Poreč Living Streets: U Zagrebačkoj dječja igra, druženja, terariji, mentalna aritmetika, žongliranje, svjetiljke...

Napisala i snimila: Kristina Flegar

Sa strogim pravilom „Ništa auti, samo ljudi (biljke i životinje)“, održan je i jučerašnji drugi i, nažalost, posljednji dan akcije „Zatvaramo Zagrebačku“ iz projekta „Poreč Living Streets“, koji Grad Poreč provodi s partnerima - gradskim poduzećem Parentium d.o.o. i udrugom Zona, u sklopu Europske klimatske inicijative (EUKI) njemačkog Saveznog ministarstva za okoliš, zaštitu prirode i nuklearnu sigurnost (BMU). Jedna od najprometnijih ulica u centru grada nakratko je postala pješačka zona kako bi Porečani svih uzrasta i njihovi gosti imali prigodu doživjeti taj inače užurbani prostor, bez automobila, sa zelenilom i sadržajima koji pozivaju na susrete, aktivnosti i boravak na otvorenom. A sudeći prema prvim reakcijama ideja se itekako svidjela!

Dok su plakati i šarena roba na visokim štrikovima te ležaljke, vrećasti jastuci, stolići i ukrasni grmovi u vazama pomalo provocirali i privlačili pažnju prolaznika, u prijepodnevnim je satima, bez gužve, započela druga radionica izrade terarija – mini vrta u staklenci, pod mentorstvom porečkog Instituta za poljoprivredu i turizam. Isključivo najmlađima, od 4 do 13 godina, namijenjena je bila radionica ALOHA – mentalna aritmetika, koja će uskoro trajno otvoriti svoja vrata u Poreču, a upisi traju do početka listopada.

- Kad čuju „aritmetika“ mnogi odmah bježe, jer misle da je riječ samo o brojevima, zbrajanju i oduzimanju, sjedenju s olovkom u ruci, ali to nije ta priča! ALOHA je kratica za „abacus learning of higher arithmetic“ i puno je više od programa za računanje i matematiku. Djeca uče kroz igru i zabavu, paralelno razvijaju obje polutke mozga te razvijaju svoje intelektualne, kognitivne i socijalne sposobnosti. Pritom koristimo abakus – drvenu spravu s kuglicama za računanje i interaktivne igre te radimo na pažnji i koncentraciji, kreativnosti, vizualizaciji, analitičkim sposobnostima…, objasnila nam je voditeljica Marcela Kokot Galant.

Pravi je gušt bio vidjeti znatiželjne mališane kako se tiskaju oko stolova u „učionici“ na otvorenom, otkrivajući tajne brojeva i svoje neslućene sposobnosti. Uslijedila je mala pauza, a zatim veliko veselje. Gordan Gregurović je stigao sa svojom „čarobnom valižetom“ i svima koji su to željeli dao prvu lekciju žongliranja. Red smijeha, red odbjeglih loptica i red pljeska, obilježili su ovaj dio programa, a Gordan je malenima udijelio i dragocjeno pojačanje za samopouzdanje. „Ne postoji nitko na ovom svijetu tko ne može naučiti žonglirati. Nekima samo treba malo više vremena!“, obznanio je, potičući ih da i doma nastave vježbati.

Grupice prolaznika prihvatile su nepisani poziv Poreč Living Streetsa, sjele i jednostavno ćakulale, neki su grickali svoje jabuke i sendviče, a zanimljivo se društvo okupilo oko stola punog klupka vune u bogatim bojama jeseni i demonstriralo ili se okušalo u pletenju i heklanju. „Kolovođe“ su bile Sabrina Bonita Žužić i Sonja Kotur Lovreković, kreativni duo kućne radinosti „Majun“ u kojoj, osim (naravno) majuna, nastaju kardigani, šalovi, puloveri, tutice za bebe i još mnogo toga, sve od prirodne vune obojane isključivo biljkama i plodovima zemlje.

- Plesti i heklati možete bilo gdje i bilo kada, sami dok negdje čekate red ili u društvu. To je aktivnost koja je u našem djetinjstvu bila jako popularna, a danas se ponovno vraća u modu. Odlična je protiv stresa, opušta, poboljšava finu motoriku, koncentraciju i pamćenje. Želimo je promovirati i istovremeno ukazati na činjenicu da se u Istri i Hrvatskoj vuna ovaca najčešće baca, jer nema gotovo nikoga tko bi ju preradio. To je velika šteta i to bismo htjele promijeniti!, ispričala nam je Sabrina, pažljivo prateći svaki vješti pokret iglama svoje mame Lije Bonita.

Među promatračima smo primijetili Ornelu Bratović koju smo upitali što misli o zatvaranju Zagrebačke.

- Meni se sve to jako sviđa i voljela bih da tako i ostane! Jako sam vezana za centar grada jer sam odrasla baš tu blizu, u Ljubljanskoj ulici, preko puta Eufrazijeve bazilike. Danas je sve podređeno prometu i ljudi se, nažalost, ni malo ne zadržavaju na ulicama, nikoga ne možete sresti, i to nam baš fali. No, prije nego li se poduzmu takvi koraci, Grad Poreč i komunalno poduzeće Usluga Poreč bi trebali naći kvalitetna rješenja za parking i potrebe stanovnika u centru, zaključila je.

Slično razmišljaju i brojni sugrađani s kojima smo popričali, a među njima i Daniel Jokić.

- Inicijativa je za svaku pohvalu, a posjećenost jako dobra, čak iznenađujuća za naš Poreč. Mislim da bi takvi događaji trebali biti češći, a volio bih i da se pješačka zona uvede trajno. Osnovni su preduvjeti za tako nešto je dobro prometno rješenje, adekvatna parkirališta i alternativni prijevoz. Ljudima fale mjesta za druženje na otvorenom i to bi nas sigurno potaklo da više boravimo vani i živimo svoj grad, poručio je.

Na drugoj strani Zagrebačke ulice bilo je moguće prolistati tiskane rezultate on – line ankete pod naslovom „Budućnost grada Poreča: Vježba promišljanja“, koju je provela Udruga za poboljšanje kvalitete življenja Zona. Brojni su se građani odazvali pozivu i opisali kako vide svoj Poreč za 50 godina u pesimističkoj i optimističkoj varijanti. Najviše ih brine budućnost bez zelenila i parkova, u preizgrađenom i betoniziranom okružju, s previše automobila, parkirališta i smeća.

Među zastrašujućim predviđanjima su nastavak uništavanja plaža poput Lune i Picala, brisanje zelenih površina između Špadića i Maja, nestajanje Naftaplina, grad zagušen parkiralištima, starogradska jezgra prepuna klima – uređaja, nove zgrade na mjestu šumice i zelenih nasada oko Instituta i poljoprivredne škole, a sve to nakon velebne izgradnje na mjestu starog nogometnog igrališta (koja je doista počela postajati stvarnost). Pozitivne vizije u prvom redu uključuju više zelenila i to dobrog starog hlada pod krošnjama stabala i klupa, više šetnica i zona bez prometa, dječjih parkova i mjesta za druženja i kulturna događanja (poput izložbi i koncerata), grad po mjeri stalnih stanovnika, s manje podilaženja turizmu, bolju biciklističku infrastrukturu i organizaciju prometa u mirovanju.

Na istom su mjestu rezultati ankete i predstavljeni. Bio je to dio Gradskog kafelića na kojemu su građani, uz šalicu kave, razgovarali i doznali nešto više o promišljanju i planiranju grada te samom parkletu (gradskom prostoru „oduzetom“ automobilima i vraćenom ljudima) u Zagrebačkoj, koji je projektirala arhitektica Jasmina Bašić, članica Društva arhitekata Istre. Osim Bašić, sudjelovali su pročelnik gradskog Upravnog odjela za prostorno planiranje i zaštitu okoliša Damir Hrvatin, direktorica Parentiuma d.o.o. Gordana Lalić i Petra Počanić iz udruge Zona.

- Zatvaranje Zagrebačke je svojevrsni eksperiment s promjenom percepcije jednog javnog gradskog prostora, kako bismo dobili reakcije i mišljenja građana. Jako smo zadovoljni rezultatima i komentarima svih koji su ovuda prošli, od najmlađih do najstarijih. Svi su složni u ocjeni kako je to lijepa ulica, a dosad je zapravo takvom nikad nisu vidjeli. Još će zanimljiviji i šokantniji zasigurno biti povratak u normalu, sa Zagrebačkom ponovno zatrpanom automobilima. Komentari, kako oni uživo, tako i iz ankete, pokazuju koliko se zapravo ljudi sve više otuđuju i koliko im nedostaje zajedničkog javnog prostora koji je otvoren i nije komercijaliziran, dakle da to nisu isključivo terase ugostiteljskih objekata. Kad bismo mapirali stanje u Poreču kao turističkom gradu ljeti i zimi, vidjeli bismo koliko velik prostor zapravo zauzimaju ugostiteljske terase, a s njima i mnogobrojni turisti koji svojim konstantnim prisustvom na neki način postaju također dio infrastrukture. Izuzetno je važno u svemu tome pronaći ravnotežu kako ne bismo izgubili kvalitetu života, objasnila je Petra Počanić, potvrđujući da u Gradu razmišljaju u uspostavljanju novih stalnih pješačkih zona, ali je za to potrebno vrijeme.

Među zanimljivim podacima iz ankete izdvojila je i onaj o 40 posto ispitanika zabrinutih za klimatske promjene, o čemu je prije samo nekoliko godina malotko razmišljao. Ukazala je i na važnost uključivanje različitih struka u promišljanje i planiranje grada, kao i u sve razvojne procese koji se unutar njega odvijaju te uvažavanja mišljenja građana. Gordana Lalić je istaknula da javni prostori moraju postati jedan od bitnijih prioriteta u gradovima te ih je potrebno revitalizirati, obogatiti i prilagoditi ljudima, a sve to u kontekstu klimatskih politika.

- Na taj ćemo način postići veću kvalitetu života ljudi u gradu, potaknuti stanovnike da izađu na ulice, da se više druže i zdravije žive. Ujedno ćemo indirektno potaknuti edukaciju, alternativne vrste transporta, omogućiti sve manje korištenje automobila i utjecati na smanjenje emisije CO2. Na Gradskom kafeliću smo govorili i o postupcima za ublažavanje i prilagodbu klimatskim promjenama. Rezultati smanjenja emisija CO2 nisu trenutni, ali o uspješnosti aktivnosti koje danas provodimo ovisi kako ćemo živjeti u Poreču za 20, 30 ili 50 godina. Istovremeno moramo raditi na mehanizmu prilagodbe, jer klimatske promjene više nisu sutrašnjica, one su prisutne već danas, poručila je Lalić.

Program je uključivao i tradicijske igre kartama – briškulu i trešete te popodnevnu dječju radionicu dizajniranja i izrade lampi od ekološkog materijala. Posljednju je radionicu priredila Sekcija Djeca i arhitektura Društva arhitekata Istre, a zaključena je dojmljivom svjetlećom izložbom.