Političaru, zašto te imam kad ne radiš ništa?

Nakon sedam dana štrajka, novinari Glasa Istre vraćaju se u ponedjeljak na svoj svakodnevni posao. U srijedu ponovno kreću u pregovore sa poslodavcem, a prvi "pravi" primjerak doista njihove novine moći ćemo kupiti u utorak ujutro.

Iako se u slučaju (ne jedne, nego čak dvije!) pretvorbe njihova poduzeća provedene pod zakonski krajnje upitnim okolnostima radi o manjim iznosima "zamračenog" novca od onih u velikim nacionalnim novinama te iako je Glas Istre izdavački patuljak u odnosu na spomenute, ipak je upravo štrajk u tom malom izdavačkom poduzeću jedini glasni vrisak protiv nepravde koja se radnicima u državi čini već puna dva desetljeća.

Usprkos tome što su vlasnici drugih, velikih medija, uključujući privatne i dijelom nacionalnu televiziju, dali sve od sebe da vijestima iz Pule daju što je manji mogući značaj, nastojeći u prvi plan staviti navodno jamranje novinara zbog premalih plaća, poruka je ipak vrlo uspješno odaslana.

Na forumima i društvenim mrežama, pa i u spomenutim medijima se pojavilo sijaset provokatora i namjernih skretničara koji su iskreni bunt istarskih novinara nastojali relativizirati, a bilo je među njima i onih koji su čak i angažman HHO-a u zaštiti prava radnika nastojali prikazati kao nekakav samopromocijski spin njegova čelnika. Bilo je tu svega, ali pokazalo se tko je tko i što je što, čime je još jedan cilj štrajkaša ostvaren: iako se boje za vlastitu egzistenciju jer žive i rade u jednakim okolnostima kao novinari Glasa Istre, novinari drugih medija su gotovo unisoni u podršci kolegama iz Istre, a mnogi su od njih u znak solidarnosti prekinuli rad na makar nekoliko minuta, fotografirali se kraj postera sa ispisanom porukom podrške i poslali svoje poruke u javnost.

Novinari iz Istre su, kao labinski rudari kad su prije više od 89 godina poveli svjetsku borbu protiv fašizma, riskirali i rekli "Dosta je bilo! Glas Istre je naš!" Osim toga, svojim su sedmodnevnim štrajkom istarskoj politici, kako vladajućoj tako i oporbenoj, zalijepili najzvučniju moguću šamarčinu koja je baš zbog te tišine još jače odjeknula. Iako sazivaju tiskovne konferencije za svaku moguću sitnicu, od otvaranja boćališta, igrališta, domova umirovljenika ili bilo kakvog kiksa oporbe/vladajućih, istarski su političari na možda najvažniji događaj u novoj hrvatskoj povijesti na ovim prostorima ostali nijemi. Ivan Jakovčić, istarski župan, nije rekao ništa, a po ponašanju ostalih IDS-ovih čelnika (uz izuzetak Damira Kajina) jasno je kako je vjerojatno odaslana uredba tipa "silenzio stampa". Ladonja i njen čelnik Plinio Cuccurin također su zanijemili, što je za njih također atipično. Što se istarskog SDP-a tiče, za njegove članove i čelnike nije ni čudo što šute, jer to čine već dva desetljeća, svjesni svoje političke irelevantnosti i duboke upletenosti u sve događaje zbog kojih je, prvenstveno, do ovoga štrajka i došlo.

Reagirali su oni koji i inače reagiraju na nepravdu, a to su pojedinci i udruge osjetljivi na ljudska prava ili angažirani na njihovu promicanju. Što se Poreča tiče, samo je jedna vijećnica, nekad SDP-ova a danas nezavisna, imenom i prezimenom javno dala podršku radnicima u štrajku.

Bi li šutnja političara bila tako bolesno glasna da su doista u pitanju samo plaće radnika, k tome još i "izuzetno visoke", kakvima ih je, progutavši Faggianovu udicu kao glavoč, nazvao Damir Kajin?

Možda su političari u Istri doista toliko izgubili dodir sa stvarnošću pa u takve budalaštine vjeruju. Možda su se u svojim kriminalnim igricama jednostavno previše zaigrali nadajući se kako će im sve proći nekažnjeno, pa u tišini nastoje konsolidirati svoje redove? Vidjet ćemo uskoro, jer, događaji vezani uz Glas Istre najavljuju javnu objavu informacija koje su dugi niz godina bile bunkerirane, što zbog korumpiranosti političara, a što zbog nemoći da se nekorumpirani odupru korumpiranima i njihovim moćnim mecenama. Bilo je i do sada pokušaja da se objavi kronologija istarske pretvorbe na rodijački način, ali su svi redom ugušeni ili uredničkim škarama ili otvorenim prijetnjama otkazom. Ili, kao u najnovijem slučaju, otvorenim svrstavanjem dijela pravosuđa na stranu kapitala koji godinama vlada hrvatskom medijskom scenom, pa mu je uspjelo proizvesti publiku kojoj je svaka razumna kritika strana, kod koje je odumro gotovo svaki osjećaj empatije i solidarnosti prema drugome te umjesto da hvatanje i kažnjavanje kriminalaca očekuje od pravosuđa i policije, isto to očekuje od novinara. Koji, da se podsjetimo, uz visoku naobrazbu i veliku odgovornost rade za crkavicu tek nešto višu od one koju kao naknadu za svoj rad dobiva (također krajnje obespravljeni) nekvalificirani radnik ili radnica koji se na štrajk nikad neće odlučiti zato jer se boje za svoju egzistenciju. Nije li, onda, licemjerno prozivati novinare "što su se tek sad probudili, a ne onda kad je meni bilo teško?" Jer, oni su se, eto, "probudili".

A kad će se ostali probuditi, ako ništa drugo, barem tako da daju podršku onima koji se prvi bune (i) za njih, te koji jedini godinama, usprkos batinama i drukčijem zlostavljanju, pa i ubojstvima, jedini govore o upravo katastrofalnim razmjerima korupcije koja je zahvatila ovo društvo?

Na koncu, ni malo elementarne matematike ne bi bilo naodmet da se izračuna kako bi više plaće novinara i svih nas značile i više novaca u mirovinskim i drugim fondovima, što automatski znači bolje mirovine i više novaca za rješavanje pravih problema koji nas svakodnevno muče. I dok će viša plaća radnika u trgovini razveseliti tog radnika i njegovu obitelj, viša plaća novinara otežat će mogućnost da ga se potkupi, pa će slobodno raditi i kontrolirati rad javnih službi, od čega će koristi imati svi osim kriminalaca.

Jednako će tako viša plaća policajca, vojnika, vatrogasca, medicinske sestre, učitelja i profesora svima nama omogućiti ugodniji život i trošenje naših novaca za naše potrebe, a ne samo za potrebe šačice tajkuna koji su se do jučer vozili u "katricama" i "fićama", a danas glume elitu.

Ostaje nam nadati se da će ovaj krik istarskih radnika biti prepoznat i u ostatku države, pa će se možda realizirati i županova pričica o Istri kao lokomotivi koja Hrvatsku vuče prema Europskoj uniji. Rješenje je jednostavno: potrebno je samo javno reći istinu o svemu. Bolje sada nego kasnije, jer svako odugovlačenje otežava posljedice kriminalnih radnji. A odgovorni moraju, kad-tad, odgovarati za ono što su napravili a nisu smjeli, ili nisu napravili a trebali su. I svima takvima kao poruku ostavljamo kultni video spot Elementala za pjesmu "Zašto te imam" (tekst prepisan sa službene stranice Elementala ).

[yt2]

Shot:
Stavljali su plakate sa nekom pametnom frazom, tvoje
Lice sa kravatom i nekim polu-tupim izrazom
Američkim smiješkom, onako ni vrit ni mimo, nakon
Dva'est dana nacrtane brkove ti bi im'o
Al' prošlo je - i mi smo popušili spiku, dali ti
Taj prokleti glas na lijepe oči, valjda na sliku smo
Pali - ti si se dočepo fotelje, ušo u
Sabor, šutio, pustio da neko drugi melje
Ušo bi u dvoranu kad rekli bi „dižu se ruke" preko
Veze u neki upravni odbor upao bez muke
Plaća je rasla, u saboru nisi reko ništa
Radije cijeli dan u kantini uz dva gemišta
Riješio si za stranca neke građevinske dozvole, od
Grada da dobije zemlju da shopping centar otvore
Uzeo si proviziju, kupio stan u gradu, imao
Jako skup auto za ić' na sjednicu u vladu
Kolotečina te uzela, fino si se uljuljao, u samo
Nekoliko godina daleko si dogurao od
Običnog činovnika, kroz rat u mjesnoj zajednici,
U civilnoj zaštiti do stranke pa u središnjici, pa
Eto ti izbori - sugrađani vole te, sad
Tu si di jesi, ma dobro je, ma boli te
Tu si di jesi, ma dobro je, ma boli te
Tu si di jesi, ma jebo narod, boli te...

Refren:
Zašto te imam kad ne daješ mi ništa
Zašto te imam kada ne čuješ moj glas
Da li padnem koji put ja na pamet
Dal' ikad staneš malo pomisliš na nas?

Remi:
Tko bi rek'o, kako je vrijeme proteklo dok si uživao
Evo opet izbora, opet si se kandidirao.
I kupio medije, izlijeto iz pašteta
Nastupao pod sloganom "Izbacimo što narodu smeta"
A zapravo, nisi znao što se zbivalo,
Zaglibio si preduboko da bi razlučivao.
Al' još jedna pobjeda i zastupnički honorar,
Iz oporbe i stranke svi su skandirali "Ti si car"
Bio si u odborima, rezo vrpce crvene
Radio ispod radara uz mito i koverte.
Milijuni kuna na računu se talože,
Svi te mole za pomoć, uz tvoj potpis sve se može
Ulizivo se tajkunima, ljubio si satove,
Prodao si dignitet za drago kamenje
Zavarao si narod, pokazao im srednjak
A oni su mislili da si poštenjak

On je prekrasan čovjek i radišan idealist
A prije par godina najžešći komunist
On se bori za narod i kaže da je humanist
A na naš trošak on je hedonist.

Shot:
Al je stislo, ti mediji, teško ih kontrolirat
Počeli čačkat i kopat tamo di se ne smije dirat
Nekom obrve se digle, Uskok upetljao prste
Ali ne mogu ništa, nemaju dokaze čvrste

Remi:
Izgubio si razum, gramzivo grabio za sebe
Ne daj Bože da masa digne glas protiv tebe.
Otpuhivao si cigaru s prozora urbane vile bez papira
Nedodirljiv gad bez duševnog mira.
Stolac ti se zatreso zbog istražnog zahtjeva
I afere izgrađenog shopping centra bez dozvola
Uz povlačenje veza, zataškalo se sve,
Vrijeme liječi rane, ljudi brzo zaborave.

REFREN