Poreč: Grupa građana traži redizajn ili preseljenje luksuzne stambeno-poslovne zgrade koja se gradi na mjestu Starog Jadrana

Grupa nezadovoljnih građana je prije tri dana pokrenula online peticiju za „ zaustavljanje gradnje, promjenu lokacije ili prilagodbu dizajna stambeno-poslovnog kompleksa "La Mula" koji se planira izgraditi na lokaciji starog nogometnog igrališta NK Jadran u Poreču ”.

Kako stoji u dopisu kojeg su nam poslali, traže redizajn ili promjenu lokacije objekta "La Mule", koji po njima narušava izgled starogradske jezgre te se futurističkim stilom ambijentalno ne uklapa u postojeći izgled grada.

Osim toga, potpisnici peticije traže da se " uredi pravilnik o gradnji „koji će uzeti u obzir izgled grada, tradiciju i kulturu te zaštitu okoliša i održivi razvoj kako se ovakve stvari više ne bi dovodile u pitanje. Cijena četvornog metra po njima ukazuje da zgrada nije namijenjena hrvatskim građanima, kao ni mladima ni mladim obiteljima, dok izgradnja stanova iz programa poticane stanogradnje nije ni u planu" , zaključuje grupa građana u anonimnom dopisu našem portalu.

Organizatora potpisivanja peticije zamolili smo da nam se predstavi, ali to do danas nije učinio.

No, za peticiju je svakako prekasno, jer je sadašnji vlasnik zemljište kupio potpuno legalno, na javnom natječaju, a gradit će sukladno urbanističkim planovima koje je donijelo Gradsko vijeće. Situacija je, dakle, potpuno čista.

No, nije naodmet s vremenske se distance podsjetiti događaja koji su tada podijelili vladajući IDS, okolnosti koje su pratile prodaju zemljišta i aferu koju je Parentium, dok su ostali mediji o tome šutjeli kao zaliveni, krajem 2017. godine pokrenuo javno postavljenim pitanjem zašto se nakon mnogih neuspjelih natječaja odugovlači s prodajom zemljišta, atraktivnog da atraktivnije ne može biti, za koje je Grad 2014. godine tražio 22 milijuna, a godinama prije toga čak 50 milijuna kuna.

Kako smo u to doba pisali, pokušaji prodaje "Starog Jadrana'' sežu u 2007. godinu.  U svibnju 2007. prezentiran je prijedlog DPU: četiri stambeno-poslovne zgrade i podzemno parkiralište za šestotinjak vozila. U prosincu 2007. provedena je druga javna rasprava o DPU Starog nogometnog igralište, a u rujnu 2008. na 97. sjednici Gradskog poglavarstva zemljište i projekt poduzeća Urbis 72 ponuđeni su na prodaju po početnoj cijeni od pedeset milijuna kuna, nakon što je projekt prethodno postao dijelom ranije donesenog DPU-a Starog nogometnog igrališta.

U listopadu 2008. godine gradonačelnik Edi Štifanić  morao se braniti od tvrdnje oporbe da je proračun pred bankrotom. Rekao je da u najviše dva mjeseca očekuje prihode u visini od 111 milijuna kuna, dok je optimizam temeljio na raspisanim natječajima za prodaju zemljišta, među njima i "Starog Jadrana".

Na kraju listopada 2008. godine održana je maratonska sjednica Vijeća na kojoj je tadašnja pročelnica Gradskog odjela za financije Sandra Mušković , govoreći o smanjenju kreditnog zaduženja Grada, sugerirala vraćanje kredita odmah po realizaciji planiranih prihoda od prodaje zemljišta i projekta ”Stari Jadran”.

U kolovozu 2016. godine čuli smo Izvješće o javnoj raspravi o prijedlogu izmjena i dopuna DPU, a iste je godine lokalni HDZ gradonačelnika Štifanića optužio za traženje mita od američkih investitora čija imena javnost nikad nije uspjela doznati, kao što je to bio slučaj sa brojnim drugim optužbama koje su godinama dolazile iz te stranke minornog značaja, ali zbog prgavosti njenih predstavnika velikog remetilačkog kapaciteta.

Parentium je krajem prosinca 2017. godine javno prozvao Komisiju za raspolaganje gradskom imovinom veće vrijednosti zbog odugovlačenja s novim natječajem i šlamperaja s ispravljanjem teksta i produljenjem rokova, da bi uslijedila politička barufa ( pressice , najave referenduma, prenamjena Starog Jadrana) o čemu možete više pročitati ovdje . Po prvi put se javno počeo spominjati i sukob frakcija IDS-a.

Neki su članovi komisije, očigledno interesno usko povezani s posljedicama odluke, išli tako daleko da su za izbijanje afere prozivali medije (!), a šuškalo se i o pokušaju nezakonitog snimanja sjednice nadležne komisije, koje je otkriveno tijekom njenog trajanja. O kakvim se razmjerima sukoba unutar vladajućih radilo jasno pokazuje činjenica da do danas nismo uspjeli dobiti audio zapis koji bi makar dijelom mogao rasvijetliti aktivnosti aktera i događaje iz tog vremena.

Natječaj je naposljetku poništen, dok je Dean Pauletić (IDS) dao ostavku na mjesto predsjednika Gradskog vijeća i Komisije za raspolaganje gradskom imovinom veće vrijednosti.

Od referenduma kojeg je oporba najavila u međuvremenu nije bilo ništa, jer nije mogla skupiti dovoljno ruku za njegovu organizaciju.

U prvoj polovini rujna 2018. godine Grad je potpisao kupoprodajni ugovor sa tvrtkom J.M. d.o.o. iz Medulina kao jedinim ponuditeljem na novom natječaju koji je trajao od 11. lipnja do 11. srpnja.

Tadašnji SDP-ov vijećnik Goran Gašparac je 14. kolovoza 2018. novinarima rekao da je zbog navodnih nepravilnosti oko raspisivanja posljednjeg natječaja za prodaju Starog Jadrana Ministarstvu uprave uputio podnesak. Prema njegovim tvrdnjama, zaključak nadležne komisije o prodaji nekretnine trebao je imati temelj u odluci Gradskog vijeća. -Budući da to nije bio slučaj, zaključak je ništavan, rekao je tada Gašparac i zatražio od gradonačelnika da točku odluke o prodaji skine s dnevnog reda sjednice. Više o tome pročitajte ovdje .

Gradonačelnik Loris Peršurić potvrdio je tada Parentiumu da je Ministarstvo uprave zatražilo i dobilo tražena pojašnjenja te odlučilo kako je natječaj za prodaju starog Jadranovog nogometnog igrališta proveden sukladno zakonu, jer je za prodaju nekretnina vrijednosti veće od 0,5% prihoda bez primitaka ostvarenih u godini koja prethodi godini u kojoj se nekretnina prodaje, u Poreču nadležna imenovana Komisija za upravljanje nekretninama veće vrijednosti.

Od referenduma kojeg je oporba najavila u međuvremenu nije bilo ništa, jer nije mogla skupiti dovoljno ruku za njegovu organizaciju. Istražna povjerenstva čije su osnivanje neki zazivali također se nisu dogodila, a nisu se obistinile ni najave tužbi protiv Grada zbog poništenja natječaja.

Porečki je IDS tada prolazio vjerojatno najveću kalvariju od svog osnutka. Potrajala je nekoliko godina i završila na jedini mogući način – čistkama i zbijanjem redova.

Zbog svega navedenog, naivno je očekivati da će online peticija spomenuta na početku ovog teksta bilo što promijeniti. Naročito ako uzmemo u obzir da ju je do trenutka zaključenja ovog teksta potpisala 31 osoba. Zato ćemo, sviđalo li se to nekome ili ne, na Starom Jadranu uskoro dobiti modernu zgradu koja će okolišem dominirati onako kako bi dominirao neki veliki svemirski brod. Nekome lijepo, nekome ružno. O svemu su odlučili tadašnji gradski vijećnici i članovi famozne komisije.

Napisao: D. Požarić
Foto: arhiva