Poljoprivrednici u Istarskom saboru

Učenici 2.P s razrednicom prof. Marinom Čanić prošlog su tjedna posjetili izložbu „ 150 godina Istarskog sabora “ priređenu u Istarskoj sabornici u Poreču.

Zbog čega je to značajno za SŠ Mate Balote?

Razvoj Istre i Poreča protkan je razvojem poljoprivrede čija je najvažnija grana bila vinogradarstvo. To je i vrijeme pojave bolesti vinove loze zvane filoksera

1883.g. osnovana je prva poljoprivredna stanica u Poreču, zbog edukacije i istraživanja, s ciljem da se spasi europska vinova loza.

Poljoprivredna stanica je kasnije pretvorena u poljoprivrednu školu, 1907. sagrađena je zgrada današnje škole.

Ubrzo je počelo i uređenje okoliša škole s osnivanjem botaničkog vrta . O tome tko je osmislio plan botaničkog vrta i pokrenuo sadnju botaničkog vrta podatke nemamo ali ovu smo priliku iskoristili za uspostavljanje buduće suradnje s muzejem radi nastavka daljnjeg istraživanja razvoja poljoprivrede u Poreču, utemeljenja naše škole i našeg botaničkog vrta kako bi ideju i plan o botaničkom vrtu obnovili i ostavili za buduće generacije. I stare razglednice, fotografije, sačuvana izvorna stabla te članci koje su o školi napisali pojedini profesori mogu poslužiti kao korisna građa.

Prije ulaska u Sabornicu vodičkinja Elena pokazala nam je vrata nekadašnjeg prvog vinskog podruma u Poreču, smještenog u prizemlju. Ulaskom u zgradu primijetili smo da je vrlo stara zbog starih kamenih zidova. Vidjeli smo i ostatak crkvenog poda, odn. mozaika starog oko 1500 godina. Vodičkinja nas je uvela u najljepšu dvoranu u Poreču, poznatu po prelijepom oslikanom stropu. Izložbena dvorana je organizirana u više odvojenih odjeljaka.

U prvom smo vidjeli predmete kojima su se služili pripadnici poljoprivredne stanice Poreč, tj. kemijski pribor za analizu uzoraka tla s različitih lokacija Poreštine. Tu je i fotografija koja prikazuje kako je nekad izgledala naša škola i okoliš. Okoliš je bio sav pod vinogradima i voćnjacima koji su se protezali do kuća blizu današnje rive.

U drugom odjeljku mogli smo vidjeti prvu željezničku prugu Parenzana koja je povezivala Trst i Poreč, te je, uz ostalo, služila i za prijevoz vina proizvedenog na ovome području. Doznajemo da se vlak kretao brzinom od samo 25 km/h .

U trećem odjeljku nalazilo se veliko ogledalo i slika ljudi koji se kupaju u moru. Žene su se kupale odjevene i s velikim šeširima na glavi kako bi se zaštitile od prejakih sunčevih zraka.

U četvrtom odjeljku vidjeli smo izložene igračke ondašnje djece, njihove školske klupe i stolice, te pribor za pisanje (pločica i kreda).

Doznajemo da većina tadašnjeg stanovništva nije bila školovana, odn. bila je nepismena. U školu su išla djeca imućnih. Razredi su bili odvojeni po spolovima ali uglavnom, djeca različite dobi bila su zajedno u razredu. Predmeti koji su se isticali tada, a koji se i danas uče bili su, jezici, filozofija, povijest, geografija, pisanje i matematika, samo u gimnaziji učila se biologija i kemija. I ono najvažnije je da djeca nisu vrijeme provodila samo u klupama već su morala i kod kuće pomagati.

U petom i šestom odjeljku vidjeli smo razliku između gradskog i seoskog načina življenja. Razlike uočavamo u načinu odijevanja, pribora za jelo, hodalicama za djecu...Život na selu bio je jako težak zbog pomanjkanja uvjeta za normalan život, nedostatak hrane, vode, struje. Također se razlikovao i način odijevanja, a gradski život bio je bogatiji i raskošniji.