Poreč: Klaudijeta Gojani smatra da je zakinuta pri natjecanju za gradski poslovni prostor u kom je imala zajednički obrt

Klaudijeta Gojani od 1995. godine radi u gradskom poslovnom prostoru u Decumanusu 30, najprije kao prodavačica za Vidosavu Stanković, koja je kao obrtnica bila zakupnica, a dvije godine kasnije registrirale su zajednički obrt i promijenile vrstu proizvoda za prodaju. Prije dvije godine Stanković se povukla u mirovinu, nakon čega se Gojani samostalno natjecala za isti prostor u kojem je i dalje poslovala. U međuvremenu se rastala i kao samohrana majka uzdržava malo dijete.

- Ne da mi nisu dali prostor u zakup, nego su se ponašali kao da nikada ondje nisam radila, a deset godina sam unutra, rekla nam je Gojani.

Požalila se novinarima jer ništa što je do sada poduzela nije pomoglo, a prostor je na ponovljenom natječaju, na koji se također javila, dobio Mario Štifanić, za kojeg sumnja da je rođak gradonačelnika Edija Štifanića.

Gojani: Ne priznaju mi ni ulaganja u prostor

- Lokal je dvije godine zatvoren, pa nije teško povjerovati da je upravo čuvan za rođaka, a ja čitavo to vrijeme plaćam obaveze za obrt kao da radim jer sam se nadala da ću dobiti taj prostor u zakup. Pomažu mi roditelji, ali to nije rješenje. Pisala sam dopise, pisma, žalila se na odluku, nemam nikakvih dugova prema Gradu, ali ništa nije pomoglo. Obratila sam se i predsjedniku Gradskog vijeća albanske nacionalne zajednice, koji je o mom problemu pisao županu, no nema odgovora. Čovjek koji je dobio u zakup prostor u Decumanusu 30 ima i ugostiteljski štand na obali ispred Općinskog suda na javnoj površini, dok ja kao samohrana majka nemam nikakvu prednost. Ne priznaju mi čak niti ulaganja u prostor, a imam fotodokumentaciju o tome kako je on nekada izgledao, pripovijeda Gojani i napominje da je Grad sudskim putem vratio u posjed prostor jer ona nije željela izaći nakon što se bivša zakupnica povukla u mirovinu, strahujući da će ga izgubiti.

- Prije nešto više od mjesec dana poslala sam dopis poglavarstvu da sam spremna prihvatiti najvišu izlicitiranu zakupninu, samo da mogu raditi. Spremna sam i poduzetnički program prilagoditi potrebama Grada, kaže. Na taj je dopis dobila odgovor koji je potpisao gradonačelnik, a u kojem stoji da je »zaključak Gradskog poglavarstva akt poslovanja Grada Poreča kao jedinice lokalne samouprave, te se protiv njega ne može uložiti pravni lijek (prigovor). Ukoliko smatrate da je provedenim natječajem povrijeđeno neko Vaše pravo, možete eventualno podnijeti tužbu Općinskom sudu radi poništenja Ugovora o zakupu poslovnog prostora. Budući da u službenoj evidenciji Grada Poreča niste evidentirani kao zakupnik poslovnog prostora u Poreču, Decumanus 30, smatramo da ne zadovoljavate status prijašnjeg zakupnika«, stoji u odgovoru.

Zanimljivo je da je za prostor površine 15 četvornih metara, za koji je Grad odredio početnu cijenu od 2.650 kuna, dvoje potencijalnih zakupaca na natječaju ponudilo 6.000 kuna, po jedan 10.000 te 15.000, a najveća, Štifanićeva ponuda, bila je 24.000 kuna. Spominju se ulaganja od 30 do 120.000 kuna i zapošljavanje tri do četiri radnika, ponuđeni programi svode se na prodaju ukrasnih predmeta i poklona, s tim da je jedan ponuditelj kanio prodavati vlastite proizvode – kozmetičke preparate na bazi maslinova ulja.

Gradonačelnik Štifanić: Taj mi čovjek nije ni daljnji rod

Tri ponude odbijene su kao »neodgovarajuće«, a prihvaćen je ni po čemu drugačiji program prodaje keramike i ukrasnog stakla Marija Štifanića, koji je ponudio najveću zakupninu, najveće ulaganje između 80 i 120.000 kuna, kao osiguranje plaćanja dvije kuće i zapošljavanje četiri radnika. Sve u 15 kvadrata. Toliko o realnosti ponuda i procjene programa. Pravo prvenstva u zakupu toga prostora Gojani nije imala jer se kao zakupnica prostora vodila njena poslovna partnerica. Ali zašto u gradskoj upravi nisu uvažili činjenicu da su dvije žene imale zajednički obrt?

Iz arhive u gradskoj upravi o ovom predmetu smo uspjeli dobiti samo zaključak Općinskog suda o predaji prostora u posjed Gradu od 30. rujna 2004. te zapisnik Općinskog suda od 21. prosinca iste godine u kojem piše da su u drugom ročištu Gradu Poreču, kao jedinom ponuditelju, prodane pokretnine iz tog prostora (ormari i druga oprema) za 13.904 kune. Ostali dokumenti vezani za taj slučaj, rekao nam je Zoran Hatman, u komunalnom odjelu zadužen za gradske prostore, nalaze se kod odvjetnice koja je za Grad vodila taj slučaj.

Gradonačelnika Štifanića pitali smo je li mu Mario Štifanić rođak i zašto je iz čitavog ovog postupka isključena Gojani.

- Taj mi čovjek nije ni daljnji rod. Jedina veza, ako se to tako može zvati, njegov je otac koji mi je susjed. Ali, to nema nikakve veze s činjenicom da je dobio u zakup gradski prostor. On je ponudio najveću cijenu, rekao nam je gradonačelnik.

Napomenuo je da mu se čini da je bivša zakupnica tog prostora dugovala Gradu zakupninu, a da se Gojani nigdje nije vodila u gradskoj evidenciji kao zakupnica, pa zato nije niti mogla imati nekakvu prednost. Zašto nisu pomnije pogledali dokumente o zajedničkom obrtu i ne bi li to bilo presudno za donošenje drugačije odluke, odnosno u korist Gojani, gradonačelnik nije znao reći, ali je obećao provjeriti, premda je natuknuo da mu se čini da Gojani ima poslovni prostor u susjedstvu gradskog.

Uvijek se prilikom davanja u zakup gradskih prostora i javnih površina nađu oni koji misle da su zakinuti ili da im je učinjena nepravda, no ovo je primjer socijalne neosjetljivosti i donošenja odluka »samo iz papira«, bez kontakta s čovjekom. Kako inače protumačiti činjenicu da samohrana majka može na ovakav način biti izbačena iz utrke za gradski prostor, odnosno da rješenje o zajedničkom obrtu gradskim službenicima ne znači baš ništa. Je li razlog nacionalno podrijetlo Klaudijete Gojani? Ona sumnja da je upravo to u pitanju, što je posebno pogađa jer je rođena Porečanka.

Sniježana MATEJČIĆ