Poreč: 'smetnje na vezama' između studija i Instituta

Piše i snimila Sniježana MATEJČIĆ

Voditelj porečkog odsjeka riječkog Veleučilišta dr. sc. Jusuf Šehanović traži nove lokacije za studij izvan Poreča, rektor riječkog Veleučilišta i pulskog Sveučilišta dr. sc. Marčelo Dujanić diplomatski ostavlja mogućnost da studij ne bude preseljen, Gradsko poglavarstvo kaže da preseljenje ne dolazi u obzir, ali da ne može Grad popravljati smetnje na vezama između tog studija i Instituta za poljoprivredu i turizam. Osim ovih činjenica, gradom kruže i priče da je problem nastao zbog neslaganja čelnih ljudi: Šehanovića s jedne i Đordana Peršurića, ravnatelja Instituta, s druge strane.

Peršurić: Da je do političara, danas ne bismo imali ovaj studij

Što je u suštini problema pokušali smo saznati iz razgovora s dvojicom akademski obrazovanih stručnjaka, od kojih niti jedan nije izrijekom htio jamčiti da studij ostaje u Poreču, ali je to sada gotovo sasvim izvjesno. Institut će, odobri li mu Ministarstvo novac, renovirati podrum koji sada koristi studij, a osigurao je i dodatni prostor u podrumu, koji je koristio jedan vinar.

Priču o jedinstvenom poljoprivrednom obrazovanju, od srednje škole do fakulteta i znanstvene ustanove, uobličio je Institut kao dugoročni program još prije dvadesetak godina. Srednja poljoprivredna škola u Poreču ima dugu tradiciju, koja je trenutno svedena na poljoprivredne odjele Srednje škole Mate Balote, a Institut također ima uhodanu stazu. Trebalo je osmisliti srednji dio, odnosno poljoprivredni fakultet ili veleučilište. Premda su županijska i gradska vlast načelno podupirale plan Instituta, godinama se ništa konkretno nije učinilo. Peršurić kaže da su u Županiji posustali u trenutku kad su poželjeli otvaranje sveučilišta, a kad su počeli dogovori s riječkim Veleučilištem, bili su, kaže Peršurić, protiv toga da se porečki studij veže uz riječku ustanovu. Ali, Institut je inzistirao, prilagodio izvorni projekt Veleučilištu, dogovorio otvaranje studija vinarstva i u tri ljetna mjeseca stvorio prostorne uvjete za prvu akademsku godinu.

- Da je do političara, ne bismo do danas imali studij. A dogovorili smo da Institut stvori materijalne uvjete i dade veći dio stručnih predavača. Ministarstvo je odobrilo novac, a Grad Poreč je tada dao oko 200 tisuća kuna i više ni lipe. Suradnici su me upozorili da je svečanost otvaranja studija pripala samo Dujaniću, a mene su izostavili. Nije mi to bilo važno onda, a nije ni sada, međutim, izgleda da je taj događaj bio indikativan, ističe Peršurić. Uloga Instituta svedena je, kaže, na iznajmljivača prostora i stručnih honorarnih predavača. Dogovarali su zajednički program na potpuno inovativni način u Hrvatskoj, na koji su s velikim očekivanjima gledali u Ministarstvu, jer bi omogućavao neposredno i trenutno prenošenje novih znanja do kojih dođu znanstvenici Instituta na studente.

Za popravak krova vinarskog podruma čeka se Ministarstvo

- Šehanović je bio zaposlen u Institutu i uključen u razradu projekta, ali valjda se sa svime time ne može psihički nositi pa su nastali problemi, veli ravnatelj Instituta. Prvi je veći problem bilo »preuzimanje« Marija Stavera. »Jednostavno su raspisali natječaj, on se javio, oni su ga odlučili uzeti, a ja sam o svemu saznao kad je Staver došao tražiti sporazumni raskid radnog odnosa. Tim su potezom stvorene nove okolnosti i bilo je jasno da Veleučilištu Institut treba samo kao osiguravatelj prostora i kadrova. Naša intencija je i dalje da studij bude u Poreču i da bude najbolji u državi, odnosno da najnovija istraživanja prenosimo na studente, a onda je Veleučilište bez ikakvih konzultacija otvorilo studij mediteranskih kultura računajući, bez dodatnih dogovora, na našu materijalnu i kadrovsku bazu. Zapravo nas Veleučilište marginalizira. Honorari predavačima stvarno su simbolični, a usto nas Veleučilište financijski iskorištava jer računa na naše nasade i poljoprivredne površine, kaže Peršurić.

Na pitanje zašto nije potpisao ponuđeni aneks sporazuma o suradnji, koji uključuje i novi smjer studija, Peršurić kaže da su s jedne strane s Veleučilišta nudili aneks ugovora, a s druge je Šehanović, kao gradski vijećnik, politizirao i javno blatio Institut. »Ne možemo tako komunicirati. Oni su nas sveli na najmodavca, a onda kao podstanari traže da se na našim nekretninama dogradi 3.000 četvornih metara prostora za Veleučilište, iako je dio tih potreba vrlo upitan. I uopće se ne radi o tome koliko bi oni morali platiti za korištenje zgrade i nasada, ne bismo im ništa naplatili, ali mora postojati jasan dogovor i interes. Oni sada godišnju najamninu plaćaju 120 tisuća kuna i to ne ide na naše plaće, nego na održavanje imanja i zgrada«, ističe Peršurić.

Na pitanje zašto onda ne poprave krov vinarskog podruma studija, koji prokišnjava, Peršurić nam pokazuje građevinski projekt obnove koji je poslao u Ministarstvo da bi Institutu odobrili investiciju od 600 tisuća kuna za uređenje toga prostora. Dok se to rješava, pripremili su rezervni prostor u podrumu Instituta, koji je u zakupu imao jedna vinar. »Njegov ugovor je valjan do 2008. godine, ali smo upravo zbog Veleučilišta dogovorili da nam isprazni dva dijela podruma, a bude li trebalo ispraznit će i treći«, napominje Peršurić.

Šehanović: Studij mora opstati

Ravnatelja Instituta ljuti što Grad stalno poseže za zemljištem ove ustanove, a Veleučilište kao podstanar postavlja nerealne zahtjeve. »Tražimo od Grada da trajno riješi problem prostora Veleučilišta. Privremeno, dakle u sljedećih pet godina, pomoći ćemo rezervnim prostorom podruma. Na ovoj lokaciji bilo bi logično uz Institut ostaviti srednju poljoprivrednu školu, a Veleučilište i gimnaziju, koja ima odličan renome, preseliti«, predlaže Peršurić.

Šehanović se, pak, brani od optužbi za političke pritiske i igre. Njegova je dužnost, kaže, stvoriti uvjete za što bolje funkcioniranje odsjeka Veleučilišta. »Raduje nas očitovanje Gradskog poglavarstva kojim se uključuju za ostanak studija u Poreču, ali treba poduzeti konkretne korake. U dogovoru s rektorom Dujanićem poslat ćemo Gradu naš prijedlog, odnosno dvije prihvatljive varijante – prva je nadogradnja podruma prema projektu starom pet godina, koji je načinio Eligio Legović, po čijem je projektu dograđivana škola i građen Institut, a druga mogućnost je proširenje na podrum koji je Institut dao u zakup privatniku«, kaže Šehanović.

Institut je, po njemu, promijenio planove i izostavio potrebe studija iz Detaljnog plana uređenja prostora koji izrađuju stručnjaci Instituta, i nije mu jasno zašto se to dogodilo. Poziva se i na sastanak iz kolovoza prošle godine s predstavnicima Veleučilišta i Instituta, na kojem su obje strane ponovno iskazale volju za suradnjom. »Taj sam zapisnik dobio tek 24. ovog mjeseca, što je jako čudno«, veli Šehanović. Kad se na taj sastanak pozvao i Peršurić, pitali smo ga zna li zašto je voditelj odsjeka dobio zapisnik tek prije nekoliko dana. Peršurić je rekao da ne zna, ali je osobno prije nekoliko dana pitao u tajništvu Instituta je li zapisnik poslan.

Oba naša sugovornika hvale se postignućima ustanova koje vode – Peršurić kaže da su ostali na tri znanstvenika kad je Šehanović prešao na Veleučilište, a sada ih je 13, dok Šehanović kaže da su samo u ovoj akademskoj godini zaposlili četiri diplomirana agronoma te da je porečki studij vinarstva najkvalitetniji u zemlji. Obojica se slažu da Grad ima nesumnjivu političku moć utjecati na rasplet nastalih problema ako mu je stalo do Instituta i do studija. I dok se Peršurić žali da stručnjake Instituta ne uvažavaju i ne konzultiraju u lokalnoj sredini, čak ni oni koji su iz Instituta otišli raditi u gradske ili županijske službe, Šehanović kaže da će, ne poduzme li Poreč konkretne korake, »bez pardona seliti, jer studij mora opstati«.

Kako je Institut postao većinski vlasnik zemljišta i zgrada?

Odnosi između gradskih vlasti i Instituta sve su samo ne harmonični. Jedno vrijeme izgledalo je da su uzrok tome drugačije političke pozicije čelnih ljudi – IDS-ovci u Gradu i načelno HDZ-ovci u Institutu, ali je zapravo suština problema zemlja. Niz gradskih projekata blokirano je zato što Institut ne želi prodati zemljište osim po visokim cijenama, a s druge strane Peršurić kaže da ga frustriraju stalni zahtjevi Grada da mu Institut pokloni neku parcelu.

Kako je Institut stekao te nekretnine?

Odgovor treba potražiti ne u pretvorbi, nego još ranije, 1984. godine, kad je formirana znanstvena jedinica, odnosno poljoprivredni znanstveni centar (PZC) u sklopu ondašnjeg Centra za usmjereno obrazovanje (CUO). Prvi voditelj PZC-a bio je Đordano Peršurić, tada i predsjednik partijskog Općinskog komiteta, a Jusuf Šehanović jedno je vrijeme vodio CUO. Organizacijski je nakon toga slijedilo osnivanje OUR-a CUO i OUR-a PZC u sklopu Radne organizacije »Mate Balota«, i to u godini kad se slavila 110. obljetnica porečke poljoprivredne škole. Budući da tadašnjim zakonom nije bilo moguće da škole budu investitori, PZC je preuzeo ulaganje u renoviranje zgrade škole i gradnju današnje zgrade Instituta i Turističko-ugostiteljske škole Antona Štifanića.

Izvori financiranja tog ogromnog posla bili su tadašnji republički SIZ-ovi poljoprivrede i ugostiteljstva, a dobar dio novca uložio je SOUR Plava laguna i ondašnja Općina. Nakon dovršetka investicije svi stručni kadrovi iz škole, zemljište, škole i restoran »Galija« preneseni su u vlasništvo OUR-a PZC, koji je potom registriran kao Institut za poljoprivredu i turizam. Dakle, sve što je bilo u vlasništvu nekadašnjeg OUR-a prešlo je u vlasništvo Instituta, koji je danas, nakon pretvorbe, vlasnik i 5/7 zgrade Srednje škole Mate Balote, koja je otvorena kao poljoprivredna škola.