Pomagači su ljudi: Briga o sebi je ključna za brigu o drugima

Edukacija je održana u cilju prepoznavanja profesionalnog stresa pomagača te potpore pomagačima za uravnotežen odnos pomaganja, kanaliziranja profesionalnog stresa i čuvanja osobnih granica.Pomagači koji se na razne načine bave pružanjem podrške drugim osobama ili se direktno bave mentalnim zdravljem, ali i zdravljem općenito, često su u riziku od osobnog i profesionalnog izgaranja. I danas je vrlo raširen mit da su pomagači neslomljivi, jaki , da mogu izdržati i iznijeti na „leđima“ i najteže situacije, krize pa i loša sustavna rješenja. Mitovi naravno nisu istine. A, istina je da su i pomagači ljudi, štoviše natprosječno suosjećajni ljudi te da imaju svoje osobne i profesionalne granice do kojih se mogu izlagati poslu, stresu i pri tom izdržati. Pomagači su znatno više od mnogih drugih zvanja izloženi stresovima, teškim događajima te životnim pričama svojih korisnika i samim tim u većem riziku od stresa i sagorijevanja na radu. Narušena slika zdravlja ljudi, posebno mentalnog zdravlja, u postpandemijsko vrijeme stavlja dodatni teret na pomagače jer teško mogu zahvatiti tretmanom sve osobe kojima je potrebna pomoć i podrška ili ih ne mogu zahvatiti onda kada im je najpotrebnije te nastaju tkz. liste čekanja. U sustavima RH (socijala, zdravstvo, školstvo) nema dovoljnih kadrovskih resursa za prihvat osoba s teškoćama mentalnog zdravlja. To na pomagače koji pružaju psihosocijalne i/ili zdravstvene usluge u direktnom radu s korisnicima u sustavima i izvan sustava stavlja još veći teret. Pomagači su ljudi. Kao i svi drugi ljudi pomagači su suočeni i s izazovima vlastitih života, problema, podizanjem djece, brige o svojim starima i uopće s vlastitom obiteljskom i životnom organizacijom uz zahtjevan pomagački posao. Sve navedeno često krši osobne i profesionalne granice odnosno kapacitete pomagača, a i sami su skloni kršiti osobne granice u ime pomaganja baš zato što jesu po zvanju i pozivu pomagači.