Poreč: Austrijanac umro prirodnom smrću. Je li hitna pomoć kasnila?
Od posljedica srčanog udara u porečkom je Domu zdravlja jutros preminuo austrijski državljanin, gost vrsarske marine. Iako se za ovaj slučaj ne može reći da spada u red crne kronike, jer smrt nije bila nasilna, ipak je vrijedna spomena jer je (prema priči uposlenika marine) hitna pomoć odveć kasnila.
Je li to istinita tvrdnja upitali smo djelatnike hitne pomoći, međutim, oni su nas uputili da sva pitanja vezana za taj slučaj postavimo jedino ravnatelju ustanove doktoru Anti Ivančiću, jer oni ne mogu i ne smiju davati nikakve izjave za medije.
Kako nam je Ivančić potom rekao, austrijski državljanin preminuo je od klasičnog infarkta, ali ne u marini ili vozilu kako pričaju ljudi, već u domu zdravlja. Obzirom da je noćna smjena hitne pomoći otišla na zasluženi odmor, veli da niti on nije upoznat sa svim detaljima, no jedno sigurno: čovjek je umro prirodnom smrću i pomoć sigurno nije kasnila, ustvrdio je Ivančić.
Mi si, međutim, ipak postavljamo jedno pitanje: je li u ovom slučaju zaista netko pogriješio pa se sve želi zataškati?
Učinkovitost naše medicinske službe najbolje je vidljiva tijekom ljetnih mjeseci. Prisjećamo se prošlogodišnjeg slučaja kada smo minutu nakon sraza motora i automobila naletjeli na mjesto nesreće kod Kaštelira. Hitna se tada pojavila nakon 30 minutnog čekanja. Motorista je kasnije prebačen u Pulu gdje mu je amputirana noga. Sličnih kašnjenja ili izlika da ljudi sami odvoze svoje najmilije u veće centre gdje će im se pružiti kvalitetnija medicinska pomoć ima svaki dan sve više. Međutim, s druge strane kad država za zdravstvo izdvaja manje od minimalno potrebnih sredstava, od rezultata rada hitne službe možemo očekivati samo požrtvovnost djelatnika te službe, nikako točnost, efikasnost i organiziranost. A kako postoje slučajevi kašnjenja, tako postoje i slučajevi gdje su djelatnici hitne medicinske pomoći spašavali ruke, noge i živote.
Je li to istinita tvrdnja upitali smo djelatnike hitne pomoći, međutim, oni su nas uputili da sva pitanja vezana za taj slučaj postavimo jedino ravnatelju ustanove doktoru Anti Ivančiću, jer oni ne mogu i ne smiju davati nikakve izjave za medije.
Kako nam je Ivančić potom rekao, austrijski državljanin preminuo je od klasičnog infarkta, ali ne u marini ili vozilu kako pričaju ljudi, već u domu zdravlja. Obzirom da je noćna smjena hitne pomoći otišla na zasluženi odmor, veli da niti on nije upoznat sa svim detaljima, no jedno sigurno: čovjek je umro prirodnom smrću i pomoć sigurno nije kasnila, ustvrdio je Ivančić.
Mi si, međutim, ipak postavljamo jedno pitanje: je li u ovom slučaju zaista netko pogriješio pa se sve želi zataškati?
Učinkovitost naše medicinske službe najbolje je vidljiva tijekom ljetnih mjeseci. Prisjećamo se prošlogodišnjeg slučaja kada smo minutu nakon sraza motora i automobila naletjeli na mjesto nesreće kod Kaštelira. Hitna se tada pojavila nakon 30 minutnog čekanja. Motorista je kasnije prebačen u Pulu gdje mu je amputirana noga. Sličnih kašnjenja ili izlika da ljudi sami odvoze svoje najmilije u veće centre gdje će im se pružiti kvalitetnija medicinska pomoć ima svaki dan sve više. Međutim, s druge strane kad država za zdravstvo izdvaja manje od minimalno potrebnih sredstava, od rezultata rada hitne službe možemo očekivati samo požrtvovnost djelatnika te službe, nikako točnost, efikasnost i organiziranost. A kako postoje slučajevi kašnjenja, tako postoje i slučajevi gdje su djelatnici hitne medicinske pomoći spašavali ruke, noge i živote.