#Poreč
#Institut za poljoprivredu i turizam Poreč
#maslinarstvo
#kompostiranje
#poljoprivreda
#znanost
Porečki znanstvenici traže održivo rješenje za ostatke iz uljara
Izvor:
Institut za poljoprivredu i turizam Poreč
U istraživačkim bioreaktorima Instituta za poljoprivredu i turizam u Poreču počeo je novi pokus s kominom maslina i slamom. Znanstvenici žele utvrditi kako ostatak koji nastaje nakon prerade maslina mogu pretvoriti u stabilan i koristan kompost.
Tijekom sljedećih mjeseci pratit će temperaturu, količinu kisika, vlažnost, razgradnju organske tvari te ostatke ulja i fenolnih spojeva. Posebno će istraživati kako različite količine zraka koje upuhuju u bioreaktore utječu na cijeli proces.
Projekt vodi dr. sc. Marko Černe, viši znanstveni suradnik na Zavodu za poljoprivredu i prehranu Instituta. U istraživanje je uključen i mladi istraživač Abdelaali Olcaid iz Maroka, koji će pratiti proces, uzimati uzorke i provoditi kemijske analize. Rezultate će koristiti i u svojoj doktorskoj disertaciji.
- Ovih dana postavljamo pokuse s kompostiranjem komine maslina. Glavni je cilj ispitati utjecaj upuhivanja različitih količina zraka na proces kompostiranja. To je tehnološki aspekt koji još nije dovoljno istražen, osobito kada govorimo o komini, a dobiveni bi rezultati mogli imati primjenu i u većim, industrijskim sustavima kompostiranja, rekao je Černe.
Zašto se komina miješa sa slamom?
Komina nastaje nakon što se iz maslina izdvoji ulje. Iako je riječ o organskom materijalu, nije ju jednostavno obraditi. Sadrži puno vlage, ostatke ulja i fenolne spojeve, a gusta je i slabo propušta zrak. Zbog toga se teško i sporo razgrađuje.
Prije punjenja bioreaktora kominu zato miješaju sa slamom. Slama čini smjesu rahlijom i ostavlja dovoljno prostora da zrak može prolaziti kroz cijelu masu.
Prema ranijim istraživanjima Instituta, najboljim se pokazao udio od oko 30 posto slame.
- Komina sama po sebi ima velik udio vlage i visoku gustoću. Kada bismo je stavili u bioreaktor bez dodatka poroznog materijala, zrak ne bi mogao ravnomjerno prolaziti kroz masu, objasnio je Černe.
Kisik je važan jer organsku tvar razgrađuju mikroorganizmi kojima je za rad potreban zrak. Kada je masa previše zbijena, proces se usporava, a mogu se pojaviti i neugodni mirisi.
Prve promjene očekuju nakon nekoliko dana
Nakon punjenja bioreaktora promjene neće biti odmah vidljive. Mikroorganizmima treba nekoliko dana da se pokrenu i počnu jače razgrađivati materijal.
Znanstvenici očekuju da bi se nakon otprilike tjedan dana temperatura u sredini smjese trebala podignuti na oko 45 Celzijevih stupnjeva. To bi bio znak da je proces krenuo.
Senzori u bioreaktorima stalno će pratiti temperaturne promjene, a rezultate će povezivati s količinom upuhivanog zraka i kemijskim analizama.
Posebno će pratiti smanjuju li se fenolni spojevi i ostaci ulja. Te tvari u svježoj komini mogu loše utjecati na klijanje sjemena i razvoj biljaka, pa je cilj dobiti materijal koji više neće imati takav učinak.
Za potpuno zreo kompost smjesa bi u bioreaktoru trebala ostati najmanje pet mjeseci. Ovaj će pokus trajati oko dva mjeseca jer istraživače u prvoj fazi najviše zanima kako smjesa reagira na različite količine zraka.
U sljedećem pokusu dodat će i kokošji gnoj
Nakon završetka prvog pokusa postupak će ponoviti, ali će komini i slami dodati i kokošji gnoj. Tako će moći usporediti ubrzava li dodatni izvor dušika razgradnju i kako utječe na završni sastav komposta.
Ranija istraživanja Instituta pokazala su da gnoj može znatno poboljšati proces. Komina i slama sadrže mnogo ugljika, dok mikroorganizmima za učinkovit rad treba bolji odnos ugljika i dušika.
- Kada dodamo izvor dušika, razgradnja je intenzivnija, a dobiveni kompost bogatiji. Za primjenu u poljoprivredi želimo dobiti stabilniji i uravnoteženiji materijal, istaknuo je Černe.
Moguće rješenje za istarske uljare
Istra je jedna od najrazvijenijih maslinarskih regija u Hrvatskoj, pa se u kratkom razdoblju berbe i prerade stvaraju velike količine komine. Uljare i maslinari zato traže rješenje koje će biti praktično, prihvatljivo za okoliš i financijski izvedivo.
Jedna od mogućnosti je bioreaktorsko kompostiranje. Kominu bi mogli prikupljati iz više uljara, miješati je sa slamom ili drugim prikladnim materijalom te je u kontroliranim uvjetima pretvarati u kompost koji bi se ponovno koristio u poljoprivredi.
Istraživanje nema samo znanstveni značaj. Rezultati bi mogli poslužiti i pri projektiranju većih postrojenja, jer je za takav sustav potrebno znati kakav sastav smjese daje najbolje rezultate, koliko zraka treba upuhivati, koliko proces traje i kakav se kompost na kraju dobiva.
Ako pokus potvrdi očekivanja, gusti ostatak koji izlazi iz uljare mogao bi se pretvoriti u korisnu sirovinu za istarska polja i nasade. Time bi se hranjive tvari iz maslina ponovno vratile u tlo, a uljare bi dobile održiviji način obrade komine.
Fotogalerija
