s druge strane zaskoči ga bijeljenje cijelog interijera gradskog kazališta u crno ili pak postavljanje velike apstraktne skulpture na središnjem gradskom trgu. Tamo gdje bi trebalo očekivati i malo oku običnoga građanina ugodnog kiča – od ocrtavanja bogatih štukatura u kazalištu do fontane koja prska a ne glumi lokvicu, nema ni »k«. Hoj ti to kapiti.

Ipak, i u tom novokomponiranom kičersko-umjetničkom »ludilu« ima sistema. U Poreču je u oba smjera, a oba su dakako obilno plaćena javnim novcem, zajedničko - prenemaganje.

G. PRODAN