Politika(ntstvo) i (ne)potrebne konferencije za novinare

Konferencije za novinare su kralježnica PR industrije. Njihova stara definicija kaže kako se radi o intervjuu važne osobe sa ciljem da nešto priopći široj javnosti ili odgovori na postavljena pitanja. No, stvari se u društvu, pa tako i u medijima, velikom brzinom mijenjaju. Priopćenja se najčešće snimaju / pišu, a potom šalju raznim kanalima.

Kod nas je, nažalost, slične konferencije već neko vrijeme običaj sazivati bez stvarne potrebe, zbog čega ih mnogi novinari i izvjestitelji počinju doživljavati kao gubitak vremena. A vi ne želite da vas novinari i izvjestitelji smatraju gubitkom vremena, zar ne? I svjesni ste toga da se mi, novinari, na kavama znamo družiti i bez vas, političara?

Zato zapamtite tri situacije u kojima NE TREBA sazivati konferencije za novinare.

Kad PR dopis može obaviti sav potreban posao.  Možete li informaciju koju želite priopćiti novinarima ugurati u jednu, najviše dvije stranice izjave za medije? Možete li na eventualna pitanja odgovoriti telefonom? Ako je tako, nemate razloga novinare pozivati na konferenciju.

Kad dolazak izvjestiteljima i novinarima izaziva nepotreban financijski trošak. Vlasnici medija danas više nemaju novaca, kao nekad, da bi novinarima plaćali poziv na vaš kućni prag. Nemaju novinari ni vremena na bacanje, jer im je opseg posla samo u posljednjih deset godina porastao do neslućenih razmjera. Telefon je već dugo vremena prijatelj novinarstva, danasviše nego ikad ranije. Dogodit će vam se zato veća čitanost PR objave nego konferencije za medije. Telefon je i vaš prijatelj.

Kad želite održati svoj kredibilitet (uz uvjet da ga već/još imate).  Razočarane žene i muževi pričaju. I razočarani novinari također pričaju. Ako ste ih nekamo dovukli, a niste im ponudili iole zanimljiv, sočan detalj ili neki presedan, pretrpjet ćete gubitak kredibiliteta. Ako izvjestitelj osjeti da bez veze trošite njegovo vrijeme, ne računajte na to da će doći na vašu sljedeću konferenciju.

Konferenciju za novinare TREBA sazvati   kad ništa drugo osim forme pitanje-odgovor nema smisla.  Ako se ne radi o nečemu doista važnome, što zahtijeva pitanja i potpitanja na koja mislite da trebate odgovoriti, ili će vam novinari zbog razloga sazivanja konferencije postavljati višeslojna ili višedjelna pitanja, na svojim ćete konferencijama biti sve osamljeniji. Zapravo, možda to već i jest slučaj.

Zato, prije nego za vlastiti neuspjeh okrivite "loše medije, vlasnike i novinare" ili "suženi medijski prostor", postavite si pitanje jesu li svi drugi  doista tako loši, ili je problem ipak u vama? Je li to što medijima nudite uopće vrijedno pažnje šire javnosti? Nemojte biti političari kojima su za sve krivi birači.