Porečka "Afera 24 sata"

Teško je napisati komentar ovakvog sadržaja a da ga se ne shvati u neku ruku osobnim obračunom, no, ponekad se, kao sada, steknu svi uvjeti da to netko učini.

Mislim da su neslavna propast i silne afere koje se povezuju sa porečkom turističkom feštom doveli do toga da se netko napokon sa tom temom mora ozbiljno pozabaviti, bez obzira na rizik koje takav komentar sa sobom nosi. Uostalom, prihvativši se vođenja ovakvog medija, na sebe sam preuzeo i određeni dio odgovornosti da građanima prenesem ono što doznam, jer onaj tko se bavi novinarskim radom je, kad se radi o pristupu informacijama, u privilegiranom položaju u odnosu na građane.

U petak je tako u Maloj vijećnici Grada održana tiskovna konferencija na kojoj je najavljena ovogodišnja gradska "Fešta 24 sata". No, radilo se zapravo o tome da je radno vrijeme nas novinara utrošeno uzalud, pošto nam ni meštar porečkih manifestacija Sergio Pavat, a ni gradonačelnik Edi Štifanić nisu ponudili doslovno ništa. Zbog toga je tiskovna konferencija u našim medijima dobila zanemarivi prostor, a građani su ostali bez informacija. Nije, stoga, ni čudo što je fešta već tjednima glavna tema ćakula, te svi pričaju o namještaljkama koje su postale uobičajena pojava kad je dijeljenje javnih površina u svrhu zarade u pitanju.

Prošle je godine Sergio Pavat zaposlen kao profesionalac u Pučkom otvorenom učilištu kako bi radio na organizaciji gradskih manifestacija, a već je na najavnoj tiskovnoj konferenciji prošlogodišnje "Fešte 24 sata" ispao smiješan pokazujući nekompetentnost u osnovnim elementima organizacije, te čineći pogreške kakve ne bi načinio ni prosječni srednjoškolac sa manje godina života nego ih Pavat ima kao profesionalni glazbenik i osoba koja bi trebala živjeti od zabave. Podsjetimo, mrtav-hladan je prihvatio logotip fešte koji nije bio ništa drugo nego potpuni plagijat logotipa svjetske medijske megakorporacije 20th Century Foxa. Ono što su se novinari odmah upitali bilo je koliko bi Foxovi odvjetnici u parnici iskamčili novaca od Grada, odnosno, koliko bi godišnjih proračuna trebalo istresti zbog takvog propusta samo da se netko sjetio podignuti tužbu?

Pavat se na podsmijeh novinara šeretski nasmijao u stilu "nisan zna". I šiškaj, Roža, dalje.

I šiškao je dalje, doista: kad je upitan koliko će Grad platiti angažman "Animalsa" Pavat je opet mrtav-hladan izjavio kako se radi o poslovnoj tajni!

I opet su se novinari čudili Pavatu, jer ne postoji poslovna tajna kad se barata javnim novcem. Migoljio je, migoljio, ali je na kraju ipak morao reći da će "Animalsima" biti plaćeno nešto preko 200.000 kuna i troškovi smještaja (što je, uzgred budi rečeno, nešto manje od iznosa za kojeg će koncesionar ove godina organizirati cjelokupnu feštu, a ukupno je prošle godine za feštu utrošeno oko 800.000 kuna).

Podsjetit ću i na to da je prošle godine Pavat najavio velike promjene kad je "Fešta 24 sata" u pitanju, obećavši sasvim novu koncepciju. Razmišljalo se i o davanju fešte u koncesiju privatnom koncesionaru, koji bi na sebe preuzeo sve troškove organizacije, ali koji bi i pokupio vrhnje od zarade. Jednako tako, direktor ureda TZ Nenad Velenik javno se pobunio zbog toga što se tradicionalno rockerskom Maraforu svira glazba koja je sve osim rocka, a brojne su bile i kritike na račun programa koji je porečku urbanu feštu pretvorio u mix svega i svačega, pa i lokalnih seoskih poskočica kakve svi bez problema možemo slušati na seoskim feštama, ali ne i u turističkom središtu kakvo je Poreč i čiju urbanu dušu već godinama nastoje očuvati lokalni Deejayi, organizatori Jazz koncerata (Lapidarij), alternative (Atelier) nastupa glazbenika u Eufrazijani, folklornog festivala i drugi.

Kad sam Pavata na pressici u petak pitao kako je moguće da za svoj posao dobija plaću, a da u godinu dana nije bio u stanju organizirati jednu od najvećih gradskih manifestacija, odgovorio je kako to nije jedina manifestacija kojom se on bavi, nego ih ima ukupno 17-18, uključujući grad i prigradska naselja.

Uhvatimo li se jednostavne matematike, ispada da je Pavat na svakoj od manifestacija bio angažiran po 14 dana u godini, računajući samo radne dane, a ne i subote i nedjelje. Dodamo li tome da je većina manifestacija takva da u njihovoj organizaciji sudjeluju gotovo profesionalno uhodane ekipe volontera koje bez naknade funkcioniraju kao perpetuum mobile i ne zahtijevaju praktično nikakav angažman "sa strane"... procijenite i sami gdje smo.

Pa sve da i nije tako, nego da se Pavat u sve manifestacija baci "dušom i tijelom", kako bi i trebalo, obzirom na nemalu plaću koju kao gradski dužnosnik dobiva, postoji li doista opravdanje za šlamperaj kakvog je iskazao proteklih mjeseci?

Iako bi bilo sasvim normalno narednu feštu pripremati godinu dana, natječaj za ovogodišnju je objavljen desetak dana prije njenog početka, kad se po gradu već naveliko pričalo kako fešte vjerojatno uopće neće ni biti. A na pressici slušamo ponovno istu priču o tome da joj treba mijenjati koncepciju, da je veliki krivac za kašnjenje recesija koja je izazvala nedostatak sredstava... pa, ako već Grad nije imao namjeru trošiti novac, ako je barem jedan koncesionar mjesecima unaprijed imao gotovu koncepciju fešte razrađene ne u jednoj, nego u tri varijante, zašto se trebalo čekati posljednji čas i natječaj objaviti ne u pet do dvanaest, nego u dvanaest i petnaest?

Obzirom da ne volim paušalno ocjenjivati i donositi zaključke napamet, raspitao sam o toj problematici kod više osoba koja se bave zabavom i koje od nje žive: organizatori, promotori, deejayevi, vlasnici razglasa itd. i svi su oni rekli da je lanjskih 800.000 kuna sulud iznos ako se uzme u obzir ono što se za taj novac dobilo. Imamo među njima tridesetogodišnjake koji su u stanju u grad dovesti vrhunske svjetske deejaye čije bi angažmane većim dijelom ili u potpunosti mogli pokriti sponzori. Takav bi događaj gradsku rivu i Stari grad dupkom napunio, u kafićima i restoranima bi se tražila ne jedna, nego deset stolica više, svi bi trljali ruke a grad bi dobio reklamu kakvu mu ne može dati nikakav Davis Cup, koji je, kad ga već spominjemo, primjer vrhunski odrađene organizacije.

Usput, uz sve financijske i promocijske benefite, građani i turisti bi se ludo zabavili u vlastitom gradu, a ne da zabavu moraju tražiti u susjednom Rovinju ili Umagu.

Poreč je, što se zabave tiče, tijekom godina postao prava rupčaga. Osoba koja bi zabavu trebala organizirati doslovno nema pojma otkud početi, nego se drži prastarih stereotipa iz doba masovnog turizma i recepta "za svakog ponešto", potpuno ignorirajući činjenicu da su takva vremena prošla, da turističke tvrtke rade prvenstveno za svoj džep i da više "nisu naše", te da Grad troši basnoslovni novac za vlastito brendiranje.

A kakav nam brend nudi Sergio Pavat?

Sumnjam da to ni on sam zna, kao što ne zna odgovoriti na pitanje zašto u godinu dana nije uspio sjesti za stol sa sposobnim profesionalcima i razraditi koncepciju fešte, ponuditi širi odabir glazbenika koji će se angažirati. Zašto Grad nije odredio sadržaje koje fešta mora imati, pa izračunati što se može dobiti za proračunom osiguranih 450.000 kuna i koliko koncesionar mora dodati da bismo se porečkom feštom mogli dičiti kao organizacijom dočeka Nove godine, kad nam se cijela država klanjala do zemlje i kad je naše selo malo stalo uz bok najvećim gradovima u Hrvatskoj?

Kako dobiti dobre glazbenike koje je potrebno rezervirati mjesecima unaprijed ako se natječaj objavi deset dana prije manifestacije?

I zašto se, naposlijetku, građani koji sve to skupa plaćaju, svake godine moraju baviti aferaškim pitanjem dodjele štandova, te kome oni idu, te kakvi su uvjeti, te zašto uvijek sve ide na brzinu i "zašto se sve unaprijed zna", pa do toga zašto se iznajmljivanjem štandova djelatnicima Grada dozvoljava očiti sukob interesa?

Gradonačelnika Edija Štifanića vrlo cijenim kao osobu, ali mislim da mu ja zapošljavanje ovakvog meštra za fešte jedan od žešćih gafova u gradonačelničkoj karijeri, naročito ako se uzme u obzir koliko je otpora bilo oko tog imenovanja. Upoznat sam sa friškim vjetrovima koji pušu u gradskoj upravi, koje su pokrenuli njegova pomoćnica i pomoćnik, dogradonačelnica i dogradonačelnik, a koji se tiču velike reorganizacije, ekonomizacije troškova, poboljšanja naplate prihoda od komunalne naknade nadalje, što će svakako uvelike pridonijeti financijskoj stabilnosti grada u vrijeme recesije, a naročito kad ona prođe. I sami će građani od toga imati velike koristi, jer se, kako doznajemo, cijena života u gradu neće povećavati, dok će usluga biti puno bolja, barem nam tako najavljuju. No, porečke fešte su nešto po čemu je Poreč nekad bio nadeleko poznat u pozitivnom smislu, dok sam danas, eto, od jednog forumaša "posudio" naslov ovog komentara i cijeli taj zabavni biznis nazvao jednom velikom aferom.

Mislim da je zabava važan dio imagea grada u kakvom mi živimo. Grad je to sa velikim problemima, sa vlašću koja, kao i sve druge, čini greške u koracima, ali je to ujedno i grad sa vrlo visokim standardom kakav se mora vidjeti na svim poljima života. Veliki su dio društvenih sadržaja na sebe preuzeli sposobni volonteri, udruge i društva, koja će, nadam se, sljedećih godina biti izdašno pomagane iz gradskog proračuna kome su svojim angažmanom već do sada uštedjele ogroman novac. Vjerujem da postoji malo gradova koji se, poput našeg, mogu pohvaliti udrugama koje organiziraju slobodno vrijeme tako velikog broja mladih i najmlađih.

Razvoj Interneta, k tome, povećava broj onih koji se informiraju iz medija, što nas čini sve bolje informiranom sredinom, a što opet stvara solidnu kritičnu masu potrebnu da se glas građana čuje u interakciji sa onima koji nam kroje svakodnevni život. No, po pitanju porečke fešte je Grad potpuno zakazao, pa mijenjati treba doslovno sve. Ova će proći kako će proći, ali se iskreno nadam da ćemo program za sljedeću moći na gradskim web stranicama vidjeti već početkom sljedeće godine. Jer, drukčije se jednostavno ne može. Zabava je biznis, a ne prostor za improvizaciju, naročito kad se ona financira javnim novcem. A građani za svoj novac imaju pravo očekivati maksimalno moguće.

Dražen Požarić