Porečanu Josipu Benčiću (48) 15 godina zatvora za pokušaj ubojstva na Rabu, nije mu pomoglo pozivanje na neuračunjljivost

Izvješćuje Ico MIKULIČIĆ

[slika1]Zbog teškog pokušaja ubojstva djelatnice u Psihijatrijskoj bolnici u Rabu na kaznu od 15 godina zatvora nepravomoćno je osuđen 48-godišnji Josip Benčić (48) iz Poreča. Tako visoka kazna za pokušaj ubojstva u posljednje vrijeme u Rijeci se gotovo ne pamti, ali je teško naći i tako težak i hladnokrvan zločin.

Optuženi je u zasjedi čekao i gotovo na smrt istukao prodavačicu u bolničkoj kantini samo da bi se dokopao osam tisuća kuna i nekoliko kutija cigareta. Na suđenju se pokazalo da je bio svjestan svojih postupaka i da je sve bilo motivirano koristoljubljem. Na kraju je na raspravi Benčić tvrdio da mu je žao zbog svega što je učinio.

- Ako vam je tako žao, jeste li se na bilo koji način, barem pismom, pokušali ispričati ili pomoći jadnoj žrtvi?, pitala je sutkinja Ika Šarić.

- Nisam, promrmljao je optuženik, na što mu je sutkinja rekla da se iz svega što se čulo na suđenju zaključuje da su njegove priče samo prazne riječi i želja da pred licem pravde prođe što bolje.

Čudom preživjela

Ozlijeđena žena je pola godine bila u komi i samo je zahvaljujući čudu preživjela. Bilo ju je užasno gledati i na sudu, iako je od zločina prošlo već godinu dana, posljedice su toliko teške da bez pomoći gotovo ne može hodati, a i vrlo teško govori. Zadobila je bezbrojne teške prijelome glave, među kojima prijelom baze lubanje, prijelome zatiljne kosti, sljepočne kosti, baze čeone kosti... Glava joj je bila gotovo smrskana i izmasakrirana divljačkim udarcima.

[slika2]Zločin se dogodio u siječnju 2006. godine. Slučaj razbojstva je od početka bio pravno čist, no postavljalo se pitanje može li to uopće počiniti čovjek svjestan svojih postupaka. Kako se sve odigralo u Psihijatrijskoj ustanovi pitanja je bilo još više, no suđenje je pokazalo da je optuženi bio svjestan što čini i zato je i drastično osuđen. Tužitelji su od početka bili kategorični da je optuženi Benčić hladnokrvni počinitelj koji se pokušava sakriti iza izmišljene bolesti.

Priznao je da se skrivao u blizini kantine i tvrdio da je čuo zaključavanje ulaznih vratiju, pričekao je, a zatim je, smatrajući da je djelatnica otišla, izašao iz skrovišta. Tvrdi da je dršku sjekire imao u ruci, jer mu je trebala poslužiti za provalu u kantinu. Uvjeravao je inspektore da se prestrašio kad je pred sobom ugledao djelatnicu i da mu je »pao mrak na oči« te da ne zna što je dalje radio.

Pomno planirao zločin

- Laže, bio je svjestan što čini, hladno je planirao zločin i ne može ga spasiti izmišljena priča o psihičkoj neubrojivosti, da mu je »pao mrak na oči« i da nije upravljao svojim postupcima, tvrdili su tužitelji. Naglašavali su da ga je ubrojivim proglasio i prvi psihijatar. Svoje tvrdnje argumentirali su i činjenicama da je optuženi sve pažljivo pripremio.

Nabavio je držak sjekire kao oružje i rukavice da ne bi ostavio otiske prstiju. Prevario je medicinsku sestru da mu rukavice trebaju da bi popravio nešto u bolničkom WC-u. Tužitelji su objašnjavali da nije bilo nikakvih iznenađenja i da je sakriven u predprostoru čekao da djelatnica izađe iz kantine, a zatim ju je napao i zvjerski izudarao dok nije izgubila svijest, a potom ukrao novac i cigarete. Podsjećali su da je svjesno sakrio žrtvu, obrisao dio tragova, a potom čak i otišao na terapiju gradeći si alibi.

Pokušaj samoubojstva voltarenom i alkoholom

Prema Benčićevim iskazima tijekom suđenja, on je na Rabu hospitaliziran u dva navrata. Prvi put zbog pokušaja samoubojstva tabletama voltaren u kombinaciji s alkoholom, a drugi put nakon što si je pokušao oduzeti život rezanjem vena.

Pomno gradio alibi

Benčićevo ponašanje pobija tvrdnje optuženog da mu je »pao mrak na oči« i da veći dio vremena nije znao što se događa, tvrdili su tužitelji, smatrajući da postoje sva obilježja kaznenog djela pokušaja teškog ubojstva. Posebno su inzistirali na po njima itekako svjesnim radnjama, skrivanju ukradenog novaca i cigareta, drške sjekire i stvari koje bi ga mogle odati. Naglašavali su sračunato skidanje i pranje odjeće u kojoj je počinio zločin, odlazak u svoju bolesničku sobu, pranje i presvlačenje. Nakon što je mislio da je sagradio idealan alibi, otišao je na uobičajenu terapiju.