Porečanka Danijela Širol u 45. godini postala poduzetnica i otvorila beauty salon za pse

Napisala i snimila Kristina Flegar

Fora psić „bijesne“ frizure već neko vrijeme privlači pažnju s pročelja u Ulici Gašpara Kalčića 9, na kružnom toku nedaleko od starog Slavnika, u centru Poreča. Točnije, od početka lipnja, kad je ovdje svoj Grooming salon, odnosno Obrt za šišanje i njegu pasa Ben otvorila Porečanka Danijela Širol, ostvarujući tako svoj dugogodišnji san. Jednostavan naziv zapravo je ime Danijelinog ljubimca i već gotovo dva desetljeća ravnopravnog člana obitelji Širol, prekrasnog zlatnog retrivera. Jedno ime, jedno pravilo – ovdje se klijenti svih pasmina, veličina, potreba i prohtjeva tretiraju s jednakom pažnjom i ljubavlju kao Ben.

- Oduvijek sam jako voljela životinje, posebno pse. Ali u djetinjstvu moji roditelji nikad nisu udovoljili mojoj velikoj želji da uzmemo jednog, jer smo živjeli u stanu. Tako sam ja doma donosila mačke, pa smo imali mačke i papagaje. No, meni je i dalje nešto falilo, i čim sam sam se osamostalila, prva stvar koju sam napravila bila je nabaviti si sibirskog haskija. Od tada si nikad više nisam uskratila takvo dragocjeno društvo, otkriva nam Danijela, dok minuciozno uređuje noktiće i frizuru jednom malom slatkišu – jorkširskom terijeru Maxu.

Iz njenih vještih pokreta, ali prije toga iz toplog, beskrajno strpljivog i empatičnog odnosa prema klijentu, jasno je da je naša sugovornica odabrala pravo zanimanje. Pitamo je kako je do toga došlo. Odgovoru prethodi osmijeh, a zatim zanimljiva priča.

- Cijeli život radim u turizmu. Da budem preciznija – konobarim od svoje trinaeste godine. I sve je išlo uobičajenim tokom dok nas lani nije šokirala pandemija koronavirusa. Kriza se posebno osjetila u ugostiteljskoj djelatnosti i ja sam ostala bez posla. Zapravo, ponudili su mi drugo radno mjesto, ali to stvarno nikako nije bilo za mene. Tada sam počela ozbiljnije razmišljati o stvarima koje volim, koje me zanimaju i u kojima bih bila dobra. I tako je na površinu izašla moja ljubav za pse. Moram priznati da sam u jednom trenutku samoj sebi rekla: Ma di ćeš ti sad nešto početi s 45 godina!? Ali prevagnula je vjera u sebe i podrška moje familije – supruga Dalibora, kćeri Sare i sina Roka te, posebno, moje mame Vesne Damijanić. Spomenuti trebam i svoju kolegicu Mariju Jelić koja je zastupnica pseće hrane i potrepština jednog proizvođača, s kojom sad i surađujem, opisuje nam Danijela.

Čim je odluka pala, sve se počelo razvijati velikom brzinom. Odmah se u Zavodu za zapošljavanje informirala o mogućnostima, napisala poslovni plan i aplicirala za bespovratna sredstva za samozapošljavanje. Polovicom veljače krenula je na tečaj šišanja i uređivanja pasa u licencirani salon „Nesi“, radi čega je približno mjesec dana gotovo svakodnevno putovala u Rijeku. Mentorica joj je bila vlasnica salona Morena Bobić, kojoj je posebno zahvalna, jer joj je nesebično prenijela svoje znanje i uvijek joj je na raspolaganju za savjet i riječ potpore, čak i nakon položenog tečaja.

Potraga za poslovnim prostorom malo je potrajala, jer su oni gradski uglavnom zauzeti, a sve ostalo je užasno skupo. Na koncu se pokazalo da dobar prijatelj zlata vrijedi, jer je upravo Danijelina prijateljica Mirjana Udovičić primijetila da je ovaj lokal slobodan, pa ju je potaknula da se raspita o uvjetima. I kako to obično biva, kad stvari dobro krenu, samo se kotrljaju dalje. Vlasnica prostora, teta Ana Žiković, rado je prihvatila Danijelinu ideju i brzo su se dogovorile o zakupnini, na obostrano zadovoljstvo. Sad su već stigla i sredstva Zavoda za zapošljavanje, tih 55 tisuća kuna, koliko joj je odobreno za kupnju opreme, bez kojih ovaj poslovni poduhvat nikad ne bi zaživio.

Naručila je posebne stolove za šišanje i kadu, pult i drugi namještaj, raznolike aparate, mašinice za šišanje te pribor i sterilizator (da, i ovdje se sve obavezno sterilizira nakon svakog klijenta, baš kao u salonima za ljude!). Beauty salon za psiće uređen je jednostavno, ali s ukusom te je otvoren uz malu svečanost početkom lipnja. Od tada je Danijela svojim klijentima na raspolaganju svakodnevno, osim subote i nedjelje, a za dogovor termina dovoljno je nazvati ju mobitelom na broj 098 724 740.

- Veseli me svaki poziv i svi su dobrodošli. Osim domaćih vlasnika pasa, javljaju mi se i turisti. Dosta ljudi putuje sa svojim ljubimcima, pa sam otkrila da i moj obrt na svoj skroman način doprinosi turističkoj ponudi našeg Poreča. Bez obzira na to, nema ljepšeg osjećaja od onog kad radiš nešto što voliš! A ja to radim svaki dan i imam priliku provoditi vrijeme s čovjekovim najboljim prijateljima. Bih li drugima savjetovala da se odluče na promjenu i usude osamostaliti u poslu? Da, itekako da bih! Nekad je dobar poticaj za to jedan krizni trenutak, naizgled bezizlazna situacija ili, kao kod mene, otkaz. Baš je to pravi moment za rezimirati svoj život, probleme pretvoriti u prekretnicu i usuditi se raditi samostalno ono što si oduvijek htio. Naravno, potrebno je dobro se informirati o svemu i kvalitetno educirati. I želim naglasiti da godine u svemu tome nisu nikakvo ograničenje. Naprotiv, zrelost i određeno iskustvo često mogu biti prednost, zaključuje naša sugovornica, otkrivajući da je sad koncentrirana isključivo na rad u salonu i svoje klijente, ali bi u budućnosti možda mogla proširiti djelatnost hotelom za pse na obiteljskom zemljištu u Fuškulinu.

I dok se ova poticajna priča polako bliži kraju i Max je dobio novu frizuru. Prethodilo je tome pažljivo raščešljavanje duge dlake, pa relaksirajuće kupanje, feniranje, ponovno češljanje, čišćenje ušiju, šišanje noktiju i dlake raznolikim škarama i mašinicama… Rezultat je jednostavan i prirodan, a cilj je da psić bude uredan i njegovan te da se dobro osjeća. Danijela upravo to i preferira, iako zna napraviti neki zgodan repić, pletenice ili čak irokez. Sve ekstremnije stvari, uključujući farbanje dlake, pretjerano šišanje i ekscentrične ukrase, ne podržava. Naglašava da životinje nisu igračke i da, kao i kod ljudi, treba poštovati njihovu prirodu i dignitet.