Porečka politička zbilja: oporba pobijedila samu sebe

Uoči nedavnih izbora na lokalnom smo radiju imali prilike popratiti sučeljavanje kandidata za gradonačelnika. Dok su neki među nama očekivali sučeljavanje programa i prijedloga kako da si budućnost učinimo boljom, ponudili su nam "četiri na jednoga" konfrontaciju na osobnom nivou. Iako su svi redom uoči kampanje izjavljivali da će ona biti pozitivna, nisu propustili priliku pokušati obračunati sa "dežurnim krivcem", IDS-ovim kandidatom Lorisom Peršurićem . Vjerujem da time nisu dobili ni jedan glas više, ali su, lako moguće, neartikuliranjem vlastitih novih ideja od sebe otjerali i neke koji su ranije glasali za njih. Tako je oporba pokopala svoj tijekom 4 godine ionako loše izgrađivani rejting, sve na radost IDS-a i na žalost demokracije u Poreču. Ovu pobjedu na izborima, mnogi će se sa time složiti, nije ostvario razjedinjeni IDS u kojem vedri i oblači "sedam sekretara SKOJ-a", već Loris Peršurić, dogradonačelnik koji je četiri godine marljivo radio da bi mu rezultati u kampanji postali glavni i sasvim dovoljni adut, sa kojim se dobro suprotstavio oporbenom vikanju "drž'te lopova".

Nakon više od dva desetljeća neprekidne vladavine jedne stranke, rezultati lokalnih izbora 2013. godine pružili su nadu da će se nešto promijeniti, da IDS sa samo jednim glasom viška u Vijeću više neće moći suvereno vladati gradom, bez da išta pita oporbu. Podsjetimo, osim dva nezavisna vijećnika ( Snježana Mekota i Daniel Šaškin ), oporba je imala i jednog HDZ-ovog ( Dražen Prgić ) te čak pet članova tada formirane Nezavisne liste Rodoljuba Kosića (osim nositelja, tu su bili Stevo Žufić , Vladimir Sladonja , Dolores Ghersinich i Maurizio Zennaro ).

-Osam od sedamnaest, veselili smo se tada mi koji ne navijamo za IDS, makar smo svi skupa bili svjesni činjenice da je oporbena "nova snaga" bila na klimavim nogama. Neki su od njenih eksponenata, naime, imali višedesetljetni staž u politici i obnašali funkcije gradonačelnika, direktora komunalnog poduzeća, pa čak i župana.

Pred sam završetak izbora 2013. godine, dok su Kosićevi još koliko-toliko vjerovali u mogućnost vlastite pobjede, neki su njihovi ljudi šetali hodnicima gradske palače i unaprijed "dijelili otkaze" IDS-ovu kadru. Prepuni poleta i nadanja, bili smo im spremni zaboraviti ekstremno prljavu kampanju jer je samo jedan glas u Vijeću nedostajao da se u Poreču dogodi dugo sanjani san od čijeg bi se ostvarenja svi, vjerovali smo tada, okoristili, uključujući i sam IDS kojem je bilo nužno potrebno dobro namakanje, pranje i centrifugiranje.

No, oporba se vrlo brzo potrudila ubiti entuzijazam svojih birača, i ne samo njih. Najprije su se neki strašno uvrijedili jer je mjesto potpredsjednice Vijeća ponuđeno nezavisnoj Snježani Mekoti (osvojila 2 mjesta u Vijeću), a ne nekome iz najvećeg oporbenog bloka od čak pet vijećnika. Krenule su potom prema Mekoti optužbe da se prodala IDS-u, što neki i dan danas tvrde, iako vjerojatno u to ni sami ne vjeruju. Zanimljivo, jednome od vijećnika koji su prije četiri godine najglasnije negodovali zbog Mekotinog izbora za potpredsjednicu, danas, koliko čujem, ne bi smetalo da baš on bude izabran, iako je njegova lista osvojila samo jedan mandat.

Bez obzira na to što je na sjednicama Vijeća znalo biti i slučajeva da dva člana iste nezavisne liste drugačije glasaju za istu stvar, umjesto napretka demokracije uslijedile su četiri dosadne godine u kojima se uglavnom rutinski glasalo za i protiv odluka IDS-ovog predsjedništva preslikanog na Vijeće. Bilo je, dakako, i pravih cirkuskih predstava, ali vrlo malo dobrih i konstruktivnih rasprava.

Dio oporbe stalno je ponavljao svoje zahtjeve za istim tematskim sjednicama, a vladajući bi njihove sugestije odbili ili "prihvatili" uz ekspresno guranje pod tepih već drugi dan nakon sjednice. Iako gradski propisi to ne dozvoljavaju, pokušalo se u populističkoj maniri Milana Bandića u vijećnicu dovesti građane i "dati im da govore", a zabilježen je i fizički nasrtaj jednog vijećnika na drugoga, koji svoj epilog i dan danas čeka na Prekršajnom sudu u Umagu.

Sa kolegicama i kolegama novinarima ispratio sam gotovo sve sjednice Gradskog vijeća. Jedna od tužnih konstatacija koja mi se sa ove vremenske distance nameće jest da je dobar dio vijećnika iz materijala izdvajao samo ono za što je bio osobno zainteresiran. Iako je donekle prihvatljivo opravdanje u kratkim rokovima od dostave materijala do sjednice, dio vijećnika se UOPĆE nije pripremao za diskusije, a mnogi, čini mi se, UOPĆE NE RAZUMIJU ono što u materijalima piše. Takve su često bile i diskusije: glupe i isprazne. Ne sve, naravno, čast izuzecima koji i nisu toliko rijetki, ali mnoge su bile baš takve: glupe i isprazne. I osobne. Jer, neki jednostavno ne mogu odoljeti slušanju vlastitoga glasa.

Primjer neupućenosti nekih vijećnika u materiju svakako je i nerazumijevanje načina na koji gradski proračun funkcionira. Ne znam je li igdje osim u Poreču ili Sjevernoj Koreji danas (odnosno u Jugoslaviji ili Sovjetskom Savezu nekad), zabilježeno da vijećnici pročelniku Odjela za proračun i financije nakon drugog čitanja proračuna ne upute NITI JEDNU JEDINU PRIMJEDBU! Nema dvojbe oko toga da Poreč ima izvrsnu pročelnicu, ali dajmo! IDS-ovci kao papige ponavljaju "proračun je transparentan" dok oporba sa druge strane tvrdi suprotno. A od amandmana ni A!
I onda oporba taj isti proračun krene rušiti nekoliko mjeseci uoči izbora (?!) uz realnu opasnost zaustavljanja financijskih procesa i realizacije svih projekata. I to u situaciji kad država nema funkcionalnu Vladu i nemoguće je za projekte iz EU fondova izvući makar i kunu!

Ni IDS-ovci u Vijeću nisu bili puno bolji od oporbe. Neki su nam na "aktualcima" oduzimali vrijeme glupim pitanjima ("Meni su roditelji rekli da su jako zadovoljni izgradnjom polivalentnog igrališta jer gnj gnj gnj truć truć truć kva kva kva..."), dok je dio oporbenih vijećnika govornicu koristili gotovo isključivo za osobne napade na političkog protivnika.

Tako smo otprilike milijun i osamsto tisuća puta čuli informaciju da nam je (bivši) gradonačelnik pravomoćno osuđen zbog gospodarskog kriminala. I shvatljivo je kad to izgovori Dražen Prgić iz HDZ-a, zadužen za iskapanje afera vladajućih. No, kad to neprestano slušate od članova nezavisne liste čiji je nositelj osoba jednako pravomoćno osuđena za isto (ne)djelo, onda je to već teatar apsurda!

Ili, slušamo oporbenog vijećnika kako lamentira o zločestom Valamaru koji je, zamislite, kod hotela Pical postavio rampu, pa naši građani zbog toga ne mogu do plaže. A baš je tvrtka tog istog vijećnika od Valamara uzela novac za posao projektiranja tih istih rampi!

Iako smo se ponekad u vijećnici doista osjećali kao u onom filmu "Ima li pilota u avionu?", i dalje želim živjeti u uvjerenju da je ona radno mjesto i da vijećnici nisu birani da bi ratovali protiv neprijatelja, nego da donose odluke dobre za građane i spriječe donošenje onih koje bi zajednici mogle štetiti. Vijećnica je mjesto na kojem treba rješavati važne i krupne probleme, donositi strategije, a ne praviti cirkus, dokazivati tko može biti bezobrazniji, čije su glasnice jače i tko će biti uporniji u ponavljanju floskula.

Ako na netom završenim izborima nismo odabrali promjene u radu Vijeća, sav je ovaj predizborni cirkus bio nepotrebno bacanje vremena i novaca, baš kao i mnogo puta do sada. No, nitko me ne može uvjeriti da ne može bolje, jer jednostavno nije moguće da u Poreču ne postoji dvadesetak vrijednih i pametnih žena i muškaraca koje su vijećnički posao u stanju odraditi kvalitetno.

Budući da liste i stranke često ne kandidiraju takve, nego radije biraju potkapacitirane istomišljenike, dizače ruku i klimače glavama, ne treba nas čuditi da dobar dio stvari u gradu ne funkcionira i da građane politika ne zanima.

Svi kandidati za gradonačelnika u kampanji rekli su nam što ne valja, kao da mi to i sami ne znamo. No, rješenja nije bilo nigdje, osim deklarativnih, općih teorija kakve slušamo svake četiri godine.

Tako smo tijekom sučeljavanja mogli čuti podatak da Poreč više nije perjanica turizma. Jer nam o tome, kao, svima ovisi život, pa su (i) za to optužili Peršurića. Dok smo na sve strane još jednom slušali o uvođenju direktne demokracije, jedan je kandidat za gradonačelnika mrtav-hladan izvalio kako manifestacije ne valjaju "jer su komercijalne"!?

Ne, nego ćemo ih plaćati iz proračuna? Ma, genijalno! Sve ćemo plaćati iz proračuna! I škole. I vrtiće. I knjige. I prijevoz. I pelene. Jer, ne daj Bože da ekipa u starogradskoj jezgri i oko nje od manifestacija nešto zaradi.

Umjesto rada na Vijeću i između sjednica, ponuđene su nam, pazite sad, mobilne aplikacije!

"Skinite aplikaciju e-Poreč na svoj Ajfon ili Android, kliknite i riješite sve naše probleme: aplikacija će organizirati manifestacije, čistiti fonju u Peškeri, brati eure na platanama ispred Bipe i po grmlju na Naftaplinu, šetati pse i srediti da komunalna lučica bude besplatna! Sve što ti padne napamet!"

Loris Peršurić je, moram mu to priznati, izbore dobio potpuno zasluženo. Vodio je afirmativnu kampanju i na napade odgovarao nabrajanjem onoga što je postigao u proteklom mandatu. Nije, naravno, ništa postigao sam, ali je kao revni operativac bio dio ekipe koja je stvari de facto odradila.

Konačno, vladajući su imali i sreće jer se početak gradnje dviju škola i sportskih dvorana nakon "očekivanja Godota" poklopio sa kampanjom za lokalne izbore, čime su oporbi začepili usta kad su neostvarena predizborna obećanja u pitanju.

I period proljeće-ljeto uvijek je dobar za vladajuće, jer se u to vrijeme dovršavaju projekti, pa je (tada) dogradonačelnik Loris Peršurić doslovce trčao od gradilišta do gradilišta i otvarao nove objekte.

Zalomila nam se tako i priča o Peršurićevom druženju sa predstavnicima Ceha ribara lokalne obrtničke komore koju sam odbio objaviti na portalu, jer bih time bio prekršio zakon.

Na to je dogradonačelnikovo "iskakanje iz paštete" osim Centra za građanske inicijative reagirala i lista "Zajedno možemo više", što je svakako bio jedan od većih bisera u kampanji . " Reakcija " je, naime, u vidu sponzoriranog članka "šarene liste" bila objavljena na portalu koji je, koliko znam, JEDINI objavio sporno Peršurićevo ukazanje ribarima. 

Ako pažljivije pročitate spomenuti sponzorirani pamflet, vidjet ćete u njemu optužbe protiv "medija koje kontrolira IDS". Budući nazivi tih medija nisu navedeni, ne znamo koji su to od njih "velikim slovima objavljivali informacije o aktivnostima dogradonačelnika Peršurića". Za lokalni Radio Centar ne znam, možda je Burgi i izumio način pisanja velikih slova glasom po zraku, ali pouzdano znam da moj portal to objavio nije. Doista, netko se u toj priči dobrano pogubio.

Uglavnom, IDS je pozitivnom kampanjom motivirao veći broj svojih birača da izađu na birališta. Stranačke afere koje su završile u medijima nisu pokolebale vodstvo stranke u tome da prizna pogreške i tako umanji potencijalnu štetu.

Slično je, i na tome mu možemo samo čestitati, napravilo vodstvo HDZ-a u slučaju nagle zamjene kandidatkinje za gradonačelnicu Ljiljane Sinanović Draženom Prgićem. Ipak, prekasno, jer su HDZ-ovi rezultati na županijskom nivou duplo bolji nego na gradskom, što je jasno pokazalo da su si Prgić i ekipa sami pucali u koljena.

Nezavisna lista Snježane Mekote ovoga puta nije prošla izborni prag, ali su ga uz HSU i HDZ zato prošla dva nova aktera čije ćemo istupe sa zanimanjem pratiti. To su Živi zid i nezavisna lista Mirzeta Hasanagića .

Na kraju nam ostaje nekadašnja Nezavisna lista Rodoljuba Kosića koja je izgubila jednu stolicu u Vijeću, dok je utrku za gradonačelnika očekivano izgubila u prvome krugu.

Nakon silnih promjena dresova, raspala se na dva dijela: jedan je njezin dio sada nezavisni vijećnik Maurizio Zennaro sa liste "Zajedno-insieme", a druga je lista " Zajedno možemo više " sa  Dolores Ghersinich kao kandidatkinjom za gradonačelnicu, koju čine (ili su činili) SDP, HSS, HSLS, HNS te nezavisni Stevo Žufić .

Njihov je put išao otprilike ovako: nakon osvajanja povijesnih pet mjesta u Vijeću prije četiri godine, neki su se (ne svi) prebacili u stranku Istarski demokrati , pa smo na njihovim presicama posljedično gledali neumornog Damira Kajina i slušali njegove kajinizme tipa "četiri kariga iz Karigadora". Potom su izašli iz te stranke, da bi neki (opet ne svi) ušli u porečki SDP i izazvali tamo veliko nezadovoljstvo članstva, dok je ostatak liste (Zennaro, Ghersinich, Žufić) pred lokalne izbore formirao inicijativu građana Zajedno-Insieme .

Zanimljivo, već se na drugom javnom skupu te inicijative od nabrojanih pojavio samo Zennaro, a tako je i ostalo do lokalnih izbora.

Žufić i Ghersinich su se, opet kao nezavisni, priklonili Kosiću i Sladonji (SDP), a svi su se zajedno onda ujedinili sa HSS-om, HSLS-om i HNS-om, porečkim strankama za koje uglavnom godinama nitko nije čuo, niti otprilike znamo koliko imaju članova. No, kako je i porečki SDP već dugo godina politički mrtvac, ostatak koalicije se savršeno uklapa u tu priču.

I, kako naša draga predsjednica Kolinda voli reći, tu ću stati, jer sve ovo zvuči kao meksička sapunica.

Porečki IDS ima ozbiljan problem jer je podijeljen u dvije frakcije i nema svog predstavnika u vrhu stranke, čime mu je utjecaj drastično smanjen u odnosu na vremena kad je tamo bio  Edo Kos . Iako je na ovim izborima ostvaren za IDS povijesni rezultat, za to uz bivšega Edija Štifanića najviše zasluga ima novi gradonačelnik koji će, ako se okruži pogrešnim osobama, imati velikih problema sa nekima kojima su ambicije daleko veće od kompetencija, poput nekih iz "Fantastične četvorke". Posljedično, trpjet će Grad, a to nije dobro.

Prvi izazov za novog gradonačelnika ne moramo pogađati, jer je nakon svakih dobivenih izbora svaki od njih stavljen pred jednaku kušnju: ugasiti ambicije i apetite "zaslužnih" koji se već neko vrijeme noktima i zubima bore za pozicije i radna mjesta.

Puno je problema pred novim gradonačelnikom. Želim mu svu sreću, jer će mu biti potrebna.

A nakon izbora i kampanje zasićene nezajažljivim interesima pojedinaca, egotripom i bezidejnošću nekompetentnih, ostaje da vidimo hoće li u ovome mandatu svi vijećnici raditi svoj posao, onaj za kojeg su izabrani voljom birača. Vijećnički posao je častan posao, pa je vrijeme da nam političari prestanu pričati o tome kako drugi ne valjaju, a da oni koji su desetljećima u politici prestanu nuditi "nove ideje" jer ih očigledno nemaju. Mi smo ti koji ih biramo i mi smo ti koji trebaju ocijeniti tko je dobar, a tko nije. U protivnom, imat ćemo u Vijeću još četiri godine užasa, dosade i nekulture. O čemu će moj portal i dalje, naravno, uredno izvješćivati. (dp)