Poreč: Rastući broj odgoda upisa u prvi razred izaziva zabrinutost

Svake godine dio predškolske djece ne upiše se u prvi razred osnovne škole. Stručna povjerenstva procijenila su da je ove godine na području Poreča 162 djece spremno za osnovnu školu, a petnaestak njih nije. Upis im je odgođen i ponovno su u predškolskim vrtićkim skupinama. U čitavoj Hrvatskoj je odgođen upis za desetak posto predškolske populacije djece. Kažu da je toliko otprilike bilo i lani. Ravnateljica DV Radost Tereza Banić rekla nam je da nisu planirali čak 11 djece ponovno upisati u predškolski program. Propitali smo koji su razlozi odgodama, treba li i što poduzeti? Razgovarali smo s tri psihologinje, od kojih je jedna odgovarala iz uloge mame a dvije, s dugogodišnjom praksom rada u školama ili vrtićima, iz svoje profesionalne uloge. Svoje uvide dale su nam anonimno, podaci su poznati uredništvu.

Prema uhodanoj proceduri, razlozi odgoda poznati su samo roditeljima. Procjenu tjelesne i psihičke spremnosti djece za upis u prvi razred obavljaju stručna povjerenstva u svakoj školi. Čine ih nadležni školski liječnik/liječnica, stručne službe škole, učitelj/ica razredne nastave i učitelj/ica hrvatskog jezika. Tijekom procesa utvrđivanja kompetencija djeteta stručne službe škole nerijetko intenzivno i usko surađuju s roditeljima. Na temelju prijedloga takvog stručnog povjerenstva, nadležni odjel državne uprave donosi rješenje o odgodi upisa, a roditelji u konačnici donose odluku hoće li prihvatiti predloženu odgodu.

Od stručnjakinje koja već desetak godine obavlja procjenu spremnosti djece za školu saznajemo da su najčešći razlozi odgoda emocionalna nezrelost djeteta ili govorno-jezične teškoće . Međutim, dosta djece ima problema s koncentracijom, razumijevanjem grupnih uputa, grafomotorikom, neka djeca nemaju sposobnost glasovne analize i sinteze, potom logopedske teškoće, nemaju toleranciju na frustraciju. Ima djece koja ne mogu razumljivo izgovoriti vlastito ime. A što stručna povjerenstva procjenjuju, odnosno, koje kompetencije mora imati dijete koje se upisuje u prvi razred?

Dijete treba doseći određeni stupanj tjelesnog, intelektualnog, emocionalnog i socijalnog razvoja te steći određene kulturne, higijenske i radne navike. Nerijetko roditelji dobiju u vrtiću detaljnu listu kompetencija koje se očekuju od djeteta prilikom upisa u prvi razred. Lako se nađe i na internetu. Najveći dio psihičkih i fizičkih priprema djeteta za školu, kažu stručnjakinje, treba obaviti u obitelji. Međutim, kad dijete ima poteškoća ili odstupanja u razvoju, nekim je roditeljima teško suočiti se s činjenicom da trebaju stručnu pomoć logopeda ili psihologa. S druge strane, zbog dugih lista čekanja i pomanjkanja stručnjaka, preglede i terapiju nerijetko treba platiti. Neki roditelji to mogu, drugi tek kratko i nedostatno ili ne mogu uopće podnijeti takvo financijsko opterećenje. Zdravstveni sustav više se bavi problemima starije djece, osnovnoškolcima i starijima, kaže jedna od naših sugovornica, a tada je najčešće jako kasno za promjene nabolje.

Ponekad iz vrtića roditeljima sugeriraju sustavni rad s djetetom kod kuće. Većina roditelja to prihvati, ali ima i onih koji smatraju da svu pripremu za školu trebaju odraditi odgajatelji. Predškolske ustanove imaju obavezan program predškole, ali on se razlikuje od ustanove do ustanove i od odgojitelja/ice do odgojitelja/ice. Ravnateljica porečkog DV „Radost“ Tereza Banić kaže da u vrtićkom programu provode program predškole prema njegovim zakonskim odredbama, ciljevima i načelima. U praksi se najčešće prebacuje odgovornost između škole, vrtića i obitelji, napominje jedna sugovornica. Činjenica je i da roditelji često prepuštaju vrtićima pripremu djece za školu ili pripremu ne shvaćaju dovoljno ozbiljno. Bolja i intenzivnija suradnja vjerojatno bi donijela kvalitetne rezultate. Jedna od stručnjakinja s kojom smo razgovarali rekla nam je da planira načiniti analizu odgoda. Nitko to od nje ne očekuje, nije joj u opisu posla, ali kad radite s djecom i kad je u taj posao uključena ljubav prema djeci, onda ne možete olako prijeći preko evidentnih izazova.

Bi li trebalo jasnije strukturirati program predškole, propisati ishode sukladne kompetencijama koje se očekuju od djece prilikom upisa kako bi se smanjio broj odgoda? Ako broj djece kojoj se odgađa upis u prvi razred osnovne škole raste, ne bi li se trebalo pitati što nam je činiti? Ako ravnatelji/ce vrtića kažu da se program predškole provodi prema slovu zakona, nemamo razloga sumnjati da je to tako, ali, ne bi li ciljeve odgojno-obrazovnog sustava trebalo revidirati kad se pokazuju nedostatnima?