Porečan Goran Vrus uspješno stigao do cilja na 'Ironman' triatlonu u njemačkom Rothu

Sport
26.07.2008 00:00
D. Požarić
SA SUZAMA U OČIMA - Goran Vrus s hrvatskom zastavom u cilju
SA SUZAMA U OČIMA - Goran Vrus s hrvatskom zastavom u cilju
POREČ - »Ljudi moji, pa je li to moguće« legendarnog sportskog komentatora Mladena Delića, bila je prva rečenica Porečana Gorana Vrusa kad je stigao na cilj svog prvog »ironman« triatlona, u njemačkom Rothu, malenom gradiću 30-ak kilometara južno od Nürnberga. »Ironman« je o najzahtjevniji triatlon koji se sastoji od 3,8 km plivanja, 180 km vožnje biciklom i 42 km trčanja.
- Bila je to moja osobna pobjeda, ostvarenje sna, a nakon odrađene utrke osjećaj je zaista fantastičan - kaže Vrus, diplomirani kineziolog koji je šest godina s manjim ili većim prekidima živio u Los Angelesu gdje je radio kao učitelj plivanja, odakle se prije nešto manje od dvije godine vratio u Poreč.
- U ovakve utrke inače je jako teško »upasti«, tako da sam se, pripremajući se, tek oko Božića uspio upisati na startnu listu - nastavlja Vrus. - Riječ je, inače, o najvećoj triatlon utrci na svijetu na kojoj je ove godine nastupilo 3300 triatlonaca iz cijelog svijeta, a cjelodnevnu utrku pratilo je oko 40 tisuća ljudi koji su nas sve vrijeme podržavali i bodrili nevjerojatnom žestinom, premda je tog dana padala kiša.
Doživljaje sa same utrke teško je u nekoliko riječi opisati.
- Krenuli smo u 7.30 sati po kiši i temperaturi od 11 stupnjeva Celzija. Plivali smo u kanalu Majna - Dunav i plivačku sam dionicu odradio za sat i 15 minuta. Vožnja biciklom protekla je također po velikoj hladnoći i mokroj cesti koja je uzrokovala bezbroj padova, a ja sam uspio »popiti« i opomenu suca koji je ocijenio da sam u jednom trenutku vozio u zaleđu drugom vozača, što je inače zabranjeno, i to me dosta iznerviralo. Biciklističku dionicu sam odradio za šest sati i 40 minuta, a onda krenuo na atletski maraton tijekom kojeg prvih pet kilometara nije padala kiša, ali je nakon toga krenuo pravi pljusak. Kriza me ulovila na 28. kilometru, do kraja utrke sam bio sve sporiji, ali se nisam dao, a u cilj ušao sa suzama u očima. Na koncu sam ostvario vrijeme od 13 sati i 12 minuta, i na cilj stigao kao 1861.
U pripremama za svoj prvi »ironman« Vrus je želio posebno istaknuti pomoć jedne osobe.
- Od velike su mi koristi bili savjeti i konkretna pomoć u načinu pripreme i samog nastupa Puljanina Željka Bijuka koji iza sebe ima čak sedam odrađenih »ironmana« i uspješno okončan nastup na Svjetskom prvenstvu na Havajima. Premda mi je rekao da me čeka paklenih osam mjeseci priprema, od prvog dana je vjerovao da mogu uspjeti i njegova mi je podrška bila dragocjena. Sa svakim odrađenim danom priprema samopouzdanje mi je sve više raslo, a uza sve to trebalo je dobro organizirati i ostali dio života, prvenstveno posao. Tjedno sam trenirao i više od 25 sati. Nažalost, tijekom dana priprema zadesila me jaka upala sinusa zbog koje sam puna dva tjedna pod temperaturom ne manjom od 40 stupnjeva ležao u krevetu. U tim trenucima mi je samopouzdanje krenulo »nizbrdo«, a i psihološki sam dosta oslabio. Ukupno sam čak mjesec dana bio bez pravog ritma treninga i pravo je čudo da sam se uspio pripremiti za ovaj nastup u Rothu.
Samom nastupu u Njemačkoj prethodile su tri godine pripremnih nastupa.
- Triatlonom sam se počeo baviti 2005. dok sam živio u SAD-u - veli Vrus. - Prva utrka mi je naravno bila sprint-triatlon, nastavio sam s olimpijskim triatlonima, zatim s atletskim polumaratonima, a prošle sam godine na Mljetu odradio prvi »polu-ironman« triatlon, ove godine još jednu takvu utrku u Grazu, te olimpijski triatlon u Zagrebu kao pripreme za Roth i konačno stigao do »inonmana«, najzahtjevnijeg triatlona današnjice.
Kristijan KLARIĆ
© 2003 - 2026 Parentium Media - Hosted by Plus.hr
Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja boljeg korisničkog iskustva. Izjava o privatnosti